Marna prvotno napisa
Nena, pročitala sam karakteristike koje tražiš ... što nismo bliže u kilometrima, ali u mislima, duhovno, jesmo, po svemu sudeći, vrlo, vrlo blizu. Ovaj tvoj opis me vratio u neke lipe momente ...
Ova rasprava je, uviđam, u svim smjerovima.
Razumijem i anu.m i anemonu, i doroteju i eris i sve vas koje ne nabrojih.
Živimo svoj obiteljski život kako najbolje znamo i umijemo - s bakama ili bez njih.
Lijepo je imati pomoć, ali onu koja ne stavlja omču oko vrata (pritom mislim na "moranje" s jedne ili druge strane).
Danas poslodavac želi da je zaposlenik fokusiran na posao 200%, jer je 100% malo. Važno mu je da ovaj ne izostaje s posla, da nema bolovanja, da je stalno raspoloživ, pa i na mobitelu 24h! Show must go on! Tako je na svim razinama i u svim strukturama.
Jesu li djeca privilegirana ili nisu s bakam ili bez njih - to može biti posebna tema.
Razumjela sam Aninu frustraciju u početnoj poruci kojom je i otvorila temu.
Kad se sve zbroji i oduzme, pomnoži i podijeli - na kraju radnog dana žudiš za mirom.
I da smo doma svi na broju, he, he.
, evo ga opet, sad ti u Rijeci...tako je to u mom životu, prijateljice posvuda, samo ne kod kuće. Dobro, nađimo u tomu nešto pozitivno, kao npr. imam uvijek kod koga ići na more, naizmjenično...,lijepo, no ipak bih radije češća viđanja s prijateljicama, a ne jednom godišnje.
Odgovori s citatom