Cure, različite su situacije.
Netko živi u jednom kvartu, a djeca mu u školu i vrtić idu u drugom kvartu, u kvartu gdje baš ne pozna previše ljudi. Ja npr. imam prijateljicu koja ima jedno dijete i često pokupi iz njegove grupe jedno ili dvoje djece kod sebe na igranje, ili ih odvede negdje, naravno dogovori se s njihovim mamama. Tako nekada te mame i njoj uskoče, bilo iz potrebe, bilo iz druženja samo i želje da se djeca igraju. Mi npr. se organiziramo za odvoženje srednjeg sina na nogomet jer nam je termin dok radimo. Dvije mame su na porodiljskom, voze svoje klince, rado povezu i mog. Kad mogu, ja preuzmem svu trojicu, akoje termin popodne. Uskoče i moji dede ponekad, tko može. Isto za judo, imamo ljude koji stanuju zgrada do nas, djeca treniraju s mojom. Dogovorili smo se sad kad bude lošije vrijeme da vozimo naizmjence. Ja isto volim svugdje i svagda biti sa svojom djecom, ali mi je ponekad besmisleno sjedati u auto i ići po njih ako mogu doći sa Sandrom, ili ona ako njeni mogu doći sa mnom. Što se tiče baka, ja ne očekujem da mi čuvaju djecu, ali u mojoj obitelji je takav odnos da to ne dolazi u pitanje, dok mi je mama bila mlada penzionerka jedva je dočekala da rodim i da se može družiti s unukom kad treba i kad ne treba. Jednostavno, bake su mi takve. Vole svoje unuke, obožavaju se družiti s njima, ako ih par dana ne vide žalosne su, a uz to stignu i frizeru, pedikeru, u šetnju sa svojim frendicama, u goste i gdje treba. Ali, tako je kod nas, ja razumijem da nije tako kod svih. A i ja sa svoje strane uvažavam njihove godine i stanje tako da sam već i za srednje dijete imala tetu koja ga je čuvala dok nije krenuo u vrtić, a treći je krenuo u vrtić čim sam ja išla raditi s njegove 2 godine.
Mislim da je za ovaj Anin slučaj dobro rekla krumpirić. Poslodavci su takvi, njima je bitno da si ti na poslu od do, čak ih ni ne zanima jel tvoj posao odrađen ili nije, ali kao je radno vrijeme od tada do tada, očekuju da budeš tamo. Isto i kolege, koliko god te voljeli, bili dobri s tobom, dijelili sve, nakon nekog vremena će početi jamrati i prigovarati ako se bude izostajalo zbog djece sad 15 minuta, sutra 20, pa bolovanje...Sve je to žalosno, ali tako je, živimo u kapitalizmu, to je nama naša borba dala.