Da, mi žene smo u stanu progutati i prijeći preko puno toga, ali žalosno je da velik broj žena smatra da bi to trebale i dalje, bez ikakvog prigovora.vertex prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da, mi žene smo u stanu progutati i prijeći preko puno toga, ali žalosno je da velik broj žena smatra da bi to trebale i dalje, bez ikakvog prigovora.
e, to bih ja potpisala...
I ja ovo potpisujem, nisam razmažena, al niti malo, ne bih ni glasa ispustila u bolovima, a kamoli zavrištala, nema šansi, to me je sram, niti vičem na ikoga ili vrijeđam, šutim ko riba...
niti su moje setre takve (ok, jedna vrišti, ali to je sve,i nije grijeh) niti ovih par prijateljica koje poznajem,
i nijedna od nas nikad nije spomenula ni hranu, ni lancun, ni krevet..., kao faktor koji joj išta u cijeloj toj priči znači...
samo ljudskost i mogućnost izbora.
joj, lisice, kako si ti super!
a mi cendramo...
i globaliziramo.
uglavnom čitam i imam svoje mišljenje o ovom, ali iskreno ne da mi se raspravljati (sad sigurno mislite "kao da je koga i briga to")... ali mi je zaista zasmetalo ovo cinično od apricot prema lisici koja je ispričala svoje priče s poroda, koje su gle čuda bile pozitivne i očito joj to nije pasalo i koliko sam uspjela primjetiti nije iskomentirala lisicin sljedeći post u kojem je ona napisala ovo isto što i ja
baš jadno!!
i btw znam da sam OT, ali ako mi može netko objasniti tko je apricot? zašto su se dok je rađala, ispričavali kad su shvatili tko je ona?
Posljednje uređivanje od Blekonja : 07.10.2011. at 22:07
ali si ipak imala potrebu prokomentirati kako sam jadna.
nitko tebi važan, ne brini.i btw znam da sam OT, ali ako mi može netko objasniti tko je apricot? zašto su se dok je rađala, ispričavali kad su shvatili tko je ona?
Malo je off topic, ali moram se osvrnuti na ovo o hrani, ležaju i tuševima. Mislim da je pristojna hrana, čist ležaj i čist tuš minimum minimuma koji bi trebali dobiti u bolnici. A ne da ležim na krvavoj plahti dva dana (kao što sam ležala, uz napomenu sestre da malo pripazim jer nemaju čiste posteljine !! A što bih trebala, držati se rukama dolje da ne procuri?? Staviti kantu ispod sebe?? ), da dobijem za doručak 2 šnite poli salame i 3 šnite kruha, da gledam tuđe pobacane uloške svuda po wc-u i sl. Sorry, ali bolje uvjete imam svaki dan doma ! I ne, to nije razmaženost, nego su to osnove koje bi bolnica trebala pružiti svome pacijentu, pogotovo kad je riječ o tako osjetljivim "pacijentima" kao što su rodilja i novorođenče. O daljnjim iskustvima iz bolnice neću niti govoriti, muka mi je kad se sjetim da moram opet ići tamo roditi, a nemam mogućnost za nešto drugačije...
ne znam da li si ti jadna, ali ovakav nacin odgovaranja je sasvim sigurno jadan. osobito od clanice osoblja foruma. i da sam neupucena trudnica u potrazi za informacijama, ovakav bi me nacin komunikacije i ponasanje zasigurno odbio i mozda bih bas zbog toga propustila nauciti nesto korisno o porodu.
(pardon na offu)
kao prvo apricot ja nisam uopće tebi rekla da si jadna, žao mi je što si tako shvatila to mi nije bila namjera ali da rekla sam (tj. napisala) da mi je jadan komentar i to što kasnije kada se lisica osjetila ajmo reći prozvanom što je ispričala svoje "lijepe porode u Hrvatskoj" nisi isto prokomentirala, jer očito je ženi u Hrvatskoj lijepo bilo rađati, a to očigledno na ovoj temi nije poželjno.....i kao drugo malo mi je čudno zazvučalo to da su se svi uznebušali kada su shvatili da si TI došla rađati, a kasnije ti se i dr. ispričala (ne ulazim u to zašto i što je bilo) nego pitam čemu to, pa ne bi li tretman prema svima trebao biti isti, zaparalo mi je uši samo zbog činjenice da si očito imala bolji tretman nego neka "no name" trudnica i samo iz boldanog razloga pitam tko si, a ne da me zanima, sasvim sam do sad lijepo živjela i bez te informacije. No hard feellings samo pitam
naravno da bi svi trebali biti tretirani prema nekom standardu
kulturno i dostojanstveno
koliko sam shvatila, upravo se rodine cure i zalažu za to
zato mislim da je apricot navela kak je to u biti jadno, kad su "trčali" za njom samo, da izvineš, radi svoje guzice, a ne rad tog što je apricot samo žena, majka, čovjek s pravom na dostojanstveno ophođenje..ona i njeno dijete
slično kao kad imaš "vezu"
eto, ja sam imala poznanstvo..i sasvim druga priča (u nekim stvarima..tj kad je tu bio taj poznanik)....ah
oni su se ulizivali jer je apri predsjednica Predsjedništva centralnog komiteta, inače ne bi...
u tome je stvar:
nekad su dobri jer si njima u tom trenutku "netko"
nekad jer si kćer najbolje prijateljice njegove punice
nekad jer si na neki drugo način "veza"
nekad jer te poštuju, nekad jer te se boje
nekad jer si "no name" trudnica, ali su u smjeni super ljudi
nekad jer su u to tom rodilištu u pravilu OK, a samo iznimno ne
......
nekad jer si imala sreće
nekad jer su negdje ipak dobra pravila
nekad ovo, nekad ono...
Trebalo bi biti utvrđeno da je uvijek dobro (iznimaka će biti, naravno, s obje strane),
ali se ne možemo uvijek oslanjati na sreću, lutriju, dobru volju ljudi na koje smo naišli, "dobru smjenu" ili "dobru vezu".
Protokol rađanja u rodilištima općenito treba biti bolji i svi ga trebaju poštivati .
prema mojim saznanjima, apricot je rodina aktivistica (nerijetko viđena po medijima prilikom davanja izjava u vezi nekih stvari kojima se Roda bavi...)..pa slijedom tog, nekulturnim ponašanjem prema njoj riskiraš negativnu promociju svog rodilišta, osobolja....i btw znam da sam OT, ali ako mi može netko objasniti tko je apricot? zašto su se dok je rađala, ispričavali kad su shvatili tko je ona?
tako otprilike
ot, baš lijep nick - Blekonja...
Ja samo znam da sam roditi išla "pripremljena" na najgore-time mislim na najgore od uvjeta do liječnika, a upravo je sve bilo suprotno! I taj drip što su mi ga pred kraj dali, nije bio potreban ( 2 sata iza sam rodila), ali sve ostalo je bilo za 5-icu. A posve neočekivano, jer sam se naslušala svakakvih priča o našim rodilištima i svemu skupa. Prema svima sam bila ljubazna i svi su bili ljubazni prema meni. Ako je to, kako kažete bila stvar sreće, daj Bože da i drugi put budem jednake sreće.
Eto, mislim da smo prešli i onu brojku od 5 žena zadovoljnih svojim porodom...
a sirius i apricot baš mi je žao da sam odaslala takvu poruku. ne mislim da sam super. iznijela sam svoje iskustvo koje baš suprotno tvrdnji da je osoblje u Hr rodilištima koma. iz svog iskustva tvrdim da nije.
ne znam čemu ironija? ako moje mišljenje kvari prosjek i nije u skladu sa temom lijepo molim cijenjene moderatorice da brišu moj post!!!
smajlich...
to je to!
to malo dripa koje se čini tako bezveznim
ali i tako nepotrebnim
a koji je mogao sve preokrenuti
neki dan smo išli na Sljeme, na tripice (fileke)
nema boljih nego tamo (još i u Starom fijakeru i Dalmatinki)
i žena mi zagrabi punu zdjelicu i na kraju naspe - parmezan
ajme, majko...
cijeli dan se ložim na te tripice, duša mi puna tog okusa
i onda mi ona ibaci parmezan
ma nije strašno; može se i odvaditi... ma može se i pojesti tako iako nisam očekivala...
ali, dođavola i svih mrkvica, pa što me nije pitala?!
Je, znam i drugi put ću odbiti, jer su me pitali želim li, a ja sam rekla-da! Nisam bila informirana kako treba. I hvala Bogu da se ništa nije preokrenulo.
Ne znam za druge, ali ja osobno ni najmanje ne sumnjam kad mi netko kaže da je imao divan porod. Profesionalno i kulturno osoblje, uvažavanje, brigu, njegu. Zašto bih sumnjala?
Tim više mi je jako ružno kad se loša iskustva objašnjavaju iskrivljenom percepcijom i razmaženošću. De facto se dikreditira osoba kao, onako, pa poluluda i u svakom slučaju nerazumnih djetinjastih zahtijeva.
Usporedo s dobrim iskustvima postoje i loša. Ne znam koliki je omjer. Ako je fifti-fifti, to znači da imate tisuće žena s dobrim iskustvom...i također tisuće s lošim. Postojanje jednih ne isključuje postojanje drugih, ne znam zašto je to tako teško prihvatiti, a ispada da jest.
Potpis.
Užasno me živcira kada se moram opravdavati onima koji me ne poznaju najbolje a pitaju me za porod, pa prvo moram reći da nisam maza, da nisam cendrava, da podnosim bol jako dobro (bubrežni i žučni napadaji gori od trudova), da sam uvijek dolazim sa smiješkom i da sam ljubazna.
Ne poznajem niti jednu svoju prijateljicu koja nije bila informirana o porodu da nije dobila jedan od gore navedenih tretmana (drip, epi, prokidanje itd.) i smatrale su da je to normalno i da se tako rađa.
Mene je na mom porodu smetala hrpa ljudi, doktora, specijalizanata i mladih primalja koji su stalno bili tu. Smetalo me što su me svaka 2 sata vaginalno pregledavali i govorili kako uopće ne napredujem i na taj način mi stvarali psihički pritisak.
Imala sam divnu primalju sličnih razmišljanja pa me strašno zasmetalo kad ju je doktor predamnom pitao: To je neka tvoja? A ženu nikad prije vidjela. Doktor je bio ljut na mene jer sam se ljubazno i ponizno i skrušeno ( to moram naglasiti) usudila pitati dali može drugačije.
A ovi komentari o kenjkanju o lošoj hrani su mi strašni, jer iako moram priznati da je hrana bila užasna i od onoga se ni ptići nebi najeli a kamoli dojilje, niti meni niti cimericama to nije bila niti zadnja rupa na svirali, dapače oko hrane smo zbijale šale i umirale od smijeha.
odoh ja
neka vertex piše
Ne može, gotova sam za danas.
Jedna prigodna
http://www.mamaiscomic.com/2011/women-are-weak/
Čitam ovo i čini mi se da sam imala ludu sreću ili da sam živjela u paralelnom svijetu...
Nemam nikakvih trauma s poroda (Sv.duh) ali to je bilo prije 11 i 10 godina. I opet bih otišla onamo. Stvarno su bili fer, prvi put sam imala rooming in i bila s djetetom u sobi, drugi put je bilo problema (čuvanje trudnoće + dijete je uranilo) ali opet - stvarno su dali sve od sebe i liječnici i sestre i dok sam ležala u bolnici i za vrijeme poroda i poslije.
Gledala sam i oko sebe, nisam ja bila iznimka nego je to bilo pravilo. Jad i bijedu sanitarija (olinjalo do bola ali čisto i uredno) nadomjestila je ljudska riječ i pažnja.
Što je najtužnije, nemam ni ja.
Ali samo zato što sam takva osoba...
A prošla sam ne samo "puni pansion" pri samome porođaju, nego i doktoricu koja ti dođe i sa rukama u džepovima kaže da se pomiriš kako ćeš imati retardirano dijete.
Nije, međutim, na nama da svojim vedrim duhom ili mentalnim sklopom rješavamo traume koje nam ostavljaju, nego ne treba dopustiti bilo kakvu naznaku istih.
valjda je to - to, potpis.
ostatak posta je toliko šokantan da nemam što reći.
deaedi i sama si sada rekla "kad se razbolimo"
pa isto tako ako zatreba intervencija na porodu- treba, ako ne, pa ne pije nitko zdrav tablete niti ide na operaciju jer mu se ide
Ne draga Deaedi, ne mislim da se trebamo prepustiti u potpunosti Majci Prirodi. Zato nam je dala razum.
Pa cu ja taj razum sad iskoristiti da ne trosim energiju na one koji misle da su superiorni Njoj.
I nemam niti ja traumu od poroda, ali znam da je moglo i drugačije.
Zar i ti? Ja sam mislila da sam samo ja nabasla na takvu osobu (zapravo, tri). Dakle, potpuno drugi grad, potpuno drugo rodilište i eto, ista stvar.nego i doktoricu koja ti dođe i sa rukama u džepovima kaže da se pomiriš kako ćeš imati retardirano dijete.
Zar je to moguće u ružičastoj Hrvatskoj? Zar je to NORMALNO jedno ženi reči ako držiš do svog radnog mjesta i ugleda kao stručnjaka? Da li ravnatelj(ica) takve institucije drži do nje kad dopušta da zaposlenici takve stvari (neutemeljeno) govore ženema u porodu?
Problem je odozgo prema dolje, i dolje prema odozgo. I opet svaka čast iznimkama, sve žene vibraju da dodju u njihovu smjenu.
Za vas koje samo čitate i ne komentirate i kojima je ova tematika možda nov(ij)a evo zanimljivih klipova za pogledati (na engleskom, nadam se da ćemo brzo imati i hrvatski prijevod, čekamo još da nam producenti filma pošalju tekst za prijevod)
Problem sa porodom
Razlika izmedju normalnog poroda i fiziološkog poroda
mojica inbox ti je pun, napiši mi sve opet pliz
Jesam.
Ovo o Majci Prirodi... Ma. To mi je isto kao i Sveta Komocija, poteže svako za time jer ništa ne košta, kao i ovo kako se žene međusobno napadaju bez obzira s koje strane bile - od toga šta s' žališ, imaš zdravo dite pa si "gospe od cukra" do onih... smeta ti svjetlo u rooming in-u? Ne bi pet dana ne spavala? Imala ci carski pa zato... e.... ne znam... Pa... problem je u tvojim očekivanjima, rodilište nije hotel... sad imaš bebu, nema odmora itd... opet si "gospe od cukra".
Slažem se s konstatacijom da se standard u rodilištima sada pomiče na vaginalni porod pod svaku cijenu - jer ide target što manje carskih koji mogu ispuniti, a ovaj da smanje dripove, još organizacijski-u glavama - ne mogu.
I slažem se da sustav traži poboljšanja. I nije mi rješenje kao poboljšanje sustava odlazak vani, ali isto tako nisam niti za to da se roditelje pretvaraju u vojnike koji će u trudovima se borit za poboljšanje s planovima poroda itd.
A najviše potpisujem Nenu u smislu da bi poštovanje prema trudnici/pacijentu trebao bit dio protokola (ono... što vi tu pitate, za pitat trebate prvo 5 godina studirat medicinu, onda xy spcijalizacije itd.), ne ovisit o kućnom odgoju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.10.2011. at 12:17
Kako se ovdje ide u krajnosti u krajnost.
Ja sam prva spomenula hotel i hranu i doslovno sam mislila da neke zene trebaju sniziti ocekivanja samo o tim, nazovimo ih nevaznim stvarima; hrana, stari tusevi, spavacice bez gumbiju i sl. Niti u jednom trenutku nisam rekla da treba pristati na bilo sto vaznije od toga...
Ja sam dosla u bolnicu sa puknutim vodenjakom, ali je kapalo polako pa doktorica nije bila sigurna da li je puknuo ili nije. Ali ja jesam bila sigurna i nisam dala da ga ide opet busiti. I nakon sto mi je tri puta rekla da treba busiti rekla sam NE. Cetvrti put nije pitala...
Isto tako i za klizmu; pa mozete unerediti bebu, infekcije, blablabla... Ne, tri puta sam rekla ne i cetvri puta nisu pitali.
Tako nije bilo prvi puta, pristala sam i na drip i na prokidanje vodenjaka.
Zato sam zadnjih (par) put/a dosla spremna i nisam htjela pristati na njihove intervencije. Cim sam dosla u rodiliste na onaj nekakav njihov papir sam napisala sto ne zelim da mi rade i to sam stalno ponavljala. Ko papiga, svakome tko mi je prisao.
Mislim kada bi zene dolazile sa cvrstim stavovima sto zele i ne zele i osoblje bi se polako pocelo mjenjati. Svjesna sam da je to jako tesko, dolazi puno uplasenih zena ili jednostvno zena koje vjeruju da ce doktori uciniti nabolje za njih.
Potpuno se slazem.
Ali porod nije mjesto na kojem trebamo dokazivati svoje cvrste stavove i ponavljati kao navijene sto zelimo ili ne zelimo ... to se jednostavno kosi sa fiziologijom poroda, u porodu se trebamo baviti porodom a ne aktivizmom ... medutim upravo te zenesa cvrstim stavovima su pomogle da se stvari pomaknu. Sjecam se kako je prije samo nekoliko godina bila umjetnost izbjeci epiziotomiju, a kamoli usuditi se odbiti drip i konstantno lezanje na ledima. Stvari se mijenjaju, ali ima jos puno toga za promijeniti.
Slazem se!Potpuno se slazem.
Ali porod nije mjesto na kojem trebamo dokazivati svoje cvrste stavove i ponavljati kao navijene sto zelimo ili ne zelimo ... to se jednostavno kosi sa fiziologijom poroda, u porodu se trebamo baviti porodom a ne aktivizmom ... medutim upravo te zene
Ali jednostavno se ne mogu dosjetiti nikakvog drugog nacina kako bi mi "male" zene mogle doprinjeti da se nesto promjeni...
Ako netko zna neka napise, sigurna sma da bi se jako puno zena ukljucilo u "borbu".
zašto misliš da bi se jako puno žena uključilo u borbu? protiv čega? idealnih uvjeta rađanja u našim rodilištima?
oprosti na ironiji....nisam mogla odoljeti...
ja se slažem...puno se toga promijenilo...
i dalje mi ne pada na pamet bilo koji drugi način osim tog najtežeg za rodilje....mada nekima i nije to teško...
meni je...ja porod doživljavam kao jedan neometan događaj...bez ikakvog aktivizma....zato i jesam drugi puta rodila doma...
nisam si poželjela i drugi aktivistički porod.....ne znam...možda je nekima to sebično, ali traume su definitivno previše moćne.
žalosno mi je da kad se i nađe netko tko bi se potužio jel...na te individualce u bolnicama koji si uzimaju svašta za pravo, nitko od pravnika taj slučaj nije spreman preuzeti. makar u mom kraju. pitam se zašto...
Ne borbu protiv, vec za...
Za bolje uvjete radanja...
Ne shvacam cemu ironija...
zar nisi ti spomenula zvjezdice...hotele i razmažene rodilje? ako misliš da je sve do rodilje i njenog stava, a uvjeti su u principu idealni i usko povezani sa samom rodiljom...kakva borba se spominje? kužiš? ironija se sama nametnula.
odmah sam rekla da se slažem s promjenama i borbom...jel....samo su mi tvoje izjave u suprotnosti same sa sobom...
meni borba za i protiv...ne isključije jedna drugu, već mi je jedna te ista...protiv pojedinaca i njihovih bezobrazluka i za bolje uvjete rađanja svima, a ne samo sretnicama.
Da, borba za bolje uvjete radanja, Za VAZNE stvari, ne za rucak u pet slijedova, svilene pidame i zlatne pipe u kupaonama. Ja sam spominjala razmazene rodilje u tom smislu, a ne zato sto zena trazi loptu ili da moze setati po hodniku. Kuzis?!
I moram reci da mi je tako zalosno zvucala opaska jedne friske mame, koja je upravo aktivizmom na ginekoloskom stolu izborila se da njen porod bude makar blizu onoga sto je htjela, njena recenica:
'Najgore mi je to sto mi nitko nije mogao reci sa sigurnoscu sto mogu ocekivati u svakom pojedinom rodilistu, nego da sve ovisi o sreci i tome na koju smjenu naletis.'
Nisam otvorila ovu temu iako je moje ime na početku i neću je više čitati jer ne mogu shvatiti razmišljanja nekih mama koje kao da su jedino one bitne, a beba na drugom mjestu.
Sve što je u porodu bitno je živa i zdrava beba. Ne dao Bog nikome da mu se dogodi da nema bebe na kraju.
Vodenjak, klizma, drip, babica i liječnik, ctg, bol, sve je to minorno i zaboravljivo. Bit poroda je sigurnost, zdravlje i život. Bebe i mame. I na kraju sreća. Zbog djeteta. Baš zato što ovako razmišljam neću više ovdje sudjelovati, jer jednostavno ne krećemo s istih pozicija.
Beti, stav ti je sasvim u redu,
svatko normalan, a osobito onaj čije je dijete pretrpilo oštećenja, zna da nema te muke koja se ne isplati pretrpjeti za dijete.
Samo, čini mi se da ove "aktivistice" nisu aktivistice radi sebe i svoje želje da bezbolno i lagodno prođu kroz porod i postporođajno doba, a dijete je, kao, nebitno.
Onda bi bile ekstra aktivirane da dobiju epiduralnu analgeziju jer ne žele trpiti bol (i ne bi ih se ticalo kako to utječe na dijete).
Onda bi bile vrlo glasne i aktivne u borbi za rutinski carski jer tu legneš, spavaš, probudiš se, dobiješ dijete, a truda ne osjetiš, danas su rezovi super ušiveni, rizici mali...
Onda bi bile aktivne da se ti mali drekavci nakon poroda malo maknu na par sati da mama može spavati, a ne da cica non-stop, stvara ragade i ne da minute mira.
Ne znam, nemam namjeru sad biti odvjetnik Roda, niti je to potrebno jer su one sve na tom polju potkovanije i elokventnije od mene, ali logika mi ne govori da se tu radi o komociji (osim možda u slučaju da si netko u sadašnjim, po tom pitanju nepovoljnim okolnostima, može priuštiti angažman stranog pomagača, a netko ne).
No, inače mi se ne čini da je zalaganje za stoičko trpljene bolova uslijed prirodnog tijeka poroda, bez ikakvih ublaživača tih bolova, bez intervencija koje, kažu, mogu ugroziti i dijete, nešto razmaženo i da ide na štetu djeteta.
ne mogu vjerovati koliko brzo pišete i kako me lijepo uspijete preteći!
o daaaaa, baš sam to htjela napisatine mogu vjerovati koliko brzo pišete i kako me lijepo uspijete preteći!
upravo tako
dobro kažeš
ali, zašto onda rutinski ovaj gore paket??? prokidanje, drip, klizma....
zašto ne onda kad postoji indikacija??
Draga Beti, uz veliko poštovanje i tugu prema tvome gubitku, rekla bih kako uopće nisi u pravu.
Izbanalizirat ći stvar, ali i kad dođem u restoran, nije mi jedino važno da na kraju iz njega izađem sita.
Nego da i fino jedem, budem ljubazno poslužena, da mi konobar pridrži kaput... jer ja to sve na kraju i platim.
Sve dok bude žena kojima je isti cilj kao i mnogim doktorima (živo dijete i živa rodilja)... nećemo mi daleko od Zanzibara (iako vjerujem kako i tamo može biti bolje nego ponekad kod nas).
Beti3Nisam otvorila ovu temu iako je moje ime na početku i neću je više čitati jer ne mogu shvatiti razmišljanja nekih mama koje kao da su jedino one bitne, a beba na drugom mjestu.
Sve što je u porodu bitno je živa i zdrava beba. Ne dao Bog nikome da mu se dogodi da nema bebe na kraju.
Vodenjak, klizma, drip, babica i liječnik, ctg, bol, sve je to minorno i zaboravljivo. Bit poroda je sigurnost, zdravlje i život. Bebe i mame. I na kraju sreća. Zbog djeteta. Baš zato što ovako razmišljam neću više ovdje sudjelovati, jer jednostavno ne krećemo s istih pozicija.
Pa kako MI bitne, a za što se borimo nego da se DIJETE čim manje istraumatizira kod poroda???
Prva trauma: za dijete, neljudsko ponašanje prema majkama da one doživljavaju stres što beba osjeti
Druga trauma: nasilno prokidanje vodenjaka u slučajevima kad nema potrebe za to
Treća trauma: umjetno izazvani trudovi kad ne postoji razlog za to osim, da brže ide
Četvrta trauma: i čest običaj nalijeganje na trbuh
Peta trauma: davanje hrpu lijekova protiv bolova
Šesta trauma: zbog prije navedenih trauma nemogučnost poroda i da se spasi dijete i majka hitni odlazak na CR
Sedma trauma: dijete vade iz trbuha i dijete nema prvi kontakt sa majkom
I u večini slučajeva djeca se rode sa određenim stupnjem krvarenja na mozgu, daj Bože
da je stupanj čim manji pa se sa redovitim vježbicama mogu stvari postaviti u normalu.
U nekim slučajevima nalijeganje na trbuh ima ozbiljne posljedice za dijete
U nekim slučajevima drip ima ozbiljne posljedice na majku i dijete
U nekim slučajevima netko niti ne preživi CR
I ovo sve pišem u slučaju da je trudnoća uredna, dijete zdravo i majka zbog neznanja prerano ode u rodilište
i na kraju rodi na taj način umjesto da ju pošalju doma čekati prave trudove.
A takav običaj je najučestaliji oblika rađanja u našim bolnicama, kako je vani, gdje je bolje gdje manje bolje to više zna netko drugi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom