Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
Mojca, vidjet ćeš da je roditi vrlo jednostavna stvar, da boli ma gdje bila, da tu bol svaka buduća majka prihvaća, jer je cijena dobivanja bebe. I vidjet ćeš da ćeš toliko biti okrenuta sebi da ćeš zaboraviti sve te ljude i događaje okolo sebe, ma uopće ti neće biti važni. Samo plač bebe i vlastiti osjećaji ostat će bitni.

Želim ti da se sjećaš onog osjećaja apsolutne euforije kad je sve gotovo i shvatiš da je novo biće kraj tebe.
Nemam pojma kako je u inozemstvu, nisam probala (još), ali imam dva totalno drugačija poroda iza sebe i uopće se ne slažem niti sa jednom od ovih tvrdnji.

Odnosno, slažem se samo s ovim boldanim. Doduše, plača bebe se ne sjećam jer su me prethodno zdrogirali s Dolantinom, ali se jako dobro sjećam vlastitih osjećaja. Prošlo je tri godine, ali i dalje pamtim tu bol i poniženje i nemoć i ljutnju i tugu i strah koji su me obuzeli nakon poroda i prate me do dana današnjeg.

A objektivno nisam doživjela ništa posebno strašno. Porod kakav 90 posto žena doživi u Hrvatskoj.

Nije bilo nikakve euforije, samo tuga i suze.

I dopuštam da je nekim ženama u bolnici bilo drukčije i da su zadovoljne svojim bolničkim porodima. Štoviše, drago mi je zbog toga. Ali uvažite onda i činjenicu da postoje i drukčija iskustva. Većina mojih prijateljica ima slične priče poput moje. I svako se s time nosi kako zna i umije, uglavnom uz joker: bitno da je prošlo i da smo beba i ja dobro.

Meni su i druge stvari bitne. I ne znam u kojem filmu bi ja ikada više kročila u hrvatsko rodilište. Valjda u nekom SF žanra.