dorothea, shvaćam šta pričaš, ne radi se o neljubaznosti liječnika generalno, svugdje...meni su redom dobri, svi moji, od primarne pa dalje...onda naiđe neki svemirac tu i tamo, ali dobro...

No, u rodilištu, isto ko što kaže apri, što je najtragičnije, ja sam njima isto bila "netko", u smislu koga se boje jer bi im mogao zapapriti, ako hoće, i onda se ta cijela prva smjena ulizuje, ali onda glavni doc ode popodne raditi u privatnu kliniku (ja još ne rodim u njegovoj smjeni, ah, šteta) a stigne neki stažist, pa neka posve nesposobna doktorica,
onaj glavni iz prve smjene ju zove telefonom - je li gđa rodila? ona se uzmuva, ne znaju kako izvući taj porod, stažist bahat i oduran, ona nesposobna, glumi da zna, a ne zna, pa čekaju stariju službu, ali tek navečer, da spasi stvar jer su oni sve zabrljali s ogromnom količinom dripa, a dijete zapelo u izgonu, ja u deliriju od bolova, bez mogućnosti da više i glasa ispustim (ionako šutim cijelo vrijeme)...samo s mislima kako će ih to koštati, debelo koštati, kako ću ih satrati, samo kad se oporavim, tamo gjde ih najviše boli, jedino mi žao onog doca s početka priče koji je, eto, morao otići s posla, pa je sve krenulo nizbrdo...

Ovo sve zvuči zbrčkano, ali je tragično što je to sve i bilo nenormalno zbrčkano, što bezglava ekipa radi svak po svome, a rodilja je tamo neki usputni faktor, šta uopće tu radi, otkud ona ovdje? valjda bi i dijete trebao roditi neki stroj, bilo bi im puno lakše.

Sreća njihova da sam se ipak savladala (neka zahvale Bogu što kršćanstvo ne dozvoljava osvetu, makar i pravednu), odnosno da sam taj dio silne, silne gorčine svela samo na istresanje tu po forumu, a ne tamo gdje bi oni koji su to zaslužili nastradali samo tako jer su napravili toliko medicinskih, stručnih grešaka (koje sam i tada znala, a naknadno istražila) da je to strahota.

Da sam se uvjerila kako taj sustav, taj cijeli protokol, normalno funkcionira, a da su incidenti, nespretnosti, neznanje, ponižavanja, nemar i neljubaznost samo slučajnost, ne bih imala PTSP.