Ja ću citirati samu sebe. Sad, baš večeras, nakon x postova, tuđih, priča, svojih, uvjeravanja, opravdavanja, objašnjavanja, ....svega...svega...evo sam došla do ovoga i sad kad sam došla, ostat ću pri tome- to su stvarno sati gdje žena treba biti baš carica, dvorena i mažena i pažena...jer mi to zaslužujemo, makar tada, zbog nas i naše djece koj dolaze na svijet.
Ništa manje od toga.
E, ovo je danas zadnji put kako sam obrazlagala kako nisam razmažena, kako sam šutljiva i pristojna.
I jesam, a zbog koga?
Kome da se opravdavam? I zašto?
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ah, napokon sam formirala neki stav

.