Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
Ukoliko posao ne trpi dok je djelatnik da bolovanju i ima ga tko odraditi, meni se nameće pitanje koliko je onda taj djelatnik uopće potreban poslovacu i šta uopće radi, kada ga drugi mogu bez problema pokrtiti?
Kakvo je to pitanje? Posao ne bi smio trpjeti kad bilo tko fali jer to nije kvalitetna organizacija posla.
Trebao bi trpjeti samo ako je neki epidemisjki pobol u pitanju pa ih masu fali (mislim na firme s većim brojem zaposlenika).
Trebalo bi biti normalno da poslodavac ima tako organizirane smjene i dovoljan broj djelatnika
da se uvijek mogu pokriti kad je netko na bolovanju, godišnjem, a da ostali ne krepavaju od posla kad nekoga nema.
U mojoj firmi nije tako. Radimo 24 satni pogon i kad nekoga nema, a da ne govorim kad ih fali više, opća je ludnica, ovi drugi padaju s nogu.

A to nije zato što je to neko normalno poslovno stanje niti je to normalna organizacija rada nego "štednja" i izrabljivanje zaposlenih.

I godišnji i bolovanje spadaju u redovna prava radnika koja su nužna da bi se održalo i zdravlje i obiteljski život zaposlenika, da se smanje stres i bolesti, a time i održi zdrava atmosfera na poslu, u konačnici i produktivnost.
Ako mene na poslu neko vrijeme nema, a drugi se zbog toga luđački napate - da se ja furam kako sam fenomenalna, sposobna i nezamjenjiva?

Ne, nisam, nego je poslodavac bezveznjak koji nije zaposlio dovoljan broj ljudi.

(ovo što an.m spominje o češkanju, to je valjda druga krajnost falše poslovnosti)