porod u hrvatskoj

[blackberry]

Da, borba za bolje uvjete radanja, Za VAZNE stvari, ne za rucak u pet slijedova, svilene pidame i zlatne pipe u kupaonama. Ja sam spominjala razmazene rodilje u tom smislu, a ne zato sto zena trazi loptu ili da moze setati po hodniku. Kuzis?!

Tu se potpuno slazem!

Ja sma rodila 4 puta i niti jednom se nisam osjecala posramljeno, uvrijedeno, ponizeno ili nesto drugo.
Znala sam da idem u bolnicu, a ne u hotel sa 5 zvijezdica gdje ce mi ljubiti noge, klanjati mi se i skakati na svaki moj mig.
Nisu me drogirali kada sam rekla da ne zelim lijekove, nisu me brijali niti klistrirali jer sam rekla da to ne zelim, setala sam sve dok sam mogla stajati na nogama. Mm je bio sa mnom.
Ne znam, cini mi se da zene dolaze na porod sa prevelikim ocekivanjima i zato su razocarane i povrijedene kada nije sve onako kako su si zamislile. Tu ne zelim reci kako trebaju pristati na ponizavanje, nebrigu, nepostivanje izricitih zelja ili bilo sto drugo. Ali treba shvatiti gdje ides ( da, i da si HR i prije se informirati o stanju u rodilistu) i svoja ocekivanja uskladiti sa situacijom.
Meni strasno ide na zivce prekenjavanje oko bolnicke hrane i zalopojke koliko je losa i da zene malte ne umiru od gladi u bolnicama. Ma dajte, cisto preseravanje...

Takoder mi se ne svida ovo apeliranje na odlaske na porod izvan Hr. Mislim da bi bilo bolje smisliti kako pomoci da se Hr rodilista dignu na visu razinu ( sto Rode vec i ovako hvalevrijedno rade), nego tjerati zene da radaju vani.

uopće se nisam mislila raspravljati...i s ironijom sam se našalila...valjda da sam stavila smajlić bi shvatila da sam se samo našalila...
i ne volim ovo cjepkanje nečijih postova...ali ti želiš reći nešto što meni zvuči kontradiktorno...
i to je to...
sama kažeš da smo u RH, da moramo sagledati situaciju kakvom je i prema njoj postaviti očekivanja....
ako nam očekivanja nisu u skladu sa situacijom...što onda?
ako ja nemam dovoljno snage za borbu na porodu kao ti, što sam ja razmažena pahuljica?
i zašto bi se uopće trebalo miriti sa situacijom.
u tome i je najveći problem.

uopće nam se mišljenja o promjenama ne razlikuju značajno, samo su mi upale u oči...iliti bocnule me ove boldane izjave...i to je to...
odatle potreba za ironijom...
jer, nisam sigurno zamišljala hotel sa zvjezdicama kada sam kretala rađati u bolnici...niti da se skače na svaki moj mig....
ali sam očekivala da se prema meni ophode kao prema normalnom ljudskom biću, a ne kao prema objektu kojeg treba poroditi.
i da...takve me izjave pogađaju...jer, kažu da nas pogodi samo ono na što smo osjetljivi, jel...
a ja za sebe zaista ne mislim ni da sam pahuljica, ni da sam razmažena, niti da sam bezobrazna, niti da sam u komunikaciji, a ni na porodu agresivna...
i isto tako, osjećam da to što sam dobila jednostavno nisam zaslužila.
osjećala bi se grozno da se netko prema meni tako ophodio u trgovini...gdje god, a kamoli na porodu.

i uopće ne vidim ništa loše u tome da majka želi da joj je ugodno dok rađa. tu ne mislim na špine i meni, naravno.
govorim o kritikama upućene od Beti...
ne vidim nigdje poantu....
bitna sam 9 mjeseci dok beba raste u meni....bitna sam i ostatak života...svoga...
ali, u tom trenutku, kad beba dolazi na ovaj svijet i napušta moje tijelo, tada sam najmanje bitna?
pa ta je beba dio mene, na koji način bi mogla biti bitnija ja ili ona? pa obje smo bitne. jer beba se rađa, a ja je rađam.
nema bitnijeg događaja u životu i jedne i druge strane....