Imate li bake?

[Deaedi]

Poslodavci su takvi, njima je bitno da si ti na poslu od do, čak ih ni ne zanima jel tvoj posao odrađen ili nije, ali kao je radno vrijeme od tada do tada, očekuju da budeš tamo. Isto i kolege, koliko god te voljeli, bili dobri s tobom, dijelili sve, nakon nekog vremena će početi jamrati i prigovarati ako se bude izostajalo zbog djece sad 15 minuta, sutra 20, pa bolovanje...Sve je to žalosno, ali tako je, živimo u kapitalizmu, to je nama naša borba dala.

Kaj nam je to borba dala: odgovornost prema radnom vremenu i poslu? Ja imam 2 djece, i ako trebam izostati s posla onda to i odradim i nastojim da kolege nikad nemoraju odrađivati moj posao. I nastojim to izostajanje svesti na najmanju mogucu mjeru.

[davorka]

Kaj nam je to borba dala: odgovornost prema radnom vremenu i poslu? Ja imam 2 djece, i ako trebam izostati s posla onda to i odradim i nastojim da kolege nikad nemoraju odrađivati moj posao. I nastojim to izostajanje svesti na najmanju mogucu mjeru.

Odgovornost prema radnom vremenu i poslu je postojala oduvijek kod onih ljudi koji su odgovorni. Kod drugih koji nisu ne postoji ni danas. Samo sam htjela reći, a to znam iz iskustva mojih roditelja i drugih starijih ljudi s kojima sam razgovarala da je prije bilo puno više kolegijalnosti, jedni su drugima pomagali i uskakali kad je trebalo i nisu to smatrali iskorištavanjem, posao se odradio, a ljudi su ove životne situacije uspjeli rješavati. A danas ima divnih kolega, ali bome ima i onih koje baš briga za tvoje probleme i čim izostaneš zbog bolesti djeteta počnu prigovarati da oni moraju odrađivati tvoj posao.I isto kao i ti nastojim da nikada kolege ne moraju odrađivati moj posao, ako nije nužno, izostajem samo onda ako zaista moram, a imam troje djece. Ne znam što sam to tako krivo rekla, opće poznata stvar je da kapitalizam kao sustav nije baš strašno human.