preselila van grada, dakle putujem svaki dan na posao 24 km i s polsa nesto vise.
djeca idu u vrtic u stari kvart, MM ih vozi ja skupljam

do sad su u vrticu imali aktivnosti, pa nije bilo razvazanja. sad na zalost dio tih aktivnosti je otpao zbog neke uredbe iz Ministarstva.

moj prosjecni dan izgleda ovako:
dizanje u 6.00 izlazak iz kuce u 6.30
radim od 7.30, na putovanje izgubim manje ako krenem ranije, pa visak vremena potrosim na caj i dorucak na poslu.
radim do 15.30
po klince sam u 16.00 i krecemo doma, di stizemo oko 16.30 ili najkasnije oko 17.00

ovako stavljno zvuci idealno, ali, ovaj tjedan radim izmedju 10 i 11 sati. jucer sam bila kod zubara u 19.30, klince je cuvala teta igralica u stanu koji imamo u gradu. po njih sam dosla oko 20.30 i krenuli smo doma.
danas: opet cu na poslu biti do 17.30 i zurim kod ginekologa u 19.00, ali prije moram doma, da se bar otusiram, sto je normalno valjda.
opet sam van kuce cca 12-13- sati.
klince kupi teta igralica, jer ja sam dulje na poslu, a BC ima roditeljski bez djece na koji ce ici MM.

dakle postoji idealna varijanta, ali kako BC smrca, a uskoro ce vrticki virusi napasti, zelim zavrsiti posao, da me ne ceka da se vratims bolovanja.
i na srecu moji to na poslu vide, vide da radim iako ne moram, i mislim da to cijene.
moj posao nije da ce propasti svijet ako ga ne napravim, ali ................
sve u svemu ako stavim an papir kako bi mi zivot izgledao ako bi gledala samo sebe i svoju djecu idila.
ali u realnom zivotu nije. trenutno ne pucam, to mi je normalno, uvijek mi je bilo.
i da za kraj nemam pomoc nikoga sem sto platim tetu igralicu