I? Slusaju li vas vasa djeca?

(pod time mislim da li vas aktivno slusaju tj. cuju i razumiju sto im govorite i, nakon toga, da li vas zaista i POslusaju i ucine to sto im kazete)

Meni povremeno ide na zivce to sto puno toga moram 10 puta ponoviti da dopre do Vedranova mozga i jos 10 puta da on ucini to sto treba.
Npr. treba obuci cipele, a on za to vrijeme tucka nogama o ormaric, premece nesto po dzepovima, grize nokte, vrti glavom, pjevucka i radi sve drugo osim onog sto se ocekuje od njega. I to je jos OK, jer se tu ocito radi samo o ne-koncentraciji na to sto treba napraviti. Gore je kad se radi o ocitoj opstrukciji pa se duri i najmerno nece to napraviti. A toga isto bude ...

Npr. jucer je navecer proveo pola sata u kupaoni peruci zube (citaj: igrajuci se sa vodom i sapunicom u umivaoniku) i nikako se nije zelio skinuti i uci u kadu sto inace rutinski radi prije kupanja. Ja sam cekao i cekao, no nikako da krene ... i onda su bile dvije mogucnosti: ili mu poceti pricati neku pricu i usput mu malo pomoci da se pocne skidati .... ili zaprijetiti da cu ga istusirati takvog obucenog. Jucer sam bio umoran i bas mi se nije dalo pricati pricu za skidanje,a on je naravno bio tvrdoglav i zavrsio je istusiran u odjeci sto je povuklo cmizdrenje i prkos s njegove strane, a i ja se nisam bas najbolje osjecao nakon toga.

Inace mi nije neki problem smisliti prigodnu pricicu za bilo koju aktivnost - od oblacenja (svaki dan ujutro ide neka nova pricica uz koju se zajedno oblacimo), do klope i bilo cega drugoga i to je jedan jedini nacin da ga se npr. izvuce iz prkosnih stanja, otpora i slicnoga ... no, ne svidja mi se to sto i za puno takvih banalnih aktivnosti ja moram trositi svoje vrijeme.
Vec se vidim kako mu smisljam pricu za pisanje skolske zadace u skoli ili brijanje prije odlaska na posao
"Bio jednom medic Fredi koji se nije volio brijati, a to je jako smetalo njegovu medvjedicu jer ju je pikalo po licu kad joj je davao pusu prije odlaska na posao ..."

Znam da strucnjaci savjetuju da se sa djecom ne upusta u "igre moci" tipa "Ajde sad ti napravi x, inace ce biti ..." na sto obicno slijedi "e, bas necu ...". To rezultira otporom i sukobima i na kraju smo obadva u bedu. No, nisam bas siguran ni da li je najbolje tako puno toga zamatati u celofan neke price ... ni u vrticu mu nitko ne prica pricu kad treba nesto napraviti niti ga osobno posebno tretira i, zaista, nekad (ne uvijek, ali cesce nego kod ostalih) bude problema sa tim.

Kako vi to rjesavate?
Slusaju li vas kad im nesto kazete sto trebaju cuti?
Da li ispunjavaju svoje obaveze bez x podsjecanja?