Zdrav razum versus pritisak drustva

[Maxime]

Neznam dali me obozeo osjecaj tuge ili silan bjes nakon sto sam procitala ovaj clanak: http://danas.net.hr/hrvatska/page/20...7/0179006.html

Prijatelji iz njemacke koji imaju dvoje djece koji idu u privatnu srednju skolu su mi pricali da u njihovu skolu roditelji s razrednicom kolektivno dogovaraju neka osnovna pravila, na primjer:
- Klinci ne nose marke vec odjecu tipa ZARA, H&M i sl.
- Tjedno imaju pravo koristiti 90 min face-a (svejedno kako to vrijeme ispucaju ali 90 min je maks.)
- Mobiteli s ne nose na nastavu, klinci ih ostavljaju u svoje ormarice
- Sminka je zabranjena

Dali razrednici/direktori HR skola stimuliraju slicna pravila i dali bi roditelji bili voljni uloziti vremena i truda da se dosljedno drze dogovora na nivou skole/razreda.

[Sanja]

Ovo je stvarno pretužno.

No, moram reći da je takvih priča bilo i u doba mog djetinjstva (pisala sam već o tome), a to je bilo prije o-ho-ho. Dakle, ništa novo, ali sad je lakše doći u medije, pa se čuje više takvih priča, a i javnost je više senzibilizirana, što je posve u redu.

Moje iskustvo, onako generalno, jest da što je neka sredina siromašnija, tim se više pažnje pridaje tzv. statusnim simbolima.

Ne znam što bih ti odgovorila za hrvatske škole, ali sa zanimanjem čekam odgovore onih koji poznaju situaciju iz prve ruke (ja znam samo za vrtiće).

[Deaedi]

Meni ovako nešto zvuči nevjerojatno. Vjerujem da ima još nekih stvari koje nisu prezentirane u tekstu.
Osobno, ne vjerujum da ostalih 28 roditelja dolazi po djecu u odijelima i poslovnim kostimima, to je prvo šta mi je upalo u oči. Eventualno ako je to škola u Varšavskoj.

Šta se tiće situacije u školama po pitanju imovinskog raslojavanja, za sada iz škole imamo relativno kratko iskustvo, no tako nešto nisam primjetila.

[seni]

ja mislim da ovaj primjer iz novina (procitala sam i potpuno se zgrozila) samo ocrtava prilike u drustvu u hrvatskoj.
i tu ne mislim samo na statusne simbole, nego opcenito na mobing, te na vokabular:
mama ti je ... tata ti je..... (ja ne mogu doci sebi)
prestrasno.
ja to uopce ne mogu razumjeti.
dijete mi ima 11 i pol godina i ni u vrticu, ni u skoli nije se na srecu susrela ni s cim ni priblizno tako groznim.

[seni]

naravno, treba uzeti u obzir "pjesnicku slobodu" novinara i opcenito medijsko napuhavanbje svega i svacega, tako da se nadam da je ovako nesto debela iznimka.

[Angie75]

Baš mi danas kolegica s posla prepričava kako su u sinovom razredu sprdali svoju nastavnicu zbog "prastarog" mobitela. I sad, možemo se mi zgražati, ali kakva je i to profesorica koja to ne iskoristi da im očita lekciju o životu. S druge strane, samo gledanje tih klinaca koji donose i-phone u školu mora da je frustrirajuće
To nešto govori i o roditeljima. Ne znam, ali iz ove pozicije sada mislim da nema šanse da bih djetetu kupila i-phone. Mislim, sve da ga i sama imam

[rehab]

Meni ovako nešto zvuči nevjerojatno. Vjerujem da ima još nekih stvari koje nisu prezentirane u tekstu.
Osobno, ne vjerujum da ostalih 28 roditelja dolazi po djecu u odijelima i poslovnim kostimima, to je prvo šta mi je upalo u oči. Eventualno ako je to škola u Varšavskoj.

Šta se tiće situacije u školama po pitanju imovinskog raslojavanja, za sada iz škole imamo relativno kratko iskustvo, no tako nešto nisam primjetila.

Slažem se. Zvuči mi malo nevjerojatno da ama baš svako dijete u toj školi nosi preskupe marke i da joj se ama baš svako ruga i ponižava je.
Kako god bilo, neću ništa novo i pametno reći. Znam primjere iz okoline gdje se djeci naglašava GDJE je kupljena odjeća (npr. mama neće reći donesi mi bijeli kaput, nego donesi mi Benneton kaput) i gdje se sat vremena prije nastave s djetetom isprobavaju kombinacije za odlazak u školu. To mi je van pameti. To je odgoj koji se prvenstveno nosi iz kuće, a koji je, nažalost, danas jako raširen. Mislim da tu škole mogu utjecati tako da se dolazi u uniformama, i da se zabrani nošenje mobitela u školu. Sve manje vjerujem da nastavnici i školski psiholozi mogu puno utjecati na roditelje po tom pitanju.

[Nena-Jabuka]

Prijatelji iz njemacke koji imaju dvoje djece koji idu u privatnu srednju skolu su mi pricali da u njihovu skolu roditelji s razrednicom kolektivno dogovaraju neka osnovna pravila, na primjer:
- Klinci ne nose marke vec odjecu tipa ZARA, H&M i sl.
.

Ček, ovo nisu "marke"? Nego šta su?

Pitam retorički, tek toliko da se zgrozim dokle je to sve otišlo da se čak i najnormalnija i uopće ne prejeftina roba (ako ćemo o Zari kod nas i o standardu naših ljudi) također smatra manje vrijednom.

Roditelji su poludili, djeca su poludila, ja sam za povratak kuta, uniformi, ovo sve stvarno ode u kupus.

[Mima]

Kao da se djeca ne rugaju po drugim osnovama - problem je tu ruganje i to udruživanje protiv jednoga.

Ja sam išla u siromašnu školu u radničkom kvartu pa su se jednom rugali jer 'smrdi' drugom jer 'ne pere zube' trećem jer ne govori dobro hrvatski, meni jer se ne oblačim 'hašomanski'

[rehab]

To nešto govori i o roditeljima. Ne znam, ali iz ove pozicije sada mislim da nema šanse da bih djetetu kupila i-phone. Mislim, sve da ga i sama imam

Gle, to ništa ne mora značiti. Potječem iz imućne obitelji, i mogla sam imati sve što sam htjela. Ali, u mojoj se kući nikada nije naglašavala važnost markirane odjeće. Nosim markiranu odjeću (što god to značilo, meni je i Zara malo skuplja marka, nekome nije) samo radi kvalitete, imam loša iskustva sa prejeftinim brandovima. Nemam potrebu to isticati drugima zato jer mi naprosto to nije bitno. I svoje dijete oblačim u Zari, ali ne pada mi na pamet reći mu : ne idi u blato, isprljat ćeš trenirku iz Zare i sl (da, i to znam čuti). Moje dijete hoda prljavo čitav dan jer ga nemam namjeru oblačiti deset puta dnevno da bi mu se drugi divili kako je lijepo uređen. Ne pada mi na pamet kupovati mu svaku igračku koju poželi. Trudim se da mu JA ispunim dan, a ne reklame, skupe igračke i sl. Ako djetetu ne naglašavaš važnost izgleda i posjedovanja nečega, onda mu možeš mirne duše kupiti i Iphone.

[Sanja]

Baš mi danas kolegica s posla prepričava kako su u sinovom razredu sprdali svoju nastavnicu zbog "prastarog" mobitela.

Ja imam prastari mobitel (u hrvatskom jeziku još nije izmišljena riječ koja bi opisala koliko mi je takva spravica sporedna u životu) i, zanimljivo, uvijek mi samo ljudi u Hr to s čuđenjem ili zgražanjem spomenu.

Roditelji su poludili, djeca su poludila, ja sam za povratak kuta, uniformi, ovo sve stvarno ode u kupus.

Kute i uniforme ne rješavaju stvar, funkcija im je sasvim drugačija.

Kao da se djeca ne rugaju po drugim osnovama - problem je tu ruganje i to udruživanje protiv jednoga.

U sridu!

[Kosjenka]

Ja prvo moram prežvakat činjenicu da postoje klinci u osnovnoj školi koji imaju tak skupe telefone. Nekako ne vjerujem da većina roditelja to može priuštit svojoj djeci, a ako se zadužuju da kupuju djeci tako skupe a nepotrebne stvari onda su....ma neću napisat šta mislim o tome.
I još uvijek mislimnadam se kako je ovo debela iznimka.

[minji otrok]

Odvratno.
Djeca se ponašaju prema onima koji nemaju statusne simbole kao da su kužni.
Zar se prijatelji više ni u osnovnoj školi ne biraju po kriteriju kakav je tko i da li ti je lijepo s njim/njom, nego koju marku tenisica ili mobitela ima?!

Ako je zaista istina ovo što je u tekstu napisano, treba hitno organizirati krizne sastanke - neka psiholozi porade na ovom problemu sa svim nastavnicima, ali i sa svim roditeljima i svom djecom. Moraju donijeti neke mjere da zaštite djecu od zlostavljanja vršnjaka. Treba osvijestiti taj problem kod ljudi, i promijeniti vrijednosni sustav, koji je naopak.
Ti mali zlostavljači se nekome rugaju zbog odjeće, nekome zbog naočala, nekome zbog debljine ili zato što mu teže ide učenje... - sve površne i nevažne stvari u ljudskom odnosu.
Važno je da to nasilje među djecom prestane.
Mislim da je mali korak između verbalnog nasilja, i nasilja koji se prije par dana dogodio u Metkoviću, kada je grupa djevojčica pretukla tri djevojčice ispred škole.
Što se događa s našom djecom?

[seni]

Kao da se djeca ne rugaju po drugim osnovama - problem je tu ruganje i to udruživanje protiv jednoga.

ja mislim da je ovo bit. nije vazno da li je u pitanju marka, ili sto nosis naocale ili nesto trece.
to ruganje i mobing je apsolutno jezivo.

[ana.m]

Onda će i moja djeca upasti u tu kategoriju jer mi ne pada na pamet kupovati im iphonove. Mislim, wtf?? Tko to uopće kušuje djetetu od 12 godina??

Drugo tata im je najgore obučen tata na školi, jer dolazi po njih s posla na koji ide u najgoroj mogućoj robi jer tamo radi s plakatima, ljupilima, bojama za printere i ne pada nam na pamet da uništava svoju odjeću.
A ovaj članak je užas. Moguće da je namješten, ali vjeruj da ovakvih stvari ima svugdje nažalost!

[Deaedi]

Iphone za 12g djecu mi je smiješan argument, jednostavno ne vjerujem da ga ostalih 28 djece u razredu ima. Onda bi bili slučaj valjda za Guinesovu knjigu rekorda.

[ina33]

Off: Maxime, u Hrvatskoj su valjda ZARA i HM the marke, upravo one za koje su se rugale ovoj curici da ih ne može kupit, a te trgovine su totalni hit.

Ne znam što mislit o ovome... jel' prenapuhano, jel' stvarno tako. Sjećam se i iz doba mene i moje sestre da su i tada neke curice odskakale u, iz perspektive komunizma, nama brandiranoj odjeći, a biće u inozemstvu to bila tad najnormalnija, ko bi znao. Ali, nije bilo dobacivanja i ruganja. Samo te dvije grupe nisu komunicirale baš.

[davorka]

Možda nemaju svih 28 Iphone, ali imaju dobre mobitele, često skuplje i od vaših, cure. Pročitala sam članak, grozno se osjećam, plače mi se doslovce, ali ne samo zbog te djevojčice nego zbog toga gdje ide ovaj svijet, ako ne svijet ova naša država. Mislim da su u školama isto malo zakazali, ravnatelji, psiholozi i nadležni. U zadnje vrijeme kad pitaš u školi zašto netko nešto ne poduzme u vezi bilo čega što nije ok, dobiješ odgovor da su danas takva vremena, da profesor djetetu ne smije ništa, ne smije ga kazniti, ne smije ovo, ne smije ono....Ja osobno mislim da je to pomalo ilinija manjeg otpora s njihove strane i da bi škole ponovo trebale preuzeti ulogu koju su imale prije i koju bi trebale imati svugdje a to je odgojno-obrazovna. Znači, da, slažem se da sve dolazi od kuće, ali i profesori i ostali nadležni u školi bi trebali raditi sve što je u njihovoj moći da djecu osim što uče, i odgajaju, ukazuju im na loše stvari, isto tako da s njima razgovaraju o tim stvarima. I trebaju, svakako postojati pravila u školi: npr da mobitel ne smije biti uključen za vrijeme nastave, da se moraju nositi šlape, da se ne tolerira ovo ili ono u školi. A ne, opći raspašoj.
Kao primjer banalan, ali mislim da ocrtava dobro situaciju, navest ću slučaj s našeg roditeljskog (3. razred) gdje je učiteljica rekla da joj na tjelesnom vlada opće šarenilo, da bi bilo dobro da djeci ukažemo na to da se nose kratke hlačice (bilo koje boje) i bijele majice (može i sa natpisima, slikama, ali da nije npr. ljubičasta). Meni je bilo čudno da to nije tako s obzirom da je u razredu mog starijeg djeteta to bilo postavljeno otpočetka kao takvo, normalno i svi su poštovali. Onda je kernula priča kako djevojčice nose tajice, i duge i kratke, pa nose majice u boji, pa jedna vidi od druge pa hoće i ona, pa je jedna mama tvrdila da njena kćer nikad u životu ne nosi kratke hlače itd.itd. Dakle, nalazili su se svakakvi izgovori za to, ali od strane roditelja i većina njih je to opravdavala. Mislim da je prije sve bilo jednostavnije, bila su pravila u školi, svi smo se pridržavali, to nije bilo uopće upitno. Ja jesam za demokraciju, ali ne uvijek i svugdje.

[ivanas]

Ima brata i sestru tinejdžere, odgojili nas isti roditelji, išli u istu školu, čak imamo i neke iste profesor, ali je razlika od prije 10-15 godin i sad velika. Oni su više opterećeni izgledom i materijalnim nego mi, mi nismo imali toliko prohtjeva prema roditeljima kao oni. Ne sjećam se ikad da se u razredu netko nekome rugao zbog odjeće ili načina oblačenja. A danas toga ima sve više.

Žao mi je curice iz članka, takve stvari ostanu u sjećanju za cijeli život, ovdje je jedino rješenje za to dijete da promjeni školu, ovu djecu i njihove roditelje nitko ne može promjeniti preko noći a dijete pati.

[Mima]

offtopic: moje dijete na tjelesni nosi šarene ljubičaste bicke jer nigdje ne mogu pronaći crne ili tamnoplave u ovo doba godine, a za sportski dres ne želim dati 150 kuna; pa ako netko zna gdje ima, bila bih zahvalna.

[Deaedi]

Moje dijete ide u školu u lijepoj odjeći, čistoj, ukusno odabranoj. Jednako kako se i ja nastojim obući za posao. Ništa posebno, brandirano da, jer ja odjeću koju nose široke mase ne smatram markiranom. Treba napraviti razilku između skupih "marki" i opće poznatih i nosivih "brandova". Za mene HM nije marka. Nije mi jasno kako majica od 39kn može spadati u tu kategoriju. Marka bi bila da je ta cijena u EUR-ima. Iskreno, niti ne znam gdje se kupuje odjeća ukoliko nije neki dućan sa odjećom: HM, C&A, Benetton, Okaidi? Lidl ima skoro iste cijene kao HM naprimjer.

[Moover]

Aj nek netko napiše esej s kojim se mogu u potpunosti složiti, pa da stavim samo X ispod... jer mi se ne da pisati...

Ja mogu samo napisati da je to čemu se vi zgražate postojalo i prije 20 godina... vjerojatno i prije... sjećam se kako sam puno puta tijekom osnovne škole slinio ispred izloga nad Nike trenirkama i Adidas tenisicama... nisu mi bile ništ posebno, ali su ih drugi nosili (djeca dobrostojećih roditelja) i bila je stvar samo u praćenju trendova i prihvaćanju društva...

[ina33]

Na rasprodaji, u kvartovskim dućanima?

Koji su to onda brendovi, što ti nose?

A propos poslovnih odijela i dolaska po djecu u njima, pa ako rade po uredima, većina tako valjda dolazi? mislim, ako se radi o ZG-u. U ST-u je, evo, poslovna garderoba skroz druagčija, opjevao to i Tomić da se odijelo nosi samo za vjenčanja i sprovode, i ljudi se oblače sportskije... i zavidim im. Moja sisterica fotkala svoju ekipu s posla - japanke.. .to bi kod mene na poslu bilo, na žalost, nezamislivo... em bi bilo valjda hladno ljudima zbog airconditioniranja, ali fakat bi bilo nezamislivo vidit muškoga u japankama na poslu.

Moja sisterica komentira naš stila na polsu - džizs, ja mislila da je to tako samo u reklamama za mobitele.

Referenciram se na deaedi.

[zelena]

Prenapuhana ili ne ova novinarska priča jako je tužna..i nažalost, donekle odražava sliku današnjih školaraca ...... Možda bi naš sustav trebao poraditi i uvesti nekakav primjeren oblik "školskih uniformi"...Iz osobnih iskustava školovanja u inozemstvu.... osim kuta tj. školske uniforme u opisu je bilo i npr. da naušnice trebaju biti minimalne i da se u školu ide bez drugog nakita... i sličan opis što oblačiti/ nositi da se djeca previše ne razlikuju...

[Deaedi]

Na rasprodaji, u kvartovskim dućanima?

Kvartovski dućani su u pravilu skupi jednako kao i ovi po shopping centrima, ili čak i skuplji.

Rasprodaja rabljene robe je nešto drugo - pa i tamo se nadje "brandirane" robe.

[MarijaP]

Aj nek netko napiše esej s kojim se mogu u potpunosti složiti, pa da stavim samo X ispod... jer mi se ne da pisati...

Ja mogu samo napisati da je to čemu se vi zgražate postojalo i prije 20 godina... vjerojatno i prije... sjećam se kako sam puno puta tijekom osnovne škole slinio ispred izloga nad Nike trenirkama i Adidas tenisicama... nisu mi bile ništ posebno, ali su ih drugi nosili (djeca dobrostojećih roditelja) i bila je stvar samo u praćenju trendova i prihvaćanju društva...

Ja cu tebe potpisati.

I prije je bilo gadnog izrugivanja i vrijedjanja zbog razlicitosti i financija. Pa i zbog roditelja i njihovog izgleda i sl.

A to djeca uce od roditelja.

[AndrejaMa]

Možda ni promjena škole neće donjeti poboljšanje....
TO je stav društva da se neke stvari moraju imati. Bile to dobre tenisice, traperice ili mobitel.
Mene više brine činjenica da škole ne mogu donjeti uredbe da se mobiteli ne smiju nositi u školu.
Bila je već jednom slična tema, pa su argumenti imanja mobitela bili da se djete može javiti na putu iz škole kuće.
OK, nekome je to dobar agrument, ali isto tako ako je to nasušna potreba, to ne mora biti iPhone.
I baš kako su neki komentirali, ja imam sasvim prosječan mobitel koji služi svojo svrsi - da mogu nazvati, primiti poziv i platiti parking.
MMS, internet i sl. preko mobitela mi je čisto... .

Nastavnici u školi sa strahom daju slabe ocjene, a kamo li da zabranjuju bilo što ili sankcioniraju nečije ponašanje.
Stvarno postaje žalosno ponašanje neke djece, a još je gora činjenica da obično potječe od roditelja...

Primjer koji nema direktne veze sa ovim, ali podsjetio me na ovu vezu djete-roditelj:
pored naše kuće dio je našeg dvorišta i tzv. požarni put kojeg smo uredili i održavmo upravo mi. Djeca se tu igraju, ali im ne dozvoljavamo da igraju nogomet i sl. radi prozora i fasade koja je već oštećena upravo od nabijanja lopte. Jedan dječak od cca. 8 godina na moje upozorenje odgovara da to nije naše zemljište nego općinsko ( kako pametno djete, osima ako ga nisu roditelji podučili ) , a na moju konstatciju da ga mi i održavamo odgovori -svejedno, mi tu imamo pravo igrati se. Dakle, dobio je smjernice što i kako odgovriti čak i na moj odgovor.

Veća je greška u roditeljima koji djecu uče krivim vrijednostima. Nedavno sam imala priliku čuti kako je jedna mama svojo kćeri koja ima 10 godina savjetovala da X. nije prava simpatija za nju i da mora birati bogatijeg .....nisam mogla vjerovati što čujem...

[seni]

ja cu jos jednom naglasiti da mene najvise uzasava to pomankanje empatije, pristojnosti, zajednistva, ta spremnost da nekoga tko je drugaciji (bez obzira nakoji nacin drugaciji) izopcis, napadnes....
uniforme su samo ublazavanje simptoma.
mislim da je najmanji problem da li je majica s placa ili iz zare.

problem je u zluradosti, neosjetljivosti na patnju drugoga, primitivnosti...
da dijete moze drugom djetetu reci: mama ti je kurva.
ne znam, meni je to naprosto nezamislivo.
ali sjetimo se samo gay pridea u splitu, kerumovih govora...

[alanovamama]

I prije je bilo gledanja tko šta nosi, npr. sjećate li se ere odlaska u Italiju po traperice ili cipele? Samo što je ovo sada doista otišlo iznad svih normalnih granica, ruganja je uvijek bilo, ali ovo spada u kategoriju maltretiranja.

[AndrejaMa]

A matretiranja ima sve više, jer kad se upozore roditelji bilo od drugog roditelja, nastavnika ili slično, dobijete odgovar:
"Moj sin/kći??? Ma ne, vi ste to pogriješili, nije on/ona to napravio....."

[BHany]

ja sam isto uvjerena da nije u pitanju samo markirana odjeća i mobiteli nego i manjak empatije, razumijevanja, drukčijosti

imam i ja primjer...
mi smo po tom pitanju u našem vrtiću bili 'razmaženi'
jer smo imali divne tete, koje su jako puno radile upravo na prihvaćanju različitosti i ruganje jednostavno nije bilo opcija, dozvoljeno...takve su se situacije odmah rješavale i s djecom se radilo na homogenosti grupe i prijateljstvu i uvažavanju svioh u grupi
i danas se puno djece ostalo u prijateljskim odnosima, a takvi smo ostali i s tetama
to je bilo važno jer je u grupi bilo 'drukčijih'
istovremeno duga vrtićka skupina u kojoj se nije toliko radilo s djecom na tome...izolira dijete koje ima situaciju upravo iz ovog članka u uvodnom postu
tada mi je to bilo čudno kako se može dozvoliti ta svojevrsna izolacija djeteta
nakon dolaska u školu, iako se i škola radi na sprječavanju takvog ponašanja, ipak tu i tamo dobijem izvješće kako se netko rugao toj i toj jer učiteljica tj. nitko od osoblja škole to nije vidio...

ruganja i odbacivanja je bilo uvijek...po ovoj ili onoj osnovi
stvar je u roditeljima i nastavnicima (svatko u svojoj domeni djelovanja) hoće li pravilno reagirati na takvo dječje ponašanje
i hoće li reagirati u dovoljnoj mjeri
ili će ga čak ohrabrivati bilo kroz nereagiranje (nastavnici, odgajatelji) ili poticati npr. kroz kućni odgoj

[Pcelica Mara]

Baš mi danas kolegica s posla prepričava kako su u sinovom razredu sprdali svoju nastavnicu zbog "prastarog" mobitela. I sad, možemo se mi zgražati, ali kakva je i to profesorica koja to ne iskoristi da im očita lekciju o životu. S druge strane, samo gledanje tih klinaca koji donose i-phone u školu mora da je frustrirajuće

Jedan moj student je svojevremeno komentirao da je imao isti mobitel kao ja "ali davno, davno...".
Mene to ama baš nimalo nije uvrijedilo, uopće ne smatram da je bilo zlonamjerno, a bome nisam nikome ni očitala lekciju o životu

Ja sebi IPhone mogu priuštiti (nemam ga jer mi ne prema) za razliku od mnogih koji ga imaju.

Tako da mene sve to nimalo ne frustrira (ma ni najmanje), niti me uopće briga tko vozi bolje auto, ima markiranu odjeću ili skuplji mobitel.

Kao i deaedi, i ja mislim da je članak malo nerealan.
Ja znam da djeca znaju biti nemilosrdna, ali da baš cijeli razred osim jedne učenice ima skupe mobitele, markiranu robu i tatu u odijelu...
I ovo o čemu Ina priča - pa ja ne poznam skoro nikoga tko radi u odijelu.
Pa onda, markirana roba bi bila valjda neka dizajnerska, a ne baš HM, pa bome ni nerealno samoprecijenjeni Diesel (eto, ima moj mali jednu jaknicu koja je na sniženju plaćena stvarno nešto sitno). A nije baš da se u svakodnevnom životu primjeti bitna razlika između HM i no-name majice.

Tako da... slažem se. Ovdje je problem ruganje i udruživanje radi ruganja (ajme kako se izražavam :stiže_južina: ) kao i očiti manjak odgoja (ili je u pitanju prenošenje vlastitih predrasuda na potomstvo).

[ina33]

I ovo o čemu Ina priča - pa ja ne poznam skoro nikoga tko radi u odijelu.

A kod mene svi. Ja se teškom samodisciplinom odupirla porivu da sliku iscirkluliram kod nekih svojih kolega ex Splićana, sad Zagrepčana u odijelu, s hajlajtom "poslovni styling u ST-u - blaaago im se".

Off topic.

[piplica]

Ne vidim nikakav problem u tome da dijete u školu nosi ajfon niti dolčegabana jaknu,
imovinske razlike su uvijek postojale, a sada su još izraženije, bolje da se ostala djeca nauče od malena s time nositi,
moj sin isto ponekad gunđa kako netko nešto ima, pa mu ja kažem da bih i ja kuću kraj mora, ali nemam.
Meni je problem baš ovaj što je Mima napisala,
zlobno i zlurado ruganje, udruživanje protiv slabijih po bilo kojem kriteriju,
to mi je baš grozno.

[Deaedi]

Ne vidim nikakav problem u tome da dijete u školu nosi ajfon niti dolčegabana jaknu,
imovinske razlike su uvijek postojale, a sada su još izraženije, bolje da se ostala djeca nauče od malena s time nositi,
moj sin isto ponekad gunđa kako netko nešto ima, pa mu ja kažem da bih i ja kuću kraj mora, ali nemam.
Meni je problem baš ovaj što je Mima napisala,
zlobno i zlurado ruganje, udruživanje protiv slabijih po bilo kojem kriteriju,
to mi je baš grozno.

Slažem se.

[ina33]

I ja.

[Nena-Jabuka]

offtopic: moje dijete na tjelesni nosi šarene ljubičaste bicke jer nigdje ne mogu pronaći crne ili tamnoplave u ovo doba godine, a za sportski dres ne želim dati 150 kuna; pa ako netko zna gdje ima, bila bih zahvalna.

Vidjela sam u Mani i u Venice u WestGateu, dućan do dućana na 1. katu, kod ulaza 8. iz garaže, bile su oko 65-70 kuna prije dva tjedna, ne znam ima li ih još, ja sam tada kupovala donje dijelove trenirki.

[Manuela.]

I prije je bilo gadnog izrugivanja i vrijedjanja zbog razlicitosti i financija. Pa i zbog roditelja i njihovog izgleda i sl.

A to djeca uce od roditelja.

Veliki potpis!

[kata.klik]

hm, šesti razred, mladi tineđeri znaju biti jako, jako okrutni, ma nije stvar u iphonu ili obleki, neka samo jedan slatki popularni dečko u razredu izvali nešto tipa nosonja ili slično svih 2x učenika u razredu će to prihvatiti i nastaviti tu osobu zezati cijelo školovanje i to je problem...a da je bilo toga i prije bilo je...samo malo manje izraženo kroz obleku i mobitele....

[davorkica]

80-tih godina, kad sam isla u 5 razred, u moj razred je dosla djevojcica koja se prebacila iz druge skole jer su joj se u bivsem razredu SVI rugali i maltretirali je.
Dakle to se događalo i prije iako mi se cini da danas jako puno ljudi ima pobrkane prioritete (smartphone, najskuplje cigarete, 45 gadgeta, traperice od 1500 kn), zive poprilicno iznad svojih mogucnosti pa se onda takva slika prenosi i na djecu koja stjecu dojam da ako nemas sve navedeno ili barem dio toga da si totalni jadnik.

[mitovski]

Uvijek je bilo i biti će ruganja onima koji su drugačiji iako se meni čini da je toga sada malo više.
U odraslom svijetu se više cijeni tko šta ima, kakav auto, kakv mobitel, koju marku na sebi nosi, a onda su nažalost odrasli to prenjeli i na svoju djecu. Bilo je i prije Nike tenisica i sl. ali nije ih nosilo 90% djece, a sada je otišlo puno dalje od tenisica. Djeci se kupuju mobiteli, računala, skuteri isl. od par tisuća kuna pa i 10-tak. Za pričest ili krizmu daruju se jako skupi pokloni, čak abnormalno skupi, nekada je lančić i križić bio poklon a sada su to laptopi i skuteri.
Moramo priznati da se sve više gleda materijalno, a sve manje čovjek, pa tako nažalost i djeca rade to isto. Meni je to ne shvatljivo ali događa se.

[flopica]

je, je bilo je prije ruganja ali ti koji su se rugali su bili općepoznati kreteni i to se znalo
a sad su valjda oni koji nažalost "furaju tenisice s placa" kreteni, jer eto i takvo nešto vrišti s državne televizije pa nikom ništa
jako sam ljuta na sve skupa, i na poremećene vrijednosti i na djecu koja nose iphone i još više na njihove roditelje koji valjda ne vide tisuće
onih oko njih koji nemaju djetetu ni za sendvić. i to ne svojom krivnjom...

krasna slika društva i okruženja u kojem odgajamo svoju djecu

[cvijeta73]

.
U odraslom svijetu se više cijeni tko šta ima, kakav auto, kakv mobitel, koju marku na sebi nosi, a onda su nažalost odrasli to prenjeli i na svoju djecu. Bilo je i prije Nike tenisica i sl. ali nije ih nosilo 90% djece, a sada je otišlo puno dalje od tenisica. Djeci se kupuju mobiteli, računala, skuteri isl. od par tisuća kuna pa i 10-tak. Za pričest ili krizmu daruju se jako skupi pokloni, čak abnormalno skupi, nekada je lančić i križić bio poklon a sada su to laptopi i skuteri.
Moramo priznati da se sve više gleda materijalno, a sve manje čovjek, pa tako nažalost i djeca rade to isto. Meni je to ne shvatljivo ali događa se.

ako je tako, onda je kosorica u pravu kad kaže da nismo u krizi.
ako se sve to kupuje.
ako je svima tako dobro, onda se zna tko će pobijediti na izborima.
zašto mijenjati kad nam je tako dobro?

ljudi moji, o čemu vi pričate? ok, možda 2-3 škole u hrvatskoj, u centru zg, di valjda idu djeca tajkuna.
u našem 4. razredu su odgodili pos*ani izlet na učku.
zašto?
zato jer roditelji nisu imali 120,00 kn za dat.
a svi više-manje imaju plaće oko il veće od hrvatskog prosjeka, nije da rade za 2000 kn.

[mitovski]

Pa slika društva je da ako nemaš dobar auto, mobitel, stan ili si nedaj Bože nezaposlen si nesposoban i niškoristi, a tome uveliko pridonose mediji, jer kad vidim tko nam puni novine muka mi dođe.

[mitovski]

Cvijeta73, ne znam pričam o svijetu koji vidim oko sebe, o razredu u koji ide moja nećakinja u prosjećnoj školi i o svojoj rodbini, prijateljima i poznanicima (ne svima) koji i kad nemaju djeci kupuju skupe stvari da se pokažu. Možda nije većina, ali ima toga jako puno.

[cvijeta73]

i iz te perspektive smješno djeluje propis da odjeća mora biti zara ili hm.
đizs.
zar je tolika razlika između zagreba i ostatka hrvatske?

curica je jadna, djeca su grozna, članak je još jadniji i još grozniji, a vaši postovi, onako, baš su me iznenadili

[dorotea24]

i iz te perspektive smješno djeluje propis da odjeća mora biti zara ili hm.
đizs.
zar je tolika razlika između zagreba i ostatka hrvatske?

curica je jadna, djeca su grozna, članak je još jadniji i još grozniji, a vaši postovi, onako, baš su me iznenadili

ejmen vumn

[davorka]

ljudi moji, o čemu vi pričate? ok, možda 2-3 škole u hrvatskoj, u centru zg, di valjda idu djeca tajkuna.
u našem 4. razredu su odgodili pos*ani izlet na učku.
zašto?
zato jer roditelji nisu imali 120,00 kn za dat.
a svi više-manje imaju plaće oko il veće od hrvatskog prosjeka, nije da rade za 2000 kn.

Ne znam o čemu drugi pričaju, ali kod nas nikada nisu odgodili niti jedan izlet zato jer nismo imali za platiti ili da neko dijete nije išlo zbog nemogućnosti plaćanja, puno djece ide na slobodne aktivnosti izvan škole koje se dodatno plaćaju, sva djeca u razredu mog sina (6.razred) imaju mobitele, ne gledam marke odjeće koju djeca nose jer me ne zanima, ali da ima skupih tenisica i drugih odjevnih predmeta, ima, nije to većina. I roditelji nisu nikakvi tajkuni, šaroliko je društvo, znam samo da su većinom ljudi zaposleni. Znam da je bilo slučajeva kada smo dio novaca od prodajne izložbe za Božić ili Uskrs što bi djeca zaradila davali za djecu koja ne mogu platiti maturalac. To je znalo biti jedno ili dvoje djece u četiri 8.razreda. I to ne svake godine.

[Pcelica Mara]

ako je tako, onda je kosorica u pravu kad kaže da nismo u krizi.
ako se sve to kupuje.
ako je svima tako dobro, onda se zna tko će pobijediti na izborima.
zašto mijenjati kad nam je tako dobro?

Cvijeto, slažem se s tobom.
Ali, moram priznati da i u mojoj okolini ima i previše ljudi koji voze dobre aute, imaju skupe mobitele i štajaznam, a posao im se klima ili ga nemaju ili nije neki ekstra dobro plaćen.
Kako, zašto, ne razumijem.
Ali su me oduvijek "fascinirali" ti umovi kojima je bitnije u čemu će se provozat kroz selo, nego gdje će leć' spavat.

Pa valjda zato meni ništa ne znače ti vanjski pokazatelji bogatstva (ne znam kako bi se bolje izrazila).
Nadam se da neće ni mojoj djeci, ni njihovom društvu.

Ne sjećam se točno kako je po školama bilo u moje vrijeme. Ja sam (barem tada) imala dojam da smo svi isti. A mislim da smo ustvari i bili - osnovnu sam pohađala u zlatno doba socijalizma (čak se sjećam i onih modrih kuta), a srednju u ratnim godinama (tad baš i nismo ganjali modu).
Ne znam kako je sad, ali društvo nam se općenito promijenilo. Nagore.
Ali eto, valjda smo sami željeli kapitalizam, nemam pojma.

I na kraju - ja, nažalost, jako dobro znam tko će kod nas pobijediti na izborima, tko uvijek pobijedi... eto, ima bit da je veeelikoj većini oko mene ipak dobro, lijepo žive i ne smeta im j....e u zdrav mozak

[kamen]

Jedan dječak od cca. 8 godina na moje upozorenje odgovara da to nije naše zemljište nego općinsko ( kako pametno djete, osima ako ga nisu roditelji podučili ) , a na moju konstatciju da ga mi i održavamo odgovori -svejedno, mi tu imamo pravo igrati se. Dakle, dobio je smjernice što i kako odgovriti čak i na moj odgovor.

Ovo mi se čini dobar primjer kad dijete govori iz usta roditelja naoko pametne stvari.

Inače, nije mi jasna nemoć nastavnika. Ne znam zašto im na lijep verbalan način ne bi malo spustili .Možda i izazvali koju suzicu... Pa nek im dođu roditelji u obranu. Ne znam zašto i na njima ne ponoviti isti postupak?!

Provjera znanja zbog vladanja uz ukazivanje nepostojanja nekih vrednota i neka jedinica također može uroditi plodom.
Al ničim neće uroditi promjena škole djeteta koje je izloženo maltretiranju. Kod takvog djeteta, pretpostavljam, treba poraditi na samopuzdanju i zaštiti ga (u školi nastavnici).

Veća je greška u roditeljima koji djecu uče krivim vrijednostima.

Potpisujem