Zdrav razum versus pritisak drustva

[cvijeta73]

Ja ne znam otkud to sve. Šizila sam i kad je moja starija inzistirala na isključivo uskim trapericama (a imala je već X drugih, "običnih" ,u ormaru), bez traženja ikakvih marki i brendova, a ako mi počne zahtijevati nešto zbog čega netko (opet- ja zasad ne znam tko) odvaja trećinu plaće- bit će rata.

ne treba brkati stvari. kako je mima napisala, eto, i za vrijeme građanskog rata u americi se patilo radi ružnog kišobrana.
meni je normalno da djeca zahtjevaju radi nečeg što nemaju, da i pate radi nečeg što nemaju. ako joj se sviđaju replay traperice koje nosi ona super kul cura iz paralelnog razreda, i ako bi baš te replay trapke, to što su tebi skupa krpa ama baš ništa ne znači, sori nena.
neće ih dobiti pa bog.
htio je i moj one tenisice na kotačima pa ih nije dobio jer nismo imali novaca - 800,00 kn za njih i još za normalne tenisice.
i, naravno, svi imaju. moš mislit kako svi imaju.

opet ponavljam, tema topika je da 90% djece nose skupe stvari, i da se ostatak djece radi toga osjeća diskriminirano, poniženo. iako mu je i to bio argument koji nismo prihvatili kao valjan

a to, barem u ovim našim primorskim krajevima - nije istina. jer 90% roditelja nema novaca za skupe trapke, skupe tenisice i skupe bicikle. nema.

[Pcelica Mara]

a to, barem u ovim našim primorskim krajevima - nije istina. jer 90% roditelja nema novaca za skupe trapke, skupe tenisice i skupe bicikle. nema.

Zaboravila sam se još osvrnut na ono vaše otkazivanje izleta na Učku.
Kod nas su djeca već u 4. osnovne išla na izlet 3 dana na Bjelolasicu.
U srednjoj se sad putuje svaku godinu, 1. razred - 1 dan u Split; 2. razred - 2 dana u Zagreb; 3. razred - 3 dana u Sarajevo; 4. razred - ekskurzija (Grčka ili Prag).
I svi idu, ništa se ne otkazuje zbog besparice...

[NetkoMiOteoNick]

Dobro, ako je u pravu, tko su ti ljudi, tko su ti roditelji? Jeste to vi?
Ja nisam. Mojih pet-šest obiteljskih prijatelja (ovi kojih se mogu sjetiti), a koji imaju djecu, također nisu.
Znam njih i znam im djecu.
Tko su onda? Oni ne pišu po forumu? Samo odgajaju djecu da im budu idioti i da naše maltretiraju?
Tko ovdje kupuje u šugavom Replayu, koji se usuđuje da na svoje odrpane krpe prikelji onoliku cijenu,
i nakon kupovine naglasi djetetu da je uzvišeno i posvećeno time što ima tu krpu?
I ima pravo ponižavati onoga koji ne kupuje tu krpu.

Ja ne znam otkud to sve. Šizila sam i kad je moja starija inzistirala na isključivo uskim trapericama (a imala je već X drugih, "običnih" ,u ormaru), bez traženja ikakvih marki i brendova, a ako mi počne zahtijevati nešto zbog čega netko (opet- ja zasad ne znam tko) odvaja trećinu plaće- bit će rata.

Ovako je i kod i oko mene. Ni moja djeca (kom. 3) se nisu susretala s tiptičnim hrvatima koji pate na statusne simbole i zbog njih maltretiraju druge, a najstarije dijete mi ima 19 god.

[vertex]

Ja ih zaista osobno znam puno. Mislim da je to izražena boljka Splita, možda zato...Sunčane naočale od 1000 kuna, cipele samo Camper i ne znam šta još. I kad se zapravo nema, na rate, na karticu, u nedozvoljeni minus...ali zbog takvih, zaista zbog takvih stvari. Koje možeš stavit na sebe ili nosit u džepu. Replay, Diesel...sve to u Splitu igra, ma zadnjom kunom ako treba.
Nije da se govori djetetu da ima pravo maltretirat onoga koji to nema, ali se toliko govori o robi, cipelama i mobitelima da neka djeca jednostavno misle kako je to nešto zaista, ali zaista važno i jako određujuće.
Naravno da ovo nije u 100% obitelji tako, ali je dovoljno često da se ja osobno ne mogu ljutiti kad netko primijeti da je to raširena pojava.

[Beti3]

Sunčane naočale od 1000 kuna, cipele samo Camper i ne znam šta još.

A ja nikad nisam čula za cipele marke Camper. Na repu sam događaja. Ništa mi to ne predstavlja. Ali zato mi naočale koštaju četiri puta više jer ako za moju dioptriju hoću zatamnjena stakla, moram svako platiti oko tisuću i pol. Ili žmirkati.

[cvijeta73]

ulet vertex.
a je, volimo lijepo izgledati, volimo lijepe stvari - to je točno.
nije ko u splitu, al i u rijeci igra.
kažem vam ja, to je zato što smo estete i imamo stila, u globalu.

[andiko]

Mene iritira to spominjanje iphone kao statusnog simbola cijelo vrijeme....Ja ga dobila besplatno, a MM svoj platio 300 kn...fakat smo buržuji...

Zločeste djece će uvijek bit..došli su na meko...ova curica nije vjerojatno na piku samo zato jer je siromašna, nego je i valjda sva jadna i nikakva i tu bi stvarno školski psiholog trebao odigrati veliku ulogu.
(i ja sam bila "siromašna" u srednjoj školi, ako to znači da nismo imali za nikakvu markiranu odjeću i svašta još strašnije što se ne usudim niti javno napisat...i rastavljeni roditelji i alkoholičari...i nitko me nije imao na piku...vjerojatno zato jer bi im glavu odgrizla )

[Deaedi]

Mene iritira to spominjanje iphone kao statusnog simbola cijelo vrijeme....Ja ga dobila besplatno, a MM svoj platio 300 kn...fakat smo buržuji...

Zločeste djece će uvijek bit..došli su na meko...ova curica nije vjerojatno na piku samo zato jer je siromašna, nego je i valjda sva jadna i nikakva i tu bi stvarno školski psiholog trebao odigrati veliku ulogu.

Meni je stvarno nevjerojatno koliko ljudi uopce primjecuju sta netko ima/nema. dapace, ne bi rekla da oni koji imaju primjecuju da netko nema i da ga na osnovi toga odbacuju/vrijedjaju, nego bas obrnuto, da oni koji nesto nemaju primjecuju da drugi to imaju i radi toga im zamjeraju.

I prema postovima ispada da vecina ljudi/djece nema "marke" i skupe mobitele, pa kako je onda moguce da manjina terorizira vecinu? Malo vjerojatno.

[Sanja]

sanja cjepidlačiš, tjeraš mak na konac

Bilo mi je sinoć na vrhu prstiju da ja to napišem tebi, ali rekoh, neću biti nepristojna.

Nisam se našla uvrijeđenom ni na koji način, osim činjenicom da se neistomišljenici diskvalificiraju ne argumentima, nego osobnim podacima iz biografije. I da, definitivno možemo zatvoriti raspravu.

Slažem se i s tobom Sanja u većini stvari koje pišeš, ali moram reći da ovo o brandiranoj robi, pa još u vrtićima, nije nešto uobičajeno među djecom u hr vrtićima.
Možda je takva bila situacija u toj grupi u tom vrtiću, dovoljno je da jedna curica zna brendove i "zarazi" ostatak ekipe, ali jednostavno ne vjerujem da je tako u svim zagrebačkim vrtićima.

I meni se čini da to nije sasvim uobičajena situacija, ali doživjeli smo je i neću se pretvarati da nismo. Ne znam kako je to počelo, mi smo došli u tu grupu kad je situacija već bila posve oblikovana.

Ni moja djeca ne razlikuju brendove, one obično traže "plavu haljinu", "majicu s Hello Kitty" i slično. Zvuči poznato?

Mene iritira to spominjanje iphone kao statusnog simbola cijelo vrijeme....Ja ga dobila besplatno, a MM svoj platio 300 kn...fakat smo buržuji..

A čuj, mene iritira uopće spominjanje takvih stvari. Niti se ljudi koji nešto imaju moraju opravadavti, niti se oni koji nemaju moraju osjećati loše.

Svatko raspolaže svojim novcem onako kako misli da je najbolje, to su privatne stvari.


Da li je u međuvremenu objavljen razvoj situacije iz početnog članka ili su išli na jednokratnu senzaciju? Zaista me zanima kako je reagirala škola i što ima za reći "druga strana". Vjerujem da situacija nije baš tako crno-bijela kao što je u startu prikazana.

[čokolada]

Evo, cura X dođe u razred u novim, nije-bitno-kojeg-proizvođača-trapericama i benigno se pohvali sva sretna (koje dijete ne bi bilo?).
Reakcije mogu biti različite: od onih - joj grozne su, baš su neke šugave, moje su puno ljepše!, do poklapanja - kaj se hvališ, baš si uobražena i glupa!

I što sad? Svakako se X-ica osjeća loše, a osjetljivo dijete će se osjećati baš jako loše, možda početi plakati, ta sitnica s trapkama postat će možda kasnije okidač za neke nove situacije i klupko će se zakoturati.
Hoću reći da se uopće ne mora raditi o skupim stvarima, ali par ovakvih ponavljanja i eto ti početka ugnjetavanja.
Zato mi se čini važnim (eto, X-ica je lani bila moja kći) naučiti ih reagirati na prvu loptu, kako ostati hladnokrvan, kako bezobraznima odbrusiti, kako preokrenuti situaciju u svoju korist, a također i kako stati u obranu nemoćnijeg, kako se ne bojati izraziti stav iako je u tom trenu manjinski.
Neće uvijek uspjeti, ali dugoročno bi trebalo (nadam se!) dati rezultat.

[Beti3]

Evo, cura X dođe u razred u novim, nije-bitno-kojeg-proizvođača-trapericama i benigno se pohvali sva sretna (koje dijete ne bi bilo?).
Reakcije mogu biti različite: od onih - joj grozne su, baš su neke šugave, moje su puno ljepše!, do poklapanja - kaj se hvališ, baš si uobražena i glupa!

I što sad? Svakako se X-ica osjeća loše, a osjetljivo dijete će se osjećati baš jako loše, možda početi plakati, ta sitnica s trapkama postat će možda kasnije okidač za neke nove situacije i klupko će se zakoturati.
Hoću reći da se uopće ne mora raditi o skupim stvarima, ali par ovakvih ponavljanja i eto ti početka ugnjetavanja.
Zato mi se čini važnim (eto, X-ica je lani bila moja kći) naučiti ih reagirati na prvu loptu, kako ostati hladnokrvan, kako bezobraznima odbrusiti, kako preokrenuti situaciju u svoju korist, a također i kako stati u obranu nemoćnijeg, kako se ne bojati izraziti stav iako je u tom trenu manjinski.
Neće uvijek uspjeti, ali dugoročno bi trebalo (nadam se!) dati rezultat.

X

[Deaedi]

Evo, cura X dođe u razred u novim, nije-bitno-kojeg-proizvođača-trapericama i benigno se pohvali sva sretna (koje dijete ne bi bilo?).
Reakcije mogu biti različite: od onih - joj grozne su, baš su neke šugave, moje su puno ljepše!, do poklapanja - kaj se hvališ, baš si uobražena i glupa!

I što sad? Svakako se X-ica osjeća loše, a osjetljivo dijete će se osjećati baš jako loše, možda početi plakati, ta sitnica s trapkama postat će možda kasnije okidač za neke nove situacije i klupko će se zakoturati.
Hoću reći da se uopće ne mora raditi o skupim stvarima, ali par ovakvih ponavljanja i eto ti početka ugnjetavanja.
Zato mi se čini važnim (eto, X-ica je lani bila moja kći) naučiti ih reagirati na prvu loptu, kako ostati hladnokrvan, kako bezobraznima odbrusiti, kako preokrenuti situaciju u svoju korist, a također i kako stati u obranu nemoćnijeg, kako se ne bojati izraziti stav iako je u tom trenu manjinski.
Neće uvijek uspjeti, ali dugoročno bi trebalo (nadam se!) dati rezultat.

Pa evo, meni nije sjelo ovo sa hvaljenjem. Ja se nikada ne hvalim sa necim sta imam, a isto tako ucim i curu. Ukoliko netko primjeti nove traperice, kazes hvala i to je to. Tako bi rekla da problem pocinje sa onima koji se hvale da su nesto dobili i da nesto imaju.

[čokolada]

Pa evo, meni nije sjelo ovo sa hvaljenjem. Ja se nikada ne hvalim sa necim sta imam, a isto tako ucim i curu. Ukoliko netko primjeti nove traperice, kazes hvala i to je to. Tako bi rekla da problem pocinje sa onima koji se hvale da su nesto dobili i da nesto imaju.

Ma daj, imaš dijete od 6-7 godina koje valjda treći put u životu dobije nešto baš novo, iz dućana, baš njeno, i još sva ganuta dvaput pita - jelda mama, da si ti ovo baš meni kupila?

[čokolada]

Zgodna knjiga za čitanje s djecom (predškolcima i mlađim školarcima), prorađuje različite socijalne situacije i podučava životnim vještinama. Kupila sam je preklani na onoj akciji Ostvarenja "sve po 25kn":

http://www.izvorznanja.com/index.php...ypage.tpl.html

[Angie75]

Možete li se vi sjetiti ekipe koja je bila popularna u osnovnoj i srednjoj školi, i znate li kako žive danas? Baš me zanima, jer ovi popularni iz moje škole su danas ajme majko :rolleyes:

[apricot]

Možete li se vi sjetiti ekipe koja je bila popularna u osnovnoj i srednjoj školi, i znate li kako žive danas? Baš me zanima, jer ovi popularni iz moje škole su danas ajme majko :rolleyes:

ja nikada neću zaboraviti jednu popularnu djevojku, bogatih roditelja, sa kućom s bazenom u elitnom dijelu grada... kako onako prelijepa i plava stoji pred pločom sa ružičastom majicom s krokodilom.
poslije sam saznala da je to la coste.

to je moje jedino sjećanje na bilo kakav brand.

ali je činjenica da su se u razredu družili i na rođendane pozivali međusobno, djeca iz tih elitnih područja i dijelova grada.
mi iz nobog zagreba smo se teško probijali.
dok neki nisu shvatili da nije sve u mostu preko save.

[mitovski]

Mene uopće ne smeta niti zabrinjava to što će neko dijete ili odrasla osoba biti obućena od glave do pete u skupe stvari, pa makar imalo na sebi kombinaciju vrijednu 5000 kn, ali ako je to dijete doma dobilo poruku da ostalu djecu cijeni prema tome što imaju na sebi, koji auto mu roditelji voze, ide li na skijanje i sl., e to je meni problem. A toga ima, koliko god mi voljeli da nema, nije većina ali ima i djeca se rugaju.
Rugali su se i mojoj nećakinji, prvo što je išla u školu u Zagreb iz predgrađa, onda zato što nije obućena po posljednjoj modi, a na kraju zato što je buckica pa je znala čuti da je debela krava, koza i sl, a rugali su se i svakome tko se s njom družio jer su isto bili slični, pa je na kraju promijenila školu u sedmom razredu. Što je najgore od svega, nekoliko popularnih učenika se udružilo ( bilo je tu i sinova popularnih sportaša), pa je za njima krenula većina razreda, pa je došlo do toga da bi oni nešto razbili, ali bi optužili nju i na kraju niti jedan profesor niti pedagog nije vjerovao njoj.
Ono što je najveći užas, što nitko u ovoj školi nije imao vremena ni volje riješiti ovo ili baviti se ovime, e sad ne znam kako je u drugim školama, ali tako je bilo ovdje. Ne moram vam ni reći koliko smo živaca izgubili zbog ovoga i koliko je puta grcala u suzama dolazeći i škole. Čak su je jednom bacili u blato, pa se i oni za njom bacili i optužili ju da je ona njih bacila, pa je jadna dobila opomenu u školi dok se nisu javile curice koje su ipak ispričale kako je bilo.
Mi kao obitelj smo bili nemoćni, jer kad god idete pričati u školu uvijek pokušavaju zataškati situaciji ili umanjiti ono što se dogodili tipa ma znate to su dječja posla itd. i to je najveći problem svega ovoga.
Evo to je moje iskustvo.

[Cubana]

Ja sam cijeli život na periferiji, osim faksa. Nemam uopće takva sjećanja (grupiranje po klasama), a niti sad, uz ovo djece što znam, ne mogu zamisliti takve scenarije.

[Mima]

Ja isto uopće nemam takva sjećanja. Ja sam živjela u radničkom kvartu u predgrađu, a moja najbolja prijateljica na Ksaveru.

[mitovski]

Ok, nemate takva sjećanja, ali to ne znači da se takve stvari ne događaju.

[apricot]

hahahahahahhaah
kako su mi dijete cvijeća u kršitelja koda prebacili!

[apricot]

teško je sada, iz ove perspektive, sjetiti se što je bio uzrok tom grupiranju...
kad razmislim, ja sam se odijevala kao (kršitelj koda)y, slušala doorse i dylana...
možda je to grupiranje bilo čisto subkulturalno i nije imalo veze ni sa čim drugim

tko će ga sada znati

[Sanja]

ja sam se odijevala kao (kršitelj koda)y

Kršitelj koda

Aaaaaaaaa

[Angie75]

baš me nasmijalo, mislila sam da si to ti tako napisala

[Mima]

Ovo sa subkulturama je vrlo vjerojatno točno, podjela na hašomane i šminkere je recimo u moje vrijeme bila vrlo izražena.
Onda su se pojavili oni novi romantičari hahaha - sjećam se kako je jedna moja prijateljica imala okršaj u školi jer su procjenjivali da li je ona ili nije nova romantičarka.
Ali slabo je i toga bilo kod mene u SŠ, mi smo uglavnom bili nerdovi.

[apricot]

e, neoromantičari su kod nas bili jaaaako izraženi u 2. srednje, kada je must have bila košulja sa milijun volana...
te cure su pokupile najzgodnije dečke u školi

[Angie75]

On topic. Mene nisu naglas ismijavali niti mi se rugali, ali nisam nosila marke, čak mi je i baka šivala neku robu, i sjećam se prolazaka pokraj grupice popularnih curica, i tih prezirnih pogleda i došaptavanja. Napominjem da je dosta baka u mom kraju imalo talijanske penzije i da se u Trst išlo na tjednoj bazi. Uglavnom, u školi nisam baš patila od viška samopouzdanja :/
Ali danas, te nekad popularne cure su mahom propale i oronule, u poslu neuspješne, iza njih bračni brodolomi... Ne znam, kao da je ta popularnost uzela svoj danak :/
Nisam htjela generalizirati, ali nisam ni pretjerala u opisu, pa su me zato zanimala iskustva.

[čokolada]

Kod mene u djetinjstvu nije bilo klasnih grupiranja, ali bilo mi jest od 6.r. teško što često imam second-hand (sestrinu ili tko zna čiju) odjeću, a moja se frendica oblačila u Londonu (jer je tamo imala rodbinu koja joj je slala pakete, uključujući i Barbike, mini HI-FI i sl.) i znala me opandrčit - joj, pa kako to izgledaš, nemaš neku noviju majicu i sl.
U srednjoj je najpopularnija cura bila jedna imućna osobenjakuša koja je hodala u doslovno dva para traper-kombinezonki + 2 košulje naizmjenice) pa valjda...dvije godine. E onda sam shvatila da nije u krpama sve i počela slijediti njen stil i razvila ga do maminog bijelog vjenčanog kaputa na jedne jedine(naslijeđene) Lee kombinezonke .

[Pcelica Mara]

Vjerujem da danas postoje itekakve klasne razlike, ali se toga stvarno ne sjećam iz svog školovanja.
U osnovnoj je odijevanjem odskakala jedna jedina učenica kojoj su vanka kupovali robu. Uz to, u moje vrijeme (barem u nižim razredima) su se nosile kute.
U srednjoj smo opet bili svi isti, rat nas je izjednačio.

Popularnost, posebno kod muških, se stjecala nedisciplinom

Ne sjećam se nikakvog maltretiranja drugih u razredu ili okrutnosti prema pojedncima iz bilo kojeg razloga.
Doduše, i ja se ponekad zapitam jesam li bila u skupini okrutnih pa zato nisam primjećivala maltretiranja (ma nisam, znala bi valjda).


Ulet, kršitelj koda

[Deaedi]

uuuuuuuu apri, pa ti reklamiras hi_pp!

[apricot]

a mislim si... ako ne mogu protiv, mogu se pridružiti...

[Mima]

Joj i te kute, pa kao da su sve bile jednake. Neka djeca su imala kute iz Name, a jedna bogata curica u mom razredu je imala kute iz fancy dječjeg butika "Jasna" - bio je na Britancu, ne znam sjeća li ga se netko iz Zgb.

I ja sam imala kutu iz Jasne, ali moja je bila sa greškom pa smo ju dobili sa velikim popustom.
Eto, moja mama je uvijek bila zrihtana i snalažljiva. Da sam barem to od nje naslijedila.

[apricot]

Jasna je prvi butik u kojem je meni mama nešto u Zagrebu kupila!
tregeršos od tamnoplavog samta i srvenu i narančastu košulju
LOOOOL

kuta, jutranka, naravno

[Mima]

Meni je mama uvijek kupovala robu sa greškom u toj Jasni haha - ali, dobro, valjda je nekad bilo nešto i bez greške.
Ali sjećam se kako bi ta bogata curica i ja imale iste stvari, a ona je bila tanka i mršava pa joj je sve super stajalo, a na meni bi pucalo hahaha - eto, nije sve niti u finoj robi.

[Sanja]

A Mungosice?

I onaj dućan u Draškovićevoj s ogromnim plišanim medvjedom (zecom?) na ulazu? Sjećate se toga?

[TeddyBearz]

A Mungosice?

Joooooj... Ja sam obožavala svoje Mungosice.

[čokolada]

Mungosice , i one bež plastične čizme s visokom bijelom petom (platformom).
Sad mi zvoni da smo imali jednom davno ovakav sličan nostalgičan topic .

[Mima]

Zeko? Naravno.

[Sanja]

Ja se ne sjećam plastičnih čizmica s platformom.

[Pcelica Mara]

Kako vi to sve znate?
Ja se sjećam samo da sam na veziljskoj izvezla bijeli cvijet na kuti, pa mi je bila sve fina.

Kod nas je najpopularnija butiga u to vrijeme bila Marđino, oni su i poslije bili nešto popularni ako sam dobro pohvatala, imali su butik u Vlaškoj ili tako nešto.
I sjećam se kolekcije nad kojom sam slinila, cijele lepršave i tilaste, a sve u boji breskve
Tamo smo kupovali kao svečanu robu za neki ples ili tako nešto.
I sjećam se jako popularne butige od cipela koja se zvala Footloose. I moje sreće kad mi je mama tamo kupila cipele, s pločicom, ajme

A ovo ostalo - nemam pojma gdje sam se oblačila.


Ja fakat slabo pamtim

[Sanja]

A ovo ostalo - nemam pojma gdje sam se oblačila.

Ja se sjećam te trgovine sa zecom, jer me fascinirao.

Ostalog se također ne sjećam. Ponekad, kad sam bila dulje kod bake i dede, bih s bakom otišla u Kutinu ili Sisak, pa bi mi u tamošnjim robnim kućama kupila poneki komad (jednu jaknicu iz tog doba - a ja sam doooosta starija od tebe, Pčelice - je nosila i moja Fiona ).

[Sanja]

Eto, mungosice su bile domaća proizvodnja i nisu bile skupe. Jedno vrijeme u mom razredu nije bilo djeteta bez mungosica, bile su kao dio školske uniforme.

S druge strane, kod mm-a su mungosice bile statusni simbol, a njegovi nisu imali love da mu ih kupe. I on je molio, molio i molio dok ih na kraju nije dobio. Ironija je bila u tome što su ga, nakon cijele te muke, žuljale.

Mima, Zeko, tako je.

[Pcelica Mara]

Pa koje ste vi godište???
Babe

Ja sam '76 i nisam nosila te čizme.
Nego cipele s onom metalnom pločicom na prstima.
A kasnije su must have bile starke, bijele obavezno, a ostale boje - što više to bolje.

I dalje ne znam što su mungosice.

[apricot]

A kasnije su must have bile starke, bijele obavezno, a ostale boje - što više to bolje.

u moje doba - šangajke
koje su smrdile za povratiti

[Sanja]

u moje doba - šangajke
koje su smrdile za povratiti

Što je to? Vjerojatno znam, ali pod drugim imenom.

[sorciere]

Pa koje ste vi godište???
Babe

58
al ne znam što su mungosice...

[Peterlin]

58
al ne znam što su mungosice...

Eeee, ja znam, nosio ih je moj puno mlađi brat. Imale su neku smiješnu pločicu na prstima i bile baš ko iz crtića... Moja generacija je nosila sajmonice (i danas ih nosim kad ih uspijem nabaviti).

[apricot]

a kod nas su mungosice nosili šmokljani (i ja među njima, iako mislim da nisam bila šmokljanica)
jerbo su to bile nešto kao ortopedske cipele

[Pcelica Mara]

Šta su ono mungosice?

A plastične bijele čizme do koljena s platformom, pa to su mame nosile, zar ne? Toga se sjećam.

[apricot]

A plastične bijele čizme do koljena s platformom, pa to su mame nosile, zar ne? Toga se sjećam.

ne mame, MI smo nosile
šmrc, nije valjda toliki generacijski jaz

sjećam se one škripe i tegoba pri obuvanju