Poslodavci su takvi, njima je bitno da si ti na poslu od do, čak ih ni ne zanima jel tvoj posao odrađen ili nije, ali kao je radno vrijeme od tada do tada, očekuju da budeš tamo. Isto i kolege, koliko god te voljeli, bili dobri s tobom, dijelili sve, nakon nekog vremena će početi jamrati i prigovarati ako se bude izostajalo zbog djece sad 15 minuta, sutra 20, pa bolovanje...Sve je to žalosno, ali tako je, živimo u kapitalizmu, to je nama naša borba dala.
Kaj nam je to borba dala: odgovornost prema radnom vremenu i poslu? Ja imam 2 djece, i ako trebam izostati s posla onda to i odradim i nastojim da kolege nikad nemoraju odrađivati moj posao. I nastojim to izostajanje svesti na najmanju mogucu mjeru.