 |
|||
AndrejaMa prvotno napisa
Želiš reći da bi se žena u trudovima trebala nasmješiti svakom tko joj uđe u rađaonu i šarmirati ga, ne bi li taj postao dobre volje?
Pa zar nije bolničko osoblje to koje bi trebalo "prvo pokazati pozitivu" i svojim stavom olakšati rodilji?
Tehnika je primjenjiva na šalteru... ali u rađaoni... ne znam. Nemam iskustava, pa ne mogu ništa tvrditi... ali čini mi se da ne.
Službenici na šalteru kao i medicinsko osoblje trebaju biti nasmiješeni i ljubazni i ako im prekoputa stoji najveći mrgud na svijetu, i to ne može biti stvar pojedinca nego sustava koji ga zapošljava. Btw. nisam baš sigurna da je ljubaznost ta na koju se ljubazno odgovara, ja sam na svom porodu malo pukla pa su prema meni svi bili fini i ljubazni, valjda ih je bilo strah.
misliš, međica ti je pukla, ili si TI "pukla"
Ha ha ha pukla mi je maternica, ako ćemo baš o tome, a ja sam se ponašala agresivno (rekao je doktor MM-u da se vidi da u kriznim situacijama postanem agresivna), pa su svi bili jako ljubazni prema meni.
Upravo tako, nije potreban nikakv novac da se predstavi, zamoli, objasni.
A ovo impliciranje da su žene koje idu vani roditi sebične je smiješno. Možda su bile na x akcija za poboljšanje uvjeta u rodilištima, uložile x sati svog slobodnog vremena na edukaciju i što bi sad trebale, pomiriti se sudbinom i pognuti glavu, jer eto, ovdje se gotovo ništa nije promijenilo. Pa valjda svatko ima pravo izabrati za sebe i svoje dijete ono što misli da su najbolji uvjeti.
Još uvijek imamo slobodu izbora ili se varam?
Da, bilo bi idealno da pristojne uvjete (ne mislim pod time na plazme i sl. u jednom privatnom rodilištu) možemo dobiti u svakom rodilištu u Hrvatskoj.
Nažalost, to je većinom stvar sreće. A vjerojatno i različitih očekivanja. Moja su, da me se ostavi na miru dok je sve u redu i da mi se ne utječe umjetno na porod. Netko želi upravo obrnuto. Oboje bi, uz obrazloženje mogućih negativnih posljedica, dakle uz informirani pristanak, trebalo biti moguće.
Ne tvrdim da je moj uzorak statistički relevantan, ali je zabrinjavajuće da se baš u svakom bolničkom porodu za koji ja znam, barem u nekom dijelu moralo intervenirati.
Lažem, jedna frendica je prije 15 godina rodila potpuno neometano, sama i uplašena. Bila je jako mlada prvorotka i nisu joj vjerovali da rađa kad ih je zvala u box. Ostali su piti kavu. Ali zato je prošla bez epiziotomije.
Mijenjati stav o porodu, prihvatiti rodilju kao partnericu, porod kao proces i mijenjati uvjete u rodilištima.
Evo, akcijski plan
Nije rješenje strano rodilište, ali nije ni na jednoj rodilji da na svojim leđima mijenja sustav.
Naravno da bi liječnici i osoblje trebali imati pozitivan stav (a i ostali službenici i svi drugi....).
I naravno da se ne očekuje da se smješiš prilikom trudova (mada se ovdje i to spominjlo da se trudovi u nekim stranim rodilištima odrađuju sa smješkom).
Pitanje je stava, ne smješka. Pozitivan stav ima i druge manifestacije osim onih na usnama.
Po meni stvar je jednostavna - može se riješiti da bude lakše za rodilju ili da bude lakše za osoblje.
Ako znaš što želiš i način na koji želiš, to i dobiješ. Ako ne znaš, osoblje će to učiniti onako kako je njima lakše i kako oni to žele.
Iako je porod nešto najljepše (ili bi takav trebao biti), usporediv je sa svim ostalim životnim situacijama.
A da bi dobili bolju državu i bolji sustav koji zapošljava osobe u sustavu, moramo krenuti od sebe. I opet ću to usporediti sa našim mentaliteto, na želost.
Koliko puta vidite naše ljude koji žive i rade u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj,..., kako nepropisno parkiraju, voze i sl. u Hrvatskoj, a u tim državama to im ne bi palo na pamet.
Zašto? Jer bi ih država sancionirala. ALi da li u takvoj situaciji kriva država ili pojedinac? Odnosno, je li ispravno da pojedinac radi pošteno i dobro ili je pošteno da pojedinac bude loš, a država ta koja će ga kažnjavati?
Ne znam jesam li dobro objasnila svoje mišljenje.
Puno se žalimo, a malo poduzimamo da to promjenimo.
nije
ali ja sam upravo iz tih razloga drugo dijete rađala u zagrebu (na prvi porod sam otišla ko tele)
imala sam mogućnosti otići van
ali sam iz nekih aktivističkih sebičnih razloga ostala ovdje
i bilo mi je super
ali, oni su znali tko sam ja, tako da nikako ne mogu reći kako je to bio naš standard
daleko od toga da su uvijek takvi (vidjela kad je iznenada došla doktorica koju još nisu "upozorili" tko sam) LOOOL (žena se poslije došla ispričavati za ponašanje) :kako jadno:
i mislilm kako su sve ove žene koje su otišle van, više svakakve i sve nego razmažene, sebične...
dajem ruku u vatru za svaku od ovih koje znam da im je portpuno svejedno jesu li ležale na slamarici ili za ručak dobile kruh i vodu.
samo su htjele biti tretirane kao ljudsko biće i ne dopustiti da, barem na trenutak, netko drugo odlučuje što će biti sa njihovim tijelima, njihovim porodima i njihovim izborima.
Posljednje uređivanje od apricot : 07.10.2011. at 09:34
slažem se, hranu sam jela punom parom, ko da je stigla dostavom iz restorana "Didov san", spavaćicama s rupom sam se smijala, to su mi detalji ko iz filmova Emira Kusturice, fali još koji pivac i baba, ali to je to...ne zanimaju me ni plahte, ni škripeći kreveti...zar uopće škripe?pojma nemam.
No, ono što je mene potrefilo, sva tri puta, samo svaki put na drugačiji način (to i jest jad -nikad ne znaš šta te i tko te čeka) je to da liječnicima visoko obrazovanje služi kao pokriće za poniženje rodilje, "neznalice" (gospođo, vi niste školovani za ovo!dobro, valjda nisam školovana ni za roditi, Monty Python), da tri divne, susretljive i pune razumijevanja babice u prvoj smjeni odjednom zamijeni luda, drska babuskara koja stigne u trećoj.... da prva smjena čeka prirodni tijek poroda, ali se onda pojavi neki lik iz bogzna koje priče koji gurne ruku, prokine vodenjak i spiči drip uz obavezno nametanje krivnje ako ti ne bi jer "ugrožavaš dijete", kad se zakomplicira jer se dijete ne zarotira, a ne daju ti da se dgineš p ačekaš u najgorim mogućim trudovimajoš četiri sata primarijusa koji dolazi tek u noćnu smjenu jer jedino on zna zarotirati dijete, da ga ipak možeš roditi ...ne da mi se dalje, to su miksane kombinacije sa sva tri poroda, no stvar je ista:
Fraza jest, stvarno je fraza, ali ovdje je istinita - ne funkcionira sustav.
To znači da ne možeš sa sigurnošću znati u većini rodilišta kako imaš izbora i da ne znaš šta te čeka.
Hoćeš li moći reći što želiš, prirodno, bez ili sa ovim, epiduralnu, hodanje, skakanje, ležanje...jednostavno, da u tom protokolu postoje mogućnosti za koje ne moraš unaprijed tražiti ili plaćati vezu, moliti Boga, meditirati ili vizualizirati, da jednostavno možeš mirno i sigurno, s pouzdanjem, barem s te strane ići bez neizvjesnosti roditi (jer ovaj drugi dio, neizvjesnot poroda sama po sebi se podrazumijeva, i onog prirodnog i "neprirodnog", ali ne mislim na to).
Jednostavno, da znaš da će te ljudi uvažavati jer im je uvažavanje rodilje dio protokola.
hoćeš da ti samo sa ovoga topica naprojim one koje sate i sate provode kako bi nešto promijenile.
koje mijenjaju...
više zbog drugih nego zbog sebe
evo vidiš koliko sam te čitala stekla sam dojam da ti uvijek trezveno pišeš o toj tematici. ne volim nerealna napuhivanja i zaključivanja kako generalno ništa ne valja na temelju nekih slučajeva i generalnog blaćenja svega, gledanja samo crnog, a ne ukazivanja i na pozitivne stvari, a upravo dosta ljudi ovdje tako radi. da, na ljubaznost sam i ja mislila, ali ne želim reći da su svi neljubazni, naprotiv. mislim da je većina liječnika ipak normalna nego je zabrinjavajuća činjenica da ima i onih koji su prilično bezobrazni u načinu ophođenja. uzrok je upravo u tome što ti govoriš, da im sustav to dozvoljava, no ja nikako ne bih rekla da je onda stanje generalno takvo jer nije.
moramo pri tome gledati i na naše uvijete. kad sam išla na pretrage, ne samo u vezi trudnoće, srela sam dosta liječnika koji nisu bezobrazni, ali jednostavno imaju takav tempo da ne stignu biti pristojniji. kad pogledam te naše odijele pa ti liječnici rade tolikim tempom da mi se zavrti u glavi. polazim od sebe, kada sam u gužvi prvo gledam da obavim posao kako treba, a onda sve ostalo, a što mislite kako je kada si po cijele dane u takvom grču. to više nije stvar do čovjeka nego do pretrpanosti sustava. vjerujem da u austriji nije tako upravo stoga što imaju bolje uvijete.
a većinu stvari o kojima danci-krmed piše ja bih okarakterizirala kao iznimke, a ne pravila.
evo neki dan mi je prijateljica imala tešku operaciju, doktor je dao sve od sebe i sve je uspješno prošlo, kasnije se zauzeo za nju da što prije iz šok sobe ode na odjel, da u što kraćem vremenu ode kući, nabavio je nekakve lijekove koji još uvijek nisu stigli u hrvatsku, ali kad joj je davao informacije sve je nekako na brzinu i šturo rekao. sigurno ne zato što je bezobrazan ili neodgojen, nego jednostavno čovjek nema vremena za to. to je moje mišljenje.
Ja znam da ima puno onih koje puno rade i trude se da to promjene i hvala im/vam na tome.hoćeš da ti samo sa ovoga topica naprojim one koje sate i sate provode kako bi nešto promijenile.
koje mijenjaju...
više zbog drugih nego zbog sebe
Ali i dalje mi je žalosno kada neke od tih iste osoba odu roditi u inozemstvo.
Pod ono sebično, nisam mislila ništa loše, ali tako je zvučalo, oprostite sve one koje je pogodilo... Svi smo ponekad sebični i želimo udovoljiti sami sebi.
Ali isto tako tada ne treba tvrditi da je upravo taj izbor bio najbolji i da je drugi izbor loš.
I kao što dorotea kaže, ponekad je situacija takva da se drugačije ne može.
Ja bih voljela da je svima super i da su sve žene zadovoljne. I mislim da bi to bilo ispravno.
Za sada nije tako, ali svi dajemo svoj doprinos da se to promjeni, svatko na svoj način.
Mene je jedino dotakla ova tema, jer na žalost nama je uvijek nešto "tuđe" bolje od našeg.
Sad smo u tu kategoriju svrstali i porod.
Posljednje uređivanje od AndrejaMa : 07.10.2011. at 09:54
dorotea, ipak je sve stvar gledišta
da pitaš moje prijateljice, svaka bi rekla da je prezadovoljna svojim porodom.
jer kao "rezultat" ima zdravo dijete koje je 4. dana po porodu dovela kući.
i njima je to dovoljno.
i ja to poštujem.
ali, ako razgovaramo o toj temi malo dublje.. vidim da taj "zadovoljavajući porod" je nešto što bi morao biti porodom za osudu, u cijelom civiliziranom svijetu.
nijedna od mojih prijateljica ne zna ni ime primalje ni ime doktora koji joj je bio na porodu.
veći broj njih kaže da su ih pregledavali u trudovima i to više njih (pa zar to tako ne treba?!)
veći dio njih kaže kako su doktori bili super jer su ima dali "nešto da ubrzaju porod".
veći dio njih kaže kako su im sestre dale "nešto da ih omami, pa da ih ne boli"...
i one su zahvalne.
pa u redu; tko sam ja da ih razumjeravam u tome, ionako je na kraju važno njihovo zadovoljstvo.
ali, u meni ključa, kada one to pričaju.
jer znam da to tako nije trebalo biti.
da može drugačije.
i to najviše zbog zdravlja i rodilje i djeteta.
Ne bi išla roditi u inozemstvo (osim da stvarno imam love na bacanje). I kod nas se može naći razuman liječnik koji će poštovati želje rodilje, ukoliko su realne i izvedive.
Rodila sam 2x na carski rez i za osoblje u sali mogu reći samo da zaslužuju čistu 5.
Ja znam da ima puno onih koje puno rade i trude se da to promjene i hvala im/vam na tome.
Ali i dalje mi je žalosno kada te iste osobe odu roditi u inozemstvo.
Pod ono sebično, nisam mislila ništa loše, ali tako je zvučalo, oprostite sve one koje je pogodilo... Svi smo ponekad sebični i želimo udovoljiti sami sebi.
Ali isto tako tada ne treba tvrditi da je upravo taj izbor bio najbolji i da je drugi izbor loš.
I kao što dorotea kaže, ponekad je situacija takva da se drugačije ne može.
Ja bih voljela da je svima super i da su sve žene zadovoljne. I mislim da bi to bilo ispravno.
Za sada nije tako, ali svi dajemo svoj doprinos da se to promjeni, svatko na svoj način.
Mene je jedino dotakla ova tema, jer na žalost nama je uvijek nešto "tuđe" bolje od našeg.
Sad smo u tu kategoriju svrstali i porod.
Zašto? Pa to je osnovno pravo svakog pojedinca da izabere što misli da je najbolje za njega i što si može priuštiti.
Ako ne tu tada i na Novom Zelandu , ako treba.
Vlastiti porod ne bi trebalo biti mjesto borbe za ova ili ona prava.
Ja zaista nema nikakvog problema izabrati tuđe ako je stvarno bolje i ako to mogu platiti.
bi li ocjena bila ista da si tražila prirodni porod?
ja sam aktivistica, i radit ću sve, ali sori kad sam ja u pitanju, da moram birati, išla bi na ono sigurnije, pa makar platila rate godinu ili dvije.
kad se kupuje auto društveno je prihvatljivo stavljati najskuplju opremu i otplaćivati to godinama. društveno je prihvatljivo da se kupuje odjeća i obuća koja se onda otplačuje dugo. kad se udaješ kažu to je samo jednom u životu, nemoj štedjeti.
a porod, prvi dan mog djeteta na ovaj svijet, čin odvajanja iz moga tijela, je važniji od svega toga, i ako me netko smatra za to razmaženom neka smatra, ali sori bez deblje garancije da će sve biti milion puta bolje u hrvatskom rodilištu, nikad više.
dorothea, shvaćam šta pričaš, ne radi se o neljubaznosti liječnika generalno, svugdje...meni su redom dobri, svi moji, od primarne pa dalje...onda naiđe neki svemirac tu i tamo, ali dobro...
No, u rodilištu, isto ko što kaže apri, što je najtragičnije, ja sam njima isto bila "netko", u smislu koga se boje jer bi im mogao zapapriti, ako hoće, i onda se ta cijela prva smjena ulizuje, ali onda glavni doc ode popodne raditi u privatnu kliniku (ja još ne rodim u njegovoj smjeni, ah, šteta) a stigne neki stažist, pa neka posve nesposobna doktorica,
onaj glavni iz prve smjene ju zove telefonom - je li gđa rodila? ona se uzmuva, ne znaju kako izvući taj porod, stažist bahat i oduran, ona nesposobna, glumi da zna, a ne zna, pa čekaju stariju službu, ali tek navečer, da spasi stvar jer su oni sve zabrljali s ogromnom količinom dripa, a dijete zapelo u izgonu, ja u deliriju od bolova, bez mogućnosti da više i glasa ispustim (ionako šutim cijelo vrijeme)...samo s mislima kako će ih to koštati, debelo koštati, kako ću ih satrati, samo kad se oporavim, tamo gjde ih najviše boli, jedino mi žao onog doca s početka priče koji je, eto, morao otići s posla, pa je sve krenulo nizbrdo...
Ovo sve zvuči zbrčkano, ali je tragično što je to sve i bilo nenormalno zbrčkano, što bezglava ekipa radi svak po svome, a rodilja je tamo neki usputni faktor, šta uopće tu radi, otkud ona ovdje? valjda bi i dijete trebao roditi neki stroj, bilo bi im puno lakše.
Sreća njihova da sam se ipak savladala (neka zahvale Bogu što kršćanstvo ne dozvoljava osvetu, makar i pravednu), odnosno da sam taj dio silne, silne gorčine svela samo na istresanje tu po forumu, a ne tamo gdje bi oni koji su to zaslužili nastradali samo tako jer su napravili toliko medicinskih, stručnih grešaka (koje sam i tada znala, a naknadno istražila) da je to strahota.
Da sam se uvjerila kako taj sustav, taj cijeli protokol, normalno funkcionira, a da su incidenti, nespretnosti, neznanje, ponižavanja, nemar i neljubaznost samo slučajnost, ne bih imala PTSP.
Ja bih ovdje citirala nesto sa jucerasnjeg Lindinog predavanja na RMK (kako porodne prakse utjecu na dojenje -- nema mozda izravno 100% veze s ovom temom, ali za razmisliti).
1. Dijete treba nahraniti.
2. Majka je u pravu.
3. To je njeno dijete.
Koliko smo cesto svjedoci toga kako se ova pravila krse?
Prije predavanja izneseni su rezultati ankete provedene medu hrvatskim rodilistima koji pokazuju da se stvari mijenjaju ali nazalost ne dovoljno brzo kako bi neki od nas to htjeli i jos puno puno toga ima za mijenjanje. Rodilista se trude dobiti titulu prijatelja djeteta a da pri tome malo njih misli na majku i sve sto prethodi rodenju djeteta, nekako se sve svelo na to 'neka smo zivi'. Namjerno necu reci 'zivi i zdravi' jer nazalost sve vise smo svjedoci da ove 'uobicajene' porodne prakse utjecu na nase zdravlje i zdravlje nase djece.
I sam ministar se ponasa kao big boss jer zasto bi zene odlucivale o svom tijelu, trudnoci i porodu ... neka budu kus kao i do sada, zato se i ne mijenja regulativa i neci se dovoljno da se rijesi ta siva zona i omoguci zenama izbor jer je to njeno tijelo i njeno dijete.
Zao mi je da se ove rasprave uvijek nekako svedu na prepucavanje 'kome je u bolnici bilo super, a kome nije' ... svi smo razliciti. Ja mogu razumjeti moje prijateljice koje govore o divnim lijecnicima koji su spasili njihovo dijete a prije toga ga ugrozili nasilnim porodom, slijedeci neku rutinu i ne slusajuci nju sto im govori ... razumijem njenu srecu zivom djetetu jer da nije bila u bolnici tko zna kako bi sve zavrsilo, iako znam da se sve to moglo i drugacije ne govorim joj to jer ne zelim remetiti njenu srecu i iskreno se veselim s njom sto je sve na kraju proslo dobro, jer se tome treba veseliti!
Pa mislim da je kod nas teže tražiti i dobiti carski, nego prirodni porod.
Prekenjavanja oko spavaćica i hrane?
Mene doslovno u želudac pogodi kad ovo pročitam. Onda zamislim svoju sestru, svoje fantastične prijateljice koje su u stanju na svojim leđima svijet ponijeti ako treba. Sjetim se kako su neke od njih bile duboko povrijeđene iskustvom poroda i kad im neko prikači da je to zato što su gospe od cukra koje se prekenjavaju oko hrane, ja dobijem sijede.
Nisu bile dovoljno ljubazne, nisu bile dovoljno smirene, previše očekuju, pa ne idu u hotel...vi koje to pišete, da upoznate žene o kojima pričam, propale biste u zemlju od srama.
Uopće ne sumnjam. Carski se sigurno izvodi na potpuno jednakoj razini kao i vani.
Problem je smo ako želiš prirodan porod, jer on se ne uči, za to nema protokola (odnosno ima s intervencijama).
I ja radije biram hrvatsko, ako mogu, ali ne nauštrb kvalitete.
Slažem se i s Danči. Kad se bira auto, onda je bitna i sigurnost i oprema i boja i što ja znam sve ne, ali za dolazak na svijet najvažnije osobe, nema veze, stisni zube. Sve druge su do sada rodile ovako, što ti sad izvoljevaš.
Mojoj mami dan danas nije jasno zašto smo mi išli u Varaždin. Ona je mene rodila u Zajčevoj prije 39 godina, drip , epiziotimija itd. Sestru gdinu poslije - došla na pregled, malo otvorena tjedan do termina, a kaj ćete čekati, gospođo, ajmo u rađanu - opet drip ... i njoj je to OK.
A meni to nije OK, jer se u ovih 39 godina osim ljepših soba i mogućnosti prisustva prateće osobe, ništa bitno promijenilo nije.
Prirodni porod se ne bi trebao tražiti, on bi MORAO biti normala, ostalo su intervencije na koje se pristaje nakon informiranog izbora.
Pravo je svakoga na izbor. Stvarno možete otići roditi gdje želite i nitko vas nema pravo osuđivati radi toga.
Ja sam rekla da mi je to žalosno, ali ne osuđujem pravo izbora.
Argument da je najbitnije zdravo djete je također menineopravdan.
Pa zar su djeca rođena u Hrvatskoj bolesna? Pa zar ima ikoja rodilja koja odlazi u rodilište sa željom/primisli da joj se djete rodi bolesno?
Ima grešaka, ne kažem da ih nema. Ima ih svugdje.
Ali zar statistike pokazuju da je vani taj postotak zdrave djece puuuno bolji od Hrvatske?
I ne govorimo ovdje da li je za nekog super porod potpuno prirodan ili uz neku intervenciju. To je druga tema.
Za većinu žena za koje ja znam da su rodile iz moje okoline, nakon razgovra shvatim da su imale porod kakav su željele. Pogotovo one koje su donjele plan poroda ili o tom planu razgovarale sa doktorima. Drugo je subjektivno mišljenje svake od nas. Većina ih je rekla da im je bilo grozno, ali iz razgovora bilo im je grozno jer ih je bolilo, a ne jer nisu imale porod kakav htjele.
I ja recimo znam imena i dr. koji me porađao i primalja, a bome i svih sestara koje su bile na odjelu. Ne zato jer su imale imena na kutama, nisu. Ali su se predstavili. A koji nisu, ja sam pitala tko su.
Da, mi žene smo u stanu progutati i prijeći preko puno toga, ali žalosno je da velik broj žena smatra da bi to trebale i dalje, bez ikakvog prigovora.
e, to bih ja potpisala...
Ja sam jedna od 5 hrvatskih žena koja je imala 3 vrhunska poroda bez pritužbi na tretman od strane osoblja.
Činjenica je da sam i rodilište birala po "kvaliteti" pedijatrije, moje dijete mi je bilo prioritet. Epiduralnu nisam uzela zbog nekih famoznih neg. utjecaja na tijek poroda, nespuštanje bebe etc. -nisam imala hrabrosti preuzeti odgovornost, velika paranoja i MMu i meni je bila da bi bebica mogla ostati bez zraka tijekom poroda..Svaka mama ima svoje strahove-meni je bio da bih eventualno mogla zaribati u finalu..
Kao prvorotku su me šibnuli dripom-ništa strašno niti smrtno nepodnošljivo, masirale mi babice međicu, nisu me recnule, nisam pukla. Dobila sam bebicu odmah na prsa.
Drugi i treći porod bez apsolutno ikakvih medikamenata, opet bez rezanja, pucanja, nalijeganja, bebice dobila odmah, čak smo oba ta puta već 2. dan po porodu pušteni doma. To je praksa kod višerotki u rodilištu gdje sam rodila-ako je beba dobro i mama spremna i voljna.
Ono zbog čega postah ovdje-kad krenem put rodilišta bitno mi je da beba ima prioritet. Spremna sam na neznam što samo da beba bude sigurna. Apsolutno ništa mi nije niti ponižavajuće niti zadiranje u intimu. Uvjeti su takvi da se i osoblje maximalno prilagođava istim, kapaciteti minimalni, da, nema spavaćica, plahte kakve jesu, madraci iz 3 dijela, nemaju uvjete za rooming in, ali desetci žena prođu dnevno kroz boxeve, svjesna sam da mora postojati nekakva procedura da bi sve funkcioniralo koliko toliko.
Nisam neka mutavica, ne prepuštam se slučaju, pitam i svaki put sam dobila odgovor, sestra je baš svaki put ušla samnom pod tuš, sve 3 koje su mi asistirale su mi doslovce uloške stavljale, bez groze, bez kolutanja očima.
Babice su strpljivo davale odgovore, bodrile, profesionalno i ljudski se ponašale.
I doktori isto-pitaš-kažu, nema filozofije.
odgovorno tvrdim da sam imala jednak tretman u rodilištu kao i moja prijateljica kojoj je predstojnik klinike obiteljski prijatelj. S druge strane baš sva 3 puta sam imala po barem jednu cimericu koja je grintala od-do: da zašto njoj nitko..da kakav je to način..hoće li se već jednom netko udostojiti i..na viziti najglasnija, drvljem i kamenjem po svima. Tako da smo i mi u sobi već zatvarale oči od nelagode kad bi netko od osoblja ušao.
Moja poanta je da nemamo sve istu toleranciju na stres, bol, hormonalnu promjenu, stanje u rodilištu, odnos bolničkog osoblja...Što je normalno i ljuski. Ali tvrditi da u Hr. rodilištima radi stoka i neljudi i da je bolje ići van-nije istina-pobijamo eto barem nas 5 koje imamo drugačije iskustvo!
Grozim se globaliziranja!
I ja ovo potpisujem, nisam razmažena, al niti malo, ne bih ni glasa ispustila u bolovima, a kamoli zavrištala, nema šansi, to me je sram, niti vičem na ikoga ili vrijeđam, šutim ko riba...
niti su moje setre takve (ok, jedna vrišti, ali to je sve,i nije grijeh) niti ovih par prijateljica koje poznajem,
i nijedna od nas nikad nije spomenula ni hranu, ni lancun, ni krevet..., kao faktor koji joj išta u cijeloj toj priči znači...
samo ljudskost i mogućnost izbora.
joj, lisice, kako si ti super!
a mi cendramo...
i globaliziramo.
Ja samo znam da sam roditi išla "pripremljena" na najgore-time mislim na najgore od uvjeta do liječnika, a upravo je sve bilo suprotno! I taj drip što su mi ga pred kraj dali, nije bio potreban ( 2 sata iza sam rodila), ali sve ostalo je bilo za 5-icu. A posve neočekivano, jer sam se naslušala svakakvih priča o našim rodilištima i svemu skupa. Prema svima sam bila ljubazna i svi su bili ljubazni prema meni. Ako je to, kako kažete bila stvar sreće, daj Bože da i drugi put budem jednake sreće.
Eto, mislim da smo prešli i onu brojku od 5 žena zadovoljnih svojim porodom...
a sirius i apricot baš mi je žao da sam odaslala takvu poruku. ne mislim da sam super. iznijela sam svoje iskustvo koje baš suprotno tvrdnji da je osoblje u Hr rodilištima koma. iz svog iskustva tvrdim da nije.
ne znam čemu ironija? ako moje mišljenje kvari prosjek i nije u skladu sa temom lijepo molim cijenjene moderatorice da brišu moj post!!!
smajlich...
to je to!
to malo dripa koje se čini tako bezveznim
ali i tako nepotrebnim
a koji je mogao sve preokrenuti
neki dan smo išli na Sljeme, na tripice (fileke)
nema boljih nego tamo (još i u Starom fijakeru i Dalmatinki)
i žena mi zagrabi punu zdjelicu i na kraju naspe - parmezan
ajme, majko...
cijeli dan se ložim na te tripice, duša mi puna tog okusa
i onda mi ona ibaci parmezan
ma nije strašno; može se i odvaditi... ma može se i pojesti tako iako nisam očekivala...
ali, dođavola i svih mrkvica, pa što me nije pitala?!
Ne, pravo na informirani izbor trebao bi biti normala, a ostalo su intervencije u taj izbor, koji se onda eventualno, na temelju informacija, može prilagoditi.
Prirodni porod nije i ne bi trebao biti normala, jer nije jedini, a niti za sve najpoželjniji način poroda. Možda je najučestaliji, ali to ne znači da treba biti standard. Standard treba biti pravo na informirani izbor.
oooooooooooooooo
aaaaaaaaaaaaaaaaaaa
mi definitivno moramo staviti na Portal jučerašnja predavanja
meni osobno to nije pretjerivnajeoprosti, ali ovo je stvarno onako....nemam riječi, pretjerala si
osobno samtram da je to ugl rutina hrv rodilišta
uredu. napisano je u dramatičnom tonu
vjerojatno bi smirenije zvučalo kad bi bilo pisano u shemi "a sad ćemo vam napraviti ovo, dati ono..." i sl...
e to bi onda bio pravi hladni racionali opis rutinskog medikaliziranog poroda hrv rodilištima
pravi bolnički porod
kom paše, nek izvoli
kom ne....
Je, znam i drugi put ću odbiti, jer su me pitali želim li, a ja sam rekla-da! Nisam bila informirana kako treba. I hvala Bogu da se ništa nije preokrenulo.
Ne znam za druge, ali ja osobno ni najmanje ne sumnjam kad mi netko kaže da je imao divan porod. Profesionalno i kulturno osoblje, uvažavanje, brigu, njegu. Zašto bih sumnjala?
Tim više mi je jako ružno kad se loša iskustva objašnjavaju iskrivljenom percepcijom i razmaženošću. De facto se dikreditira osoba kao, onako, pa poluluda i u svakom slučaju nerazumnih djetinjastih zahtijeva.
Usporedo s dobrim iskustvima postoje i loša. Ne znam koliki je omjer. Ako je fifti-fifti, to znači da imate tisuće žena s dobrim iskustvom...i također tisuće s lošim. Postojanje jednih ne isključuje postojanje drugih, ne znam zašto je to tako teško prihvatiti, a ispada da jest.
odoh ja
neka vertex piše
Ne može, gotova sam za danas.
Mene nisu pitali.A ne znam od kud ideja o brdu studenata i stažista koji ti zure u međunožje. Pitaju te da li smiju doći studenti.
A ja, prvorotka, izmucena 17 satnim drip-trudovima i ful tretmanom, nisam ni pomislila da ih smijem odbiti.
Bilo nas je ukupno, uz mene i MMa, dvije primalje, tri ginekologa i 10 (!!!) ucenica medicinske skole. Bez pretjerivanja.
Imas pravo, sve do jedne smo neuke, needucirane glupace koje lupetaju izmisljotine.Vi stvarno niste svjesne koliki utjecaj ovaj forum ima na mlade i neiskusne ženske koje stvarno ne znaju ništa o porodu. A napisano je jako puno nebuloza.
Potpis!Porod je izuzetno intimna stvar, žene koje razmišljaju o porodu van institucije imaju apsolutno pravo na to jer time štite svoju intimu od grupice studenata, stažista koje im zure u međunožje. Od lječnika kojemu se žuri, jer je kraj smjene, od babice koja ima loš dan. Možda vas dvije nemate tu potrebu i to je ok... ali pustite onima koji ju imaju da ju ostvare.
Mogla bih potpisati i Apricot i Vertex.
Da, i u Hrvatskoj se moze dobiti lijep, miran, prirodan porod, ALI je on jos uvijek cesce iznimka nego pravilo (uvjerena sam u to) i to je ono sto nas sve gura dalje da radimo na informiranju (pa i o alternativama hrvatskom bolnickom porodu) i educiranju i inzistiranju na promjenama.
I za kraj:
Ajme, ajme.. zato nam i je tako kako je, jer pojedinci znaju i uvjereni su da su pametniji od Majke Prirode i da mogu bolje od onoga sto je ona zamislila. Ne znam bi li zaplakala ili se smijala. Pretuzno.Prirodni porod nije i ne bi trebao biti normala,
i ja sam znala da idem u bolnicu
bar onaj drugi put
pa sam se dobro oboružala
nisam tražila da mi se klanjaju il ljube noge. nisam Bog
al pošto sam ljudsko biće, tražila sam dostojanstven odnos a ne da se o meni govori ko o stvari i da se prema meni tak odnosi
i ja sam rekla da ne želim to i to i to (klistir, brijanje, epi...)
pa me većina gledala ko da sam s marsa pala
i još mi se non šalatno ušetavala u boks s vječito istim pitanjima "pa kaka vi to mislite nećete epi...", il prije toga klistir itd....
hodala sam isključivo jer sam to zahtijevala i jer sam tražila "onog" doktora za kojeg sam znala da ima manire ljudske osobe...
ostale, bar one u sobi sa mnom, uglavnom nisu imale tu "privilegiju" hodati il čak (ma zamisli) pojesti čokoladicu i piti vode
jedino očekivanje koje sam imala jest pravo na dostojan tretman, pravo na dogovor sve dok je sve uredu...
nisam bila izbriljiva ni kod hrane, ni kod ne/čistoće sanitarnih čvorova ....
Jedna prigodna
http://www.mamaiscomic.com/2011/women-are-weak/
Pa ja se na tvoje pozivanje na Majku Prirodi mogu samo nasmijati, koliko mi to zvuci naivno, djecje...
Itekako mislim da sam u odlukama koje se mene ticu kompetentnija od Majke Prirode.
Ti dakle smatras da se trebamo prepustiti u ruke Majci Prirodi: dakle, ukoliko se razbolimo, ne dolaze u obzir nikakvi lijekovi niti zahvati, jer, eto za to ce pobrinuti Majka Priroda?
daedi, ne vadi iz konteksta. BB je komentirala to da prirodan porod ne bi trebao biti standard. što bi trebao biti standard onda?!
Čitam ovo i čini mi se da sam imala ludu sreću ili da sam živjela u paralelnom svijetu...
Nemam nikakvih trauma s poroda (Sv.duh) ali to je bilo prije 11 i 10 godina. I opet bih otišla onamo. Stvarno su bili fer, prvi put sam imala rooming in i bila s djetetom u sobi, drugi put je bilo problema (čuvanje trudnoće + dijete je uranilo) ali opet - stvarno su dali sve od sebe i liječnici i sestre i dok sam ležala u bolnici i za vrijeme poroda i poslije.
Gledala sam i oko sebe, nisam ja bila iznimka nego je to bilo pravilo. Jad i bijedu sanitarija (olinjalo do bola ali čisto i uredno) nadomjestila je ljudska riječ i pažnja.
deaedi i sama si sada rekla "kad se razbolimo"
pa isto tako ako zatreba intervencija na porodu- treba, ako ne, pa ne pije nitko zdrav tablete niti ide na operaciju jer mu se ide
nemojmo skretati s teme molim
vec vidim da cemo krenuti u smjeru cijepljenja
trenutni standar u nasim rodilistima je, ja bih rekla, vaginalni porod pod svaku cijenu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
