Imate li bake?

[eris]

Ma nisam ja ana.m odustala od teme, nego nemadoh vremena, ali ali hajd sad ovako hladne glave da kažem: svaki dan slušam sve gluplje od glupljeg pitanja, ili opaske, od učiteljice, spremačice u firmi, svekrve, sestrinog djevera, prodavačice u butiku, ili konduktera. Tako odvratno sebi ljudi daju za pravo da pitaju: Jel to tvoj muž ne radi? Omaklo vam se ovo treće, ha? Pomažeš li sestri, daš li joj koji dinar? U kakvim si odnosima sa svekrom? Jel ti kći počela dobijati menstruaciju' Voliš li sina više? Imaš li baku da ti pomogne? i tako unedogled. Prestala sam se obazirati na to, pa me malo naziv teme zbunio, zaista sam mislila da je riječ o osobi koja neće da joj niko pomaže, i koja želi i misli da sve mora sama. To je opet, nemoguće, pa kako teme često znaju krenuti u svakojakim pravcima, htjela sam vam opisati kako ja, bez ijednog roditelja, i sa sestrom 100km od mene, sve to hendlam. Posao, seminare, putovanja, njihove bolesti, MM i moje izlaske, potrebu za druženjem da drugim ljudima.
Pošto imaš troje djece, znam da ti nije lako, nije danas zgodno sa jednim, aovakav tempo, a kamoli troje djece voditi kroz svakodnevnicu.
Asviđa mi se to što reče Marna, ja jesam žena od 36., ali u meni je još jedno veliko dijete, koje ne prihvaća sve norme života zdravo za gotovo, već gradi svoj sistem(ili nesistem), drugačiji, originalan, samo moj. I pažljivo slušam što pametno od svih vas mogu ugraditi da bi nam bilo lakše, korisnije.