 |
|||
Ja sam sigurna da bi Neni baš rado uskočio onaj susjed s Jaguarom koji ni ne uzvrati pozdrav na cesti
Šala mala, i u Zg je situacija drukčija od kvarta do kvarta. Ja bih, na primjer, ne znam što dala samo za školu i vrtić u kvartu
Istina je da strašno puno vremena odlazi samo na vožnju do vrtića i posla. ali opet, o toliko toga stignem s djecom porazgovarati dok se vozimo :/
Ne znam, mi jesmo Zg, al smo ipak po načinu života malo mjesto.
Danas je pri izlasku iz dućana pljusnula kiša, a ja dvoje djece i dvije vrečice, a bez kišobrana.
Jedna nas je žena odbacila doma. Cijelih 100 metara i bez AS, al hvala joj do neba.
Susjedin prvašić ide u boravak koji radi od 7, a ima dana kad njen muž radi od 6 jer je u smjenama, a ona uvijek od 7 i nema šanse da malog odvedu u boravak.
Pa ga tih dana vodim ja. Isto 100 metara, al bar ne ide sam preko ceste.
kakvu uslugu ne tražiš ni od mame? kada ti je stvarno gusto i kada iz objektivnih i stvarnih razloga ne možeš stići po dijete ti ćeš... što?
eris ajde pročitaj moj post, pa onda svoj, pa onda opet moj, pa onda opet svoj i moj...
Obožavam kad se ljudi nađu uvrijeđeni nečim pa natrkeljaju hrpu takvih gluposti da ne znaš odakle bi uopće krenuo, pa odustaneš jer vidiš da zapravo niti nema smisla...
I ne znam odakle ti pravo da uopće utrvđuješ koliko ja imam vremena ili nemam i s kim se ja družim i koliko i da se toliko čudiš nekim stvarima s kojima uopće nisi u doticaju...
Hoće li netko shvatiti da je jedina stvar koje mene živcira ovdje je pitanje "imate li baku?"
AH!
Eh da, samo da razjasnim!! Da stvaaaarno ne može drugačije, da je stvarno "turska sila" u nekim izvandrednim situacijama. NARAVNO da imam prijateljice koje mogu uletiti, da bi se nekako snašli, ali to ne očekujem svakodnevno i prečesto jer su ljudi zatrpani svojim obavezama...A i ne živim po principu "brigo moja pređi na drugoga"
Kad god postoji ikakav šansa da to riješimo MM i ja sami, ali ono i najmanja to bude tako.
POa čak sam i ja s troje djece, dok sam još bila na porodiljnom čuvala tuđu djecu...Viš, nisam neka ludača asocijalna!
to sam htjela reći. ne treba ni od tog zagreba brate raditi toliku famu. kao da tu ne žive ljudi nego vanzemaljci koji vrijeme provode u svemirskim letjelicamaCubana prvotno napisa
je, većina nas radi, djeca idu u vrtić/školu/aktivnosti i provede se dan vozeći i razvažajući, u puno većoj mjeri nego moja sestra u slavoniji. dobro, ne baš onata voza li se, voza.
netko bi mogao pomisliti da ovdje nema nikoga da ti doda čašu vode ako ti pozlije, a kamoli uskoči ako ti je gusto.
Da vanzemaljci.
Ja sam sigurna da bi Neni baš rado uskočio onaj susjed s Jaguarom koji ni ne uzvrati pozdrav na cesti
Šala mala, i u Zg je situacija drukčija od kvarta do kvarta. Ja bih, na primjer, ne znam što dala samo za školu i vrtić u kvartu
Istina je da strašno puno vremena odlazi samo na vožnju do vrtića i posla. ali opet, o toliko toga stignem s djecom porazgovarati dok se vozimo :/
Ali zato s onim novim susjedom tajkunom i njegovom obitelji, koja se naknadno doselila pa sam se pitala hoće li biti isti ko ovi "nejavljači", sasvim lijepo i ugodno proćaskamo kad god se vidimo. Samo, ljudi su poslovni, imaju svoj život, odraslu djecu, neki sasvim drugi svijet.
Ali su pristojni i ugodni susjedi.
pa mislim da u tom malo/veliko mjesto i sudbina i sreca igra neku ulogu.
moram reci da sam stvarno zahvalna sudbini, sto smo se u skoli i osnovnoj i ovoj sada sprijateljili sa roditeljima prijateljica moje cure iz razreda. puno puta smo jedni drugima uskakali. svi smo pristojni ljudi, nitko nije nikoga iskoristavao, a kako smo svi radni, to se nakako dobro izbalansiralo u smislu da smo podjednako pomagali. vrlo cesto je jedna mama ili tata pokupio drugo dijete k sebi doma. pa bi roditelj djeteta dosao kasnije po dijete, te usput malo procavrljo uz casicu
djeca su to vec znala, pa bi obicno prisapnula: samo se vi malo popricajte, kako bi se oni mogli duze igrati. ako je bila frka nekog sluzbenog putovanja ili neceg slicnog, djeca bi i prespavala jedna kod drugih ili provela dan.
olakotna okolnost je da smo svi iz kvartova koji su si blizu, ili iz istog kvarta. skola je bila na pet minuta, jabvni prijevoz je odlican i nema razvazanja.
nama je to bilo i psiholoski vazno znati, posto su nam bake u drugoj drzavi, da ako je neka totalna frka, da mozemo nazvati nekoga od njih, da pokupe curu. i obrnuto. to bismo i mi uvijek za druge ucinili.
evo, ni u austriji nema većih problema
šalim se.
o ovome se radi, ne bih sigurno maltretirala čokoladuda ako je neka totalna frka, da mozemo nazvati nekoga od njih, da pokupe curu. i obrnuto. to bismo i mi uvijek za druge ucinili.
ako je potreba učestala i na dulje staze, znam da moram tražiti drugo rješenje.
Nena, tako je to, od Torcide do BB...joj , davorkica
inače bih trebala biti torcida (po rođenju), ali ovo tvoje BB mi se sviđa ...
A šta da ti kažem za poželjne prijateljice, da ne bi ispalo da sam izbirljiva, navest ću stvarne karakteristike onih mojih, već postojećih , ali udaljenih, dakle, one su žene, majke, dob 35-40 (može koja godina dolje-gore, da sad ne diskriminiram, no ja opisujem ove postojeće).
Potrebna određena razina inteligencije, obavezan smisao za humorom i potreba za povremenim dernekom, izrazita dobronamjernost, nema kvarnosti u duši ni trunke, dakle, zloćkice, ogovarače, licemjerstvo - no,no. Narodnjaci isključeni. Nekakva rock, punk povijest poželjna, no nije uvjet (ima nas raznih). Isključene žene-meduze tj. one što ti vole zlobno spustiti, da te je strah šta ćeš progovoriti.
Poželjne teme -cerekanje o svemu i svačemu, dakle, nema depresive, one iskonske mislim, u smislu ispijača tuđe energije.
Idu, normaln,o povjerljive priče i o problemima, priče o djeci, muževima, tu i tamo kužinavanju, ali više o odgoju, međuljudskim odnosima, filozofske, vjerske, duhovne teme svih vrsta i dezena, kuda ide ovaj svijet, čemu sve to i ovo i ono također su više nego dobrodošle (to kad je ozbiljni dio). Nema priča o štiklama, šminkanju, frizurama i ostalom, to obavljamo u trku, ali bez nekog interesa.
Nema priča o selebovima, osim u ruganciji dvaput godišnje, ono, bože debila, i tak.
Ma trkeljam bezveze i skroz OT, ali ovo me inspiriralo na sasvim drugu temu koja mi često pada na um, a to je kako imamo dugogodišnje prijatelje, desetljećima, sve stečeno u mladosti, a novih, u koje stvarno imamo povjerenja, malo ili nimalo.
Eto, mozemo se pocet druzit s obzirom da se moje prijateljice (pa tako i ja) poprilicno podudaraju sa ovim sto si navela
Beti3, nesto mi zvoni u glavi da je taj projekt Rent-a-baka negdi (u Hrvatskoj) i bio pokrenut.
Ovo je sve bilo OT, sorry!
sto jes, jes, imali smo i babysittericu u pricuvi, odnosno obicno jedno ili dva popodneva tjedno.evo, ni u austriji nema većih problema
šalim se.
o ovome se radi, ne bih sigurno maltretirala čokoladu
ako je potreba učestala i na dulje staze, znam da moram tražiti drugo rješenje.
ali svejedno smo se cesto ispomagali, jer su se djeca rado medusobno igrala i stalno medusobno pozivala, pa smo si onda i namjestali da ostanemo duze na poslu ili nesto drugo obavimo u te dane kad je dijete bilo kod prijateljice i obrnuto. ponekad smo zajedno i sitterice angazirali.
pogotovo kad je npr.praznik u cetvrtak, a skola proglasi neskolski dan (5, 6 dana u godini (uz normalne praznike) kad nema skole, skola podjeli autonomno), pa onda taj petak ja uzmem slobodno i k nama dode par komada druge djece
eto, u rujnu nam se poklopila dva dana sluzbenog puta mm-u i meni. cura je poslije skole isla kod prijateljice iz novog razreda, prespavala, isle su zajedno u skolu, poslije skole (bio je petak) je otisla kod prijeteljice iz stare skole, koji zive 100 metara od nas, prespavala, u subotu popodne ju je mm pokupio, kad se vratio. (ajde donio je malo tartufica za zahvalu
prosli put su frendovi neocekivano dobili karte za neki super koncert i njihova cura je prespavala kod nas.
nekako nam je svima normalno da si pomazemo i zasada dobro funkcionira.
Posljednje uređivanje od seni : 07.10.2011. at 14:24
ali kuzim sto am hoce reci. ako ti treba svakodnevna pomoc, onda je malo cupavo.
moze, samo se još preseli u GajniceNena, tako je to, od Torcide do BB...
Eto, mozemo se pocet druzit s obzirom da se moje prijateljice (pa tako i ja) poprilicno podudaraju sa ovim sto si navela
!
Kako sam od malih nogu navikla sve raditi sama, jako mi je teško moliti nekog za pomoć (napr.oko djeteta)...osjećam se ko da toj osobi otkidam od usta, vremena, novčanika, obitelji...zato kad nekoga nazovem za nešto to stvarno znači da mi je voda...oko nosa
S druge strane jako sam sretna kad mene netko zamoli za uskakanje, valjda zato što mi je to isto jako teško pa se mislim - vau, vi'š kako mu je uspjelo, i to baš mene, ziher djelujem stabilno i od povjerenja!
Potpisujem čokoladin post, čak i ovaj zadnji dio
situacija kod mene je kao i kod čokolade. sve sama - uzdaj se u se......
naravno kad treba nekom pripomoči tu sam!!!
Posljednje uređivanje od genius : 07.10.2011. at 23:01
I ja potpisujem čokoladu od riječi do riječi. Veselim se pomoći drugima i često pomažem, ali kad meni treba pomoć teško riječi idu preko usta. Morati ću početi trenirati
vjerujte mi, i meni.
ima toga još, npr. muka mi je primiti poklon, ali s poklanjanjem nemam problema.
i onda sam još tjednima ganuta što je netko eto potrošio vrijeme i novac baš zbog mene.
kad mi se nudi pomoć - ne, ne treba. a kada je obrnuto, gotovo se hvatam posla bez da pitam.
nije mi lako tražiti ni kada su djeca u pitanju, ali nema tog "ponosa" koji zbog njih ne bih odbacila.
govoreći o susjedima, s njima imam odnos miljama daleko od puke nužde.
ne samo da se po potrebi spašavamo, nego susjeda sutra vodi i moje dijete u cirkus. nisam je ja tražila, sama se ponudila.
kako kaže seni, radi se o sudbini i malo sreće.
ali to definitivno nije priča tipična za određenu kulturu/koordinatu, za mali/rodni grad.
viš, ja se u penziji namjeravam preseliti u strogi centar, a ne u malo mjesto
štaš kad volim grad i volim beton, zamišljam se kako svako jutro idem na korzo, na kaficu, novine, pjaca, sve je blizu...
to ti je to - i zato se teško razumijemo
meni je sad super kad M ide na ples, odvedem je u 6, i do 7 sjedim u bircu, poslije posla lijepo na miru, pročitam novine, pojedem kolač. i tako 2 put tjedno, kud ćeš bolje
inače sam mišljenja da djeca do škole ne trebaju ići na nikakve aktivnosti, J i nije, a M je upilala, al na kraju mi je super.
za J je zadužem mm, vjerujte, i njemu dođe dobro malo mira dok čeka J
a ne mora čekat - dogovor je da mi vozimo na trening dvojicu iz kvarta koji zajedno treniraju,a njegovi ih vraćaju doma.
to je ovo što kaže angie, meni je super što mi dnevno na vožnju ode jako jako malo. da je situacija drugačija, baš mi je lijepo ovo kako je rekla, da u to vrijeme stigne razgovarati s djecom.
osim jučer kad je u rijeci bio opći potop i zastoj prometa, za vožnju od 10 min, trebalo mi je sat i pol. otišla sam ranije s posla da stignem po M u vrtić, i sjetila sam se ovog topika - nitko me nije pitao za baku. da me pitao, pukla bih ko ana. mislim, rijetko se događa, al to stvarno puno znači, kad te šef ne pita za baku.
dobro mi je došao ovaj topik, nekako kad ga čitam, sam još sretnija i još zahvalnija za život kakav imam, dobro je podsjetiti se tu i tamo
nisam ni vidjela da postoji novi topik
dok sve topike poloviš, ode pol subote, kakve aktivnosti, kakva vožnja, kakvi bakrači, eto di nama vrijeme ode
Otprilike tako jei kod mene.Kako sam od malih nogu navikla sve raditi sama, jako mi je teško moliti nekog za pomoć (napr.oko djeteta)...osjećam se ko da toj osobi otkidam od usta, vremena, novčanika, obitelji...zato kad nekoga nazovem za nešto to stvarno znači da mi je voda...oko nosa
S druge strane jako sam sretna kad mene netko zamoli za uskakanje, valjda zato što mi je to isto jako teško pa se mislim - vau, vi'š kako mu je uspjelo, i to baš mene, ziher djelujem stabilno i od povjerenja!
Bake su nam dvije države dalje i dok je moj tata bio živ, par puta smo pozvali moje da nam na neko vrijeme pomognu, ali to su bile iznimne situacije (jedna od njih: ja u rodilištu
Za sitnija uskakanja funkcioniramo otprilike kao Seni s frendovima, uz iznimku ostajanja na spavanju. Naša su djeca, naime, još dosta mala pa zasad nismo počeli s odlascima negdje drugdje na spavanje. Druga je stvar da većina Fioninih frendica iz razreda ima (kao i Fiona uostalom) mlađu ili dosta mlađu braću i sestre, pa se roditelji tu nježnu sitnu dječicu još uvijek ne usude ostaviti kod nekog drugog preko noći, a ni drugi se baš ne bi usudili preuzeti brigu o polupoznatom dvogodišnjaku... Tako da zasad još otpadaju koncerti, putovanja bez djece i taj tip brige i međusobne pomoći.
ma zato ti se i nisam javila kad sam ti pod prozorom bila.viš, ja se u penziji namjeravam preseliti u strogi centar, a ne u malo mjesto
štaš kad volim grad i volim beton, zamišljam se kako svako jutro idem na korzo, na kaficu, novine, pjaca, sve je blizu...
to ti je to - i zato se teško razumijemo
ti si ka onaj ništa ne prodajem samo se hvalim, a??apricot, istina, ja imam ogromnu sreću što sam u malom mjestu i preko puta kuće mi je vrtić, škola i posao.
Sve od osnovnih institucija je u krugu od 100 do max 500 metara (dr., policija, hitna, gradska uprava, željeznička i autobusna stanica,...).
MM nema toliku sreću i radi u Zgb. i svaki dan putuje i gubi užasno puno vremena.
To sve je veliki plus dok je dijete malo, ali kad poraste SS nemamo, mora u drugi grad ili Zgb., fakultet isto tako, a i sve ostale negativnosti su tu koje nosi mali grad. Na sreću još uvijek smatram da je puno više pozitivnih.
E da i ja imam "seosko" radno vrijeme do 15 sati, ipak treba ostati vremena za poljoprivredu.
Ajde, ajde, ne bumo se vrijeđali.
Onako iskreno, jel bi bila koja od vas spremna odseliti tu na selo u moj kraj. Teško.
sutra!
ma jučer.
samo da ijedno od nas dvoje može naći posao.
Pa evo MM i dalje radi u Zgb., tako da to nije prepreka.
Ne znam što ste po struci. Npr. imamo samo jednog javnog bilježnika, a dobro bi nam došla dva.
Evo, puno kuća se prodaje, ako je netko zainteresiran, javite se.
apri, nemoj tako
našle bi se nas dvije, sto posto. ako ne na kavi, onda na satarašu kod mene
edit: ja anemoni
a onda mi je isti vrag!
opet bi proveli pola dana u autu.
Posljednje uređivanje od apricot : 08.10.2011. at 19:33
Ne znam, čovjek se iznenadi, možda bi stvarno lako našli posao.
Što se tiče uskakanja, ja imam par frendica koje su isto nešto kao samo/polu/zaposlene pa se trampimo. Frendica dovede klince popijemo kavu, ode odradit sve što ima, dođe na ručak/večeru gotovu, djeca nahranjena, naigrali se i svi zadovoljni. I obrnuto. To su mi najdraža druženja
Anemona, a gdje si ti doma? I po koliko se te kuće prodaju?
jedna baba je 120 km od nas, druga je 200 km. sami smo u gradu gdje živimo. nekad mi je žao što nisu bliže, nekad baš i ne. svakako vjerujem da bi nam bilo lakše da je bar jedna s nama.
Budem na pp.
Može i meni....
Nena, pročitala sam karakteristike koje tražiš ... što nismo bliže u kilometrima, ali u mislima, duhovno, jesmo, po svemu sudeći, vrlo, vrlo blizu. Ovaj tvoj opis me vratio u neke lipe momente ...joj , davorkica
inače bih trebala biti torcida (po rođenju), ali ovo tvoje BB mi se sviđa ...
A šta da ti kažem za poželjne prijateljice, da ne bi ispalo da sam izbirljiva, navest ću stvarne karakteristike onih mojih, već postojećih , ali udaljenih, dakle, one su žene, majke, dob 35-40 (može koja godina dolje-gore, da sad ne diskriminiram, no ja opisujem ove postojeće).
Potrebna određena razina inteligencije, obavezan smisao za humorom i potreba za povremenim dernekom, izrazita dobronamjernost, nema kvarnosti u duši ni trunke, dakle, zloćkice, ogovarače, licemjerstvo - no,no. Narodnjaci isključeni. Nekakva rock, punk povijest poželjna, no nije uvjet (ima nas raznih). Isključene žene-meduze tj. one što ti vole zlobno spustiti, da te je strah šta ćeš progovoriti.
Poželjne teme -cerekanje o svemu i svačemu, dakle, nema depresive, one iskonske mislim, u smislu ispijača tuđe energije.
Idu, normaln,o povjerljive priče i o problemima, priče o djeci, muževima, tu i tamo kužinavanju, ali više o odgoju, međuljudskim odnosima, filozofske, vjerske, duhovne teme svih vrsta i dezena, kuda ide ovaj svijet, čemu sve to i ovo i ono također su više nego dobrodošle (to kad je ozbiljni dio). Nema priča o štiklama, šminkanju, frizurama i ostalom, to obavljamo u trku, ali bez nekog interesa.
Nema priča o selebovima, osim u ruganciji dvaput godišnje, ono, bože debila, i tak.
Ma trkeljam bezveze i skroz OT, ali ovo me inspiriralo na sasvim drugu temu koja mi često pada na um, a to je kako imamo dugogodišnje prijatelje, desetljećima, sve stečeno u mladosti, a novih, u koje stvarno imamo povjerenja, malo ili nimalo.
Ova rasprava je, uviđam, u svim smjerovima.
Razumijem i anu.m i anemonu, i doroteju i eris i sve vas koje ne nabrojih.
Živimo svoj obiteljski život kako najbolje znamo i umijemo - s bakama ili bez njih.
Lijepo je imati pomoć, ali onu koja ne stavlja omču oko vrata (pritom mislim na "moranje" s jedne ili druge strane).
Danas poslodavac želi da je zaposlenik fokusiran na posao 200%, jer je 100% malo. Važno mu je da ovaj ne izostaje s posla, da nema bolovanja, da je stalno raspoloživ, pa i na mobitelu 24h! Show must go on! Tako je na svim razinama i u svim strukturama.
Jesu li djeca privilegirana ili nisu s bakam ili bez njih - to može biti posebna tema.
Razumjela sam Aninu frustraciju u početnoj poruci kojom je i otvorila temu.
Kad se sve zbroji i oduzme, pomnoži i podijeli - na kraju radnog dana žudiš za mirom.
I da smo doma svi na broju, he, he.
aj i meni
Eh, Marna
A ovo s poslodavcima, uf, kod nas se točno zna da ako vidiš na mobu broj s posla ima da se javiš, orilo, gorilo, inače kasnije gadna istraga, trebali te, a ti odbio poslušnost.
Ček, koja je ovo tema, baka ili tempo?
Nena, čini mi se da ga dođe na isto.
Bile bake ili tempo, koja god tema, sve se svodi na trčanje, odanost poslodavcu, kolektivnoj etici unutar tvrtke i bla, bla, a nas mame tko za išta pita - radi - muči - plati.
Ma, nije sve tako crno, draga moja, ali valja biti realan.
Odavno sam skinule one ružičaste naočale - ali nisam ušutkala pjev djeteta u sebi - onu radost i bezazlenost, koju mnogi brkaju s neozbiljnošću, naivnošću, ludošću ...
Da si bar bliže, jer i meni se čini da sam katkad otok u ovom silnom moru.
Nena, šmrc, šmrc - ma dobro, nije Zg daleko, popit ćemo kavu na Jelačiću, barem.
Eto, pozivam se, baš sam skromna.
Ma nisam ja ana.m odustala od teme, nego nemadoh vremena, ali ali hajd sad ovako hladne glave da kažem: svaki dan slušam sve gluplje od glupljeg pitanja, ili opaske, od učiteljice, spremačice u firmi, svekrve, sestrinog djevera, prodavačice u butiku, ili konduktera. Tako odvratno sebi ljudi daju za pravo da pitaju: Jel to tvoj muž ne radi? Omaklo vam se ovo treće, ha? Pomažeš li sestri, daš li joj koji dinar? U kakvim si odnosima sa svekrom? Jel ti kći počela dobijati menstruaciju' Voliš li sina više? Imaš li baku da ti pomogne? i tako unedogled. Prestala sam se obazirati na to, pa me malo naziv teme zbunio, zaista sam mislila da je riječ o osobi koja neće da joj niko pomaže, i koja želi i misli da sve mora sama. To je opet, nemoguće, pa kako teme često znaju krenuti u svakojakim pravcima, htjela sam vam opisati kako ja, bez ijednog roditelja, i sa sestrom 100km od mene, sve to hendlam. Posao, seminare, putovanja, njihove bolesti, MM i moje izlaske, potrebu za druženjem da drugim ljudima.
Pošto imaš troje djece, znam da ti nije lako, nije danas zgodno sa jednim, aovakav tempo, a kamoli troje djece voditi kroz svakodnevnicu.
Asviđa mi se to što reče Marna, ja jesam žena od 36., ali u meni je još jedno veliko dijete, koje ne prihvaća sve norme života zdravo za gotovo, već gradi svoj sistem(ili nesistem), drugačiji, originalan, samo moj. I pažljivo slušam što pametno od svih vas mogu ugraditi da bi nam bilo lakše, korisnije.
Posljednje uređivanje od eris : 12.10.2011. at 14:51
Bas volim, ovako s odmakom od nekih dvije godine, procitati topice poput ovoga.
Odmah se sjetim kako su kod nas neke stvari jednostavne i lijepe, iako je ruzno kad poslodavac pita imate li baku i kad planirate ostati trudni. Ovdje ne pita. Ne zanimaju ga ni vase godine tj. za njih ne smije ni pitati. Ali ipak, onako polako, kao macka oko vruce kase, daju prednost onima koji dolaze u paketu bez obaveza.
Bolovanje za bolesno dijete? Nepoznanica. Koristi se godisnji, ako je poslodavac dobre volje i ako na godisnji imate pravo. Bolovanje za sebe? Isto. Bolovanje zbog nekog drugog? Nemoguce. Neplaceno? Rijetko je moguce.
Iako nije lijepo, ni najmanje, guranje nosa u tudja posla, trenutno, kad sam u drekecima do grla u zemlji gdje me nitko nista privatno ne pita... uh. Rado bi da me pitaju imam li baku. Iako mi baka vjerojatno nece ni biti potrebna jer ovdje ne mogu ni do doktora bez da preokrenem firmu naopacke i slusam prodike za vlastiti godisnji, a o cijenama IVF-a da ne pricam.
(Malo sam nadrkanovic, jel.)
Kaae, ma kakve dvije godine, pa ovo je staro tek 10-ak dana!!
ona ima dvije god odmaka od Hrvatske, jel?
makar, ja se stvarno slažem s njom da to nije pitanje o baki, nego o odlaženju s posla...
A da...ah...krivo sam shvatila...umorna sam i ljuta jer mi je čistaćica prolila kavu (punu šalicu, još je bila i topla) koju sam jedva čekala da ju popijem...
Ma da, ja sam dvije godine vani i nikako da se pomirim s tim da sam odlaskom i dobila i izgubila jako puno. Hocu reci, puno toga mi nedostaje sto sam u Hr uzimala zdravo za gotovo.
Kad smo vec kod odlazaka s posla, kod nas se stvarno toleriralo svasta (sad pricam o Zagrebu, cak i istoj firmi u kojoj rdi ana.m). Ali isto tako se tlacilo nas, tada neudane i bezdjecne, da radimo ljeta i da pustamo one s obiteljima da biraju prvi. Jer... sto ce oni s djecom preko praznika, itakoto. A svi smo radili za istu placu.
Joj draga moja, to ti ej naalost pod normalno u ovoj našoj firmi...Od kada imam djecu nikad se nisam puno lomila oko GO jer sam ljeta uglavnom provodila ili trudna ili s djetetom do godine dana....Puno više takvih ljeta nego onih poslovnih, tak da sam GO uglavnom koristila preko ljeta kao cura i to me uuuvijek živciralo, onak, kao da ovi mladi nemaju život...A sada sam opet "nova" i baš me zanima kako će to izgledati iduće godine...s obzirom da je ekipa "iz snova" povlaštena na raznorazne načine...Mislim, pa već sadse osjećeam kao Alisa u zemlji čuda...
Sorry na OT!! Ovo sam pisala kaae... (p.s. čistačica nije slučajno prolila kavu, baš ju je bacila...)
Provala moje mlađahne i andobudne kolegice s posla...
Bitno za nastavak je da napomenem da u našoj firmi možeš na bolovanje bez propitkivanja (osim jalnih i zločestih kolegica)
Dakle, Ela mi je bolesna. I ako ja sad odem na bolovanje dobivam onaj zakonski minimum. I kažem ja dotičjon kolegici jučer kako ipak ne mogu na bolovanje (misleži pri tome na ovo s plaćom) na kaj će ona meni onak s visoka, mladenački i nadobudno "Pa naravno da ne možeš, tko će raditi....??!!"
A ti si misliš, pa ti naravno!Provala moje mlađahne i andobudne kolegice s posla...
Bitno za nastavak je da napomenem da u našoj firmi možeš na bolovanje bez propitkivanja (osim jalnih i zločestih kolegica)
Dakle, Ela mi je bolesna. I ako ja sad odem na bolovanje dobivam onaj zakonski minimum. I kažem ja dotičjon kolegici jučer kako ipak ne mogu na bolovanje (misleži pri tome na ovo s plaćom) na kaj će ona meni onak s visoka, mladenački i nadobudno "Pa naravno da ne možeš, tko će raditi....??!!"
Ma ne, bolje da bolesno dijete dovede za šalter da se igra dok ona radi.
Danas je iskobečila oči kad sam rekla da me nema od srijede...
Mislim, a to moje dijete isto ne zna kad se mora razboliti, kaj nije čekala 01.11. pa da mogu odmah na bolovanje!! Ela, Ela....
Majke mi ja mislim da ja nisam bila takva kad sam bila 10 goduina mlađa....Ne da mislim nego znam!
I onak, kao da nam nisu dovoljni nadređeni koji se takvim stvarim niti čude niti to smiju, nego mi se nekakva balavica nađe pametovati...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
