da, cvijeto
naime, nijedno od tih stvari nije apsolutna indikacija za novi cr il ne pkk
u trećoj trudnoći i gin i ja smo pomno pratili hoće li doći do nove preekl.
nije došlo. hvala Bogu
sam cr se našim doktorima nije pokazao "toliko problematičnim" kad smo išli na indukciju gelom u drugoj trudnoći
te je stvar išla ovak - ukoliko ne bude nikakvih problema, nema prepreke za novi vag.
e sad, zašto pkk?
o pkk sam sanjala već u drugoj trudnoći al zbog straha od prijašenjg cr se nisam usudila tj kod nas to, nažalost, nije regulirano i nemreš nać primalju
stoga sam tila u Graz, al zbog preekl. nisam uspjela
u trećoj trudnoći se uopće nisam nadala pkk, upravo iz razloga koje si navela...
np, ipak je u meni rasla želja....ali nažalost , nismo uspjeli nać primalju
pa je plan bio ne ić u rodilište na prve trudove...
no, dal zbog prijašnjih iskustava, di nisam imala prilike pohvatat iskustvo prirodnog kretanja ka porodu, ja sam ti lijepo cca 3,4sata spavala s nekakvim trudovima za koje sam mislila da su lažnjaci ko i od večer prije
dok me odjednom nije tak zašamaralo da sam odletila pod tuš rad tople vode i smanjivanja boli(kukavica štos...)..i još tada
nisam bila ziher da je to to..dok nisam izašla iz kupaonice kad me je sastavilo pošteno...i rodila se beba
može se reć da sam imala zadesni porod
al isto tako se može reć da sam podsvjesno to tak jako želila...
znam da nisam striktno tako planirala.. voljela bih da sam imala primalju...
al isto tako znam da je, za moj pojam, bilo prekasno zvat hitnu, nisam ni željela..roditi na stepenicama il ispred kuće...
nije mi žao
iako mi je u tim trenucima prolazilo kroz glavu "tupo, što nisi išla u rodilište odma..il što nisi odmah hitnu zvala.."
samo iskustvo je toliko drugačije...nekako sam toliko svjesnije proživljavala napredovanje poroda...da sam se ko ejlijen isčuđavala kak mi se to stražnjica dolje nekak miče (doktori bi znali..kak se to kosti razmiču...) pod prstima...da sam u tom trenutku mislila da možda baš ejlijena i rađam![]()
A, sad mi je jasno zašto si ti zmaj.
Sebi nisam našla baš prikladno, kako se nisam sjetila chicken?
A jesi znala šta s pupkovinom, mene bi brinuli ti banalni detalji , gdje prerezati, na koliko cm, gdje podvezati,...te spike?
To se nigdje (u Rodi ??) na tečajevima ne spominje jer se , kao, podrazumijeva da će dijete preuzeti netko drugi i to obaviti, a ne rodilja pa se nje to ne tiče.
No, mislim da bi to trebalo biti dio naobrazbe svih, kao dio hitne pomoći, da se zna šta napraviti s novorođenčetom,
onako, ako zapnete u Andamai slično.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 11.10.2011. at 13:29
Dopustite mi da karikiram i uspoređujem muški i ženski svijet kroz dva banalna primjera.
S jedne strane imamo 'muški' svijet, muška nogometna reprezentacija Hrvatske. Igrači, trener+stožer, vrh HNS-a su naši akteri. Ekipi ne ide baš dobro, svi dolaze doma uglavnom živi i zdravi, ali nezadovoljni. Ima određeni postotak offside-a, određeni postotak ozljeda, postotak žutih i crvenih kartona, to se prihvaća jer toga je bilo i uvijek će biti, ali zašto svi nezadovoljni? Šuška se da će se mijenjati trener ako se stvari ne brzo promijene. Vrh HNSa izjavljuje da možda hoće, možda neće, ali uglavnom mediji i taj vrh imaju osjećaj da nešto ne štima sa organizacijom ekipe, da zbog vodstva vjerojatno nešto ne štima i da bi možda trebalo to promijeniti da bi svi bili zadovoljniji.
Promijenimo nazive. Igrači su sada trudnice (ili korisnici zdr usluge), trener+stožer ravnatelj(ica) i ekipa radnika u rodilištu (bolnici, jer je u pitanju cijelo zdravstvo), vrh HNS-a Ministarstvo zdravstva. Kad tu nešto ne štima, ljudi izlaze nezadovoljni, onda su krive trudnice, ili su prezahtjevne, ili su gospe od cukra, ili su frikuše za prirodni porod ili su nemam pojma što. Ali nitko se ne pita da se treba mijenjati stožer, vodstvo, da bi trebalo implementirati novu vrstu organizacije, prešaltati način rada.
U nogometu nitko nije rekao da su krivi igrači za nezadovoljstvo, ali u trudnoći i porodu krive su žene. I što je najgore međusobno se okrivljuju umjesto da se svakoj daje prostor da iskaže svoje iskustvo, da se izvuče ono najboljeg iz postojećeg sustava i ispravi ono što treba ispraviti.
Dakle, da opet ponovim svoj point, nešto ne štima u organizaciji, i dok se ne stane na kraju tome, dok netko dovoljno visok u toj priči konačno ne kaže da je određeno ponašanje osobe na određenim mjestima neprihvatljivo, ili dok se mi obični ljudi ne reagiramo i kažemo da su određene stvari nedopustive, te stvari će ostati iste. Mi (žene) ćemo biti važne u toj priči kad dajemo svima do znanje da jesmo važne i da same sebe cijenimo i da znamo da zaslužujemo bolje.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 11.10.2011. at 14:13
Posljednje uređivanje od Beti3 : 11.10.2011. at 19:46