Kakvo je to pitanje? Posao ne bi smio trpjeti kad bilo tko fali jer to nije kvalitetna organizacija posla.
Trebao bi trpjeti samo ako je neki epidemisjki pobol u pitanju pa ih masu fali (mislim na firme s većim brojem zaposlenika).
Trebalo bi biti normalno da poslodavac ima tako organizirane smjene i dovoljan broj djelatnika
da se uvijek mogu pokriti kad je netko na bolovanju, godišnjem, a da ostali ne krepavaju od posla kad nekoga nema.
U mojoj firmi nije tako. Radimo 24 satni pogon i kad nekoga nema, a da ne govorim kad ih fali više, opća je ludnica, ovi drugi padaju s nogu.
A to nije zato što je to neko normalno poslovno stanje niti je to normalna organizacija rada nego "štednja" i izrabljivanje zaposlenih.
I godišnji i bolovanje spadaju u redovna prava radnika koja su nužna da bi se održalo i zdravlje i obiteljski život zaposlenika, da se smanje stres i bolesti, a time i održi zdrava atmosfera na poslu, u konačnici i produktivnost.
Ako mene na poslu neko vrijeme nema, a drugi se zbog toga luđački napate - da se ja furam kako sam fenomenalna, sposobna i nezamjenjiva?
Ne, nisam, nego je poslodavac bezveznjak koji nije zaposlio dovoljan broj ljudi.
(ovo što an.m spominje o češkanju, to je valjda druga krajnost falše poslovnosti)
Ovako razmišljaju pravi kapitalisti. Vjerujem da bi te svaki poslodavac poželio za djelatnika.
Nažalost u Hrvatskoj se najviše štedi na radnicima , pa tako poslodavci uglavnom uzimaju minimalan broj radnika koji može odraditi taj posao. MM 6 mjeseci u godini radi bez slobodnog dana. Zašto? Zato jer poslodavac ima minimalan broj radnika i nema ih tko mijenjati. Ova tvrdnja gore ne stoji a to zna svatko tko je imalo zavirio u ekonomske udžbenike.
Jel radite i nedjeljom?
Moja mama ima takav posao da su ona i kolegice potrebne svaki dan, vikend,praznik. Napravile su si raspored da jedan dan rade od 7-19, a drugi je slobodan...teoretski nema slobodnog dana jel je dan prije odradila taj svoj slobodan jel. Doduše sad kad radi od 7-19 satnica štima, kad je radila od 7-21 bila je totalna pušiona.
Pa kažem, to je pravi kapitalizam. Nije ih briga jel imaš dijete, jel ono bolesno, jesi ti bolestan, jel ti netko umro pa moraš na sprovod itd. Ne bih voljela da postanemo Amerika, a jako smo blizu tome što se ovga gore tiče. Samo ima jedna mala razlika, ne smijem niti reći koliku plaću dobije MM za tih 6mj rada bez ijednog slobodnog dana, pa ni Uskrsa. Sramota me.
Mislim da ova vrsta kapitalizma u kojem su poslodavci neosjetljivi na potrebe radnika ne može još dugo opstati i nešto se mora promijeniti, jer će doći vrijeme da ljudi neće moći imati djecu, ako žele imati posao, ako nastavi ovako kako smo krenuli. Evo, ja imam nekoliko prijateljica koje su debelo prešle 30-tu i žele dijete, ali moraju birati posao ili dijete, a nijedna nije žena od neke velike karijere.
Neke su ovdje pisale da zašto bi poslodavca to trebalo biti briga, pa zato što je zadovoljan radnik učinkovitiji na poslu i rado dolazi na posao, a čovjek je najbitniji i najvirjedniji čimbenik bilo kojeg posla, samo što to naši poslodavci ne mogu shvatiti.
Meni nije normalno, bilo to u Americi ili Hrvatskoj, da ne smiješ uzeti bolovanje zbog djeteta, da ti se to oduzima od godišnjeg, da zbog toga strepiš hoćeš li dobiti otkaz, da nam bake moraju čuvati bolesnu djecu. Ja mislim da ne bih mogla na poslu biti mirna znajući da mi dijete doma ima temperaturu 39-40 i da je bolesno, ne znam kako bih rasterećeno radila svoj posao.