porod u hrvatskoj

[zmaj]

Znala sam da idem u bolnicu, a ne u hotel sa 5 zvijezdica gdje ce mi ljubiti noge, klanjati mi se i skakati na svaki moj mig.

i ja sam znala da idem u bolnicu
bar onaj drugi put
pa sam se dobro oboružala
nisam tražila da mi se klanjaju il ljube noge. nisam Bog
al pošto sam ljudsko biće, tražila sam dostojanstven odnos a ne da se o meni govori ko o stvari i da se prema meni tak odnosi

Nisu me drogirali kada sam rekla da ne zelim lijekove, nisu me brijali niti klistrirali jer sam rekla da to ne zelim, setala sam sve dok sam mogla stajati na nogama.

i ja sam rekla da ne želim to i to i to (klistir, brijanje, epi...)
pa me većina gledala ko da sam s marsa pala
i još mi se non šalatno ušetavala u boks s vječito istim pitanjima "pa kaka vi to mislite nećete epi...", il prije toga klistir itd....
hodala sam isključivo jer sam to zahtijevala i jer sam tražila "onog" doktora za kojeg sam znala da ima manire ljudske osobe...
ostale, bar one u sobi sa mnom, uglavnom nisu imale tu "privilegiju" hodati il čak (ma zamisli) pojesti čokoladicu i piti vode

Ne znam, cini mi se da zene dolaze na porod sa prevelikim ocekivanjima

jedino očekivanje koje sam imala jest pravo na dostojan tretman, pravo na dogovor sve dok je sve uredu...
nisam bila izbriljiva ni kod hrane, ni kod ne/čistoće sanitarnih čvorova ....