da se vratimo na naslov...
eno, priča se kako je riba klaun pred izumiranjem jer milijuni razmažene djece žele doma imati "Nema"...
ali, nisu djeca kriva. djeca su oduvijek imala želje koje su oim roditelji ostvarivali ili ne.
 |
|||
|
|
|||
da se vratimo na naslov...
eno, priča se kako je riba klaun pred izumiranjem jer milijuni razmažene djece žele doma imati "Nema"...
ali, nisu djeca kriva. djeca su oduvijek imala želje koje su oim roditelji ostvarivali ili ne.
Istina je što apri kaže. A roditelji djeci ispunjavaju više želja nego ikad jer ih grize savjest što malo vremena provode s njima. Samo što je to sve skupa samo fasada, a sadržaja niotkuda.
ja čak mislim da ni to nije istina.Angie75 prvotno napisa
Ispunjavamo im želje jer možemo i jer nemamo pravih egzistencijalnih briga.
Mene uopće ne grize savjest koliko vremena provedem s djetetom. Ali je volim obradovati i moram se jako truditi da joj ne kupim igračkicu od 15 kn. To je stvarno malo, ali njoj toliko kupuju djedovi i bake, dobila je rabljenih igračaka, pokloni za rođendane, božiće, nove godine, svete nikole... a svijet zatrpan smećem koji se masovno proizvodi u zemljama trećeg svijeta. Ima li to smisla? Onda ponavljam sebi: nemoj kupiti igračku. nemoj kupiti igračku. igrat će se time 5 minuta. nemoj je kupiti.
Potrebna je zbilja snaga volje. A većina ljudi o tome ne razmišlja.
Grižnja savjesti što ne provodimo dovoljno vremena s djecom? Nekad su ljudi davali djecu bogatijoj rodbini i bili su sretni što imaju bar jesti, nije ih pekla savjest.
Kao i s domaćim životinjama, nekad su bile čista potreba a danas su kućni ljubimci, mislimo o njihovim osjećajima.
S jedne je to napredak, ali se treba paziti da se ne ode u ektreme.
Ok, ovo štima, ali "ne razumijem" konkretan Nemo primjer.
Problem vidim ako moje dijete vrišti na obali, neka mu tata izvadi Nema iz mora, jer ga žeeeeeeeeli!!!!
I na to se mama unervozi, ne zna što bi i natjera tatu da izvadi ribu iz mora.
Ali, ako je ta riba u slobodnoj prodaji u legalnim dućanima s akvarijskom opremom, ne vidim nikakav razlog da se ne kupi baš ta riba. Zašto bi roditelj morao znati da li joj prijeti izumiranje ili ne?
Razumijem da je poanta bila u podcrtanom, ali opet nekako mi nije sjeo primjer.
I ne, nemamo Nema doma.
Anemona, dio riba se uzgaja a dio se lovi.
Neke se love ilegalno, ali mislim da se čak neke i ne mogu uzgojiti u zarobljeništvu. Pogotovo ove morske s koraljnih grebena. E sad ne znam za detalje koje se vrste koliko love, ali gledala sam dokumentarac o Rio Negru gdje je velik problem izlova akvarijskih ribica i ostalih životinja. I u crtiću je nemo ulovljen u moru i odnesen u akvarij.
pa da nema potražnje, jenjala bi i ponuda.
ne nabavljaju dućani samoinicijativno, valjda ispituju tržište.
inače, potppuno potpisujem pomikaki: samo zamislim gomilu igračaka iz svoje kuće kako se pridružuje još jednoj takvoj gomili iz nečije tuđe kuće... i tako barem puta 50000 samo u Zagrebu...
a svaki dan se proizvedu tone i tone loših igračaka.
koje ne da se ne mopgu nasljeđivati i reciklirati, nego ne uspiju cijele ni sljedeće jutro dočekati.
ali, sreća pa sam ja škrta i ne padne mi na pamet kupovati; ne treba mi snaga volje, meni je to prirodno stanje: kupuje se samo ono što je nužno.
X potpisujem sto posto.
Moje dijete se TOLIKO veseli svakoj sitnoj igračkici, a ja joj to ruku na srce mogu priuštiti, i onda se stvarno teško oduprijeti. I još, svaki puta kad kažem NE poslije mi je žao. Lea je recimo vidjela nekog plišanog praščića koji pjeva u Lidlu i ja joj ga nikako nisam htjela kupiti, ali ona nije popuštala (inače nije tako uporna) pa smo se dogovorile da će si ona to sama kupiti za 'svoje' novce. Što reći, praščić je postao njena apsolutno najdraža igračka (zapravo, ne smije se govoriti da je praščić igračka).
Ma sve ok, ali kažem da to prosječan roditelj uopće ne treba znati. Žele ribicu, ok, dijete je odabralo baš tu, opet ok. Svi zadovoljni.
Ovaj dio potpisujem.
Naravno pretjerujem s igračkama, jako, ali ne iz grižnje savjesti, nego jer me to veseli.
Iskreno mogla bih malo zakočiti.
Mene zanima da li bi se moglo što napraviti da se djeci koja su suočena s ovim tipom maltretiranja pomogne... baš razmišljam o tome intenzivno.
ne znam baš da mi kao pojedinci, ili grupa pojedinaca možemo pomoći.
pomoći može obitelj u odgoju i bildanju samopouzdanja.
ako obitelj ne može, onda je tu stručni tim škole.
a mi svi, kao društvo, trebamo se truditi odgajati djecu da do takvih situacija ni ne dođe.
ali, onda je sve to veliki zahvat.
jako veliki.
oBaš htjedoh reći, mungosice i lotto tenisice nisu živjele u istoj eri.
Zanimljive su mi te razlike, vrijeme je otprilike tu negdje, a stilovi sasvim drugačiji. Kod nas se zepe nisu nosile uopće (to je možda imalo dvoje-troje djece u cijeloj školi), a kapu a la Saša Lošić u mom je razredu imala jedna jedina cura i svi su joj se čudili. U mom razredu Plavi orkestar nije imao dobru prođu.
Slično sam čitala o akvarijskim kornjačama (onima skroz malima, manjima od dlana) koje su ljudi počeli masovno kupovati nakon što su Ninja kornjače postale popularne. Kad su klinci shvatili da us kornjače zapravo vrlo dosadni (i vrlo zahtjevni) ljubimci, mnoge su se našle u wc-školjkama.
Preventivno, rekla bih, svaki roditelj može probati odgojiti svoje dijete da bude tolerantno prema različitostima (eh, ali da bi se to postiglo, najprije odrasli moraju osvijestiti svoje vlastite netolerancije i poraditi na njima) i kroz vrtićki i školski program, naravno.
A nakon što se takvo nešto dogodi... Nemam pojma. Vjerojatno je to već posao za stručnjake.
Posljednje uređivanje od Sanja : 11.10.2011. at 09:43
To ne znam, treba reagirati baš u tom razredu (ja sam svojedbono reagirala na ideju da se organizira izbor za mis među curicama, ukinuli su ga s brzim) .
Ovako, mogu jedino pričati sa svojom djecom.
Ovdje kod forumskih roditelja ima puno vrtićke djece i s njima se još ne može baš tako razgovarati, ali ja sam ove moje dvije školske posjela i ispričala im što se dogodilo u toj priči (istinita ili ne). One su odmah žalile curicu, apsolutna empatija, starija se odmah sjetila kako jedna curica u njezinom razredu također komentira svačiju odjeću, ne u smislu siromaštva, nego si daje za pravo ocijeniti je li netko dovoljno "moderno" obučen ili ne.
Tako je i nju lani jednom prilikom proglasila "nemoderno" obučenom.
Mlađa je prvi razred i još joj to baš nije posve jasno. Zapravo, bilo je čak i pitanja- "zar curica ide u kraljevsku školu?'" (što god to kraljevsko značilo).
U svom obiteljskom mikrokozmosu ne znam šta bih mogla učiniti više osim da odgajam djecu, onoliko "ispravno" koliko mi uspije.
Sad smo ot, ali svaki, pa i prosječan roditelj koji kupuje kućnog ljubimca trebao bi razmišljati malo više o tome i informirati se o životinji koju kupuje.
Ribu klauna ne možeš uzeti samo tako, moraš biti iskusan akvarist da bi je držao. Tako da pretpostavljam da velik dio tih ribica ugiba u roku od par dana. A prodavače to ne zanima. U tome je problem.
Ifigenija, i ja se to često pitam. Budući da nisam odgajatelj, mogu napraviti malo, odnosno odgajati jedino svoju djecu...
Evo još priča... Zaista me zanima je li riječ o pukom medijskom iskorištavanju tema na koje je javnost osjetljiva ili će medijska pažnja ipak rezultirati nekakvom promjenom.
http://www.jutarnji.hr/bullying--ana...im-dan/980074/
pa sad, to možda ide uz Emo pokret
Curica je EMO, ali dečko s početka priče koliko kužim nije.
meni je cudno da se bas nista ne moze napraviti u okviru razreda. ta djeca to rade za vrijeme dok su u skoli, mozda i za vrijeme nastave, ne mogu vjerovati da ucitelji, razrednici, svi nastavnici, pedagozi, psiholozi ne mogu bas nikako na to utjecati.
izvan skole nek radi tko što hoce, ali u skoli ne, skola je odgovorna za to sto se dogada s djetetom pod njenim krovom.
Ne znam što reći o maltretiranju preko Facebooka osim: Facebook je zlo!
U romanu "Accidental" koji je napisala Ally Smith dečko sudjeluje u takvoj školskoj nepodopštini - naprave fotomontažu neke cure na golo tijelo, a cura se nakon toga ubije.
A pogledajte ovo:
http://www.jutarnji.hr/ravnatelju-skole-psovale-u-lice--a-na-sefa-kantine-pljunule-----kurvo--dobit-ces-batine---viknula-je-jedna--zatim-je-njih-nekoliko-krenulo/979805/
Zašto u ovom članku ne piše da je netko pozvao policiju !?
mene samo zanima što će sada ta jadna "Ana"
pa ta više ne može slobodno gradom hodati
strašno
Emo pokret? Oni nisu agresivci. Nisu mi baš simpatični, ali agresija je, koliko znam, suprotna njihovim osnovnim uvjerenjima.
Na početnu temu: ja radim u školi i iz iskustva znam da ovakve priče nikada nisu crno-bijele. Ne poričem bullying, i sama se borim protiv njega svim silama, ali ne vjerujem Jutarnjem i stilu novinarstva koji se njeguje kod njih, pa se usuđujem reći da iza ove priče, bombastične i privlačne za čitatelje, tek slijedi prava priča, sa svim nijansama sive...
Što se tiče ovih nasilnica iz dvorišta Preloga, mislim da ste već sve rekle; tomu je kumovao neodgoj, odnosno, odsutstvo roditelja. Škola i njezini stručni timovi kod nas, nažalost, nemaju jurisdikciju potrebnu za prave pomake, a ni ne vjerujem u prave pomake bez suradnje s roditeljima. Roditelji i obitelj su prvi, uvijek bili i bit će. Sve dolazi iz obitelji.
I, da, ja sam apsolutno za školske uniforme. Bilo bi to rasterećenje kućnoga budžeta, a u školi uklanjanje jednog poticaja na bullying. Može li se pokrenuti neka inicijativa?
To sam se i ja pitala kad sam pročitala članak.
Što se tiče FB-a, ja ga ne koristim, ali ne mislim da je on zlo. On je samo dodatni medij... Problem je u tome što je zlostavljanje uživo "prolazno" (neka ružna riječ može biti istog trena zaboravljena, ljudi se mogu ispričati onima koje uvrijede, mogu sve raspraviti), dok je u pisanoj formi svaka riječ trajna i dobiva na značenju. Pa kad još dodaš mogućnost da se i drugi pridruže... Obična primjedba može metastazirati u nešto sasvim čudovišno. No, ne mislim da je za to kriv FB, to je samo platforma koja olakšava komunikaciju, i dobru i lošu.
Ana je Emo a uz Emo ide weltschmertz
Drago mi je što si, kao netko tko radi u školi, ovo napisala. Kad sam ja napisala to isto (iz svoje roditeljske perspektive) na topicu o školama, svi su tvrdili da roditelji nisu važni.
Nemaju ti uniforme pretjerane veze s time, vjeruj mi (govorim iz prve ruke). Uniforme imaju sasvim drugu svrhu.
za ovu drugu anu ne piše da je emo
ova iz preloga
Ajde baš me zanima koliko je ljudi za školske uniforme, meni je to grozna ideja.I, da, ja sam apsolutno za školske uniforme. Bilo bi to rasterećenje kućnoga budžeta, a u školi uklanjanje jednog poticaja na bullying. Može li se pokrenuti neka inicijativa?
OK, ja sam govorila za prvu
Zašto? Meni je super ideja i u školama i u tvrtkama.
I meni.
i meni. to je prilicno povrsna i neucinkovita mjera. al nista novo, vecina ih je takvih u nasem skolstvu, ma cijelo drustvo nam je takvo
Opet pitam zašto?
Pa ne znam, generalno mi se ne sviđa ideja da svi jednako izgledaju, a osim toga nejasna mi je izvedba - koliko bi tih uniformi djeca trebala imati i kako bi one izgledale, tj. tko bi odlučio kako bi izgledale. Jer npr. ono što se obično vidi, da su djevojčice u nekakvim šosekima je meni prestrašno.
ja sam podvojena
u jednu ruku bi mi bilo super da ne moram razmišljati što će mi dijete nositi, pa se ne i barem po tome razlikovali jedni od drugih...
a u drugu... pa ne možemo djecu ukalupljivati, oni se moraju moći izraziti I kroz odjeću
Što se tiče kako bi izgledale, ja bih dala malu slobodu. Naglasak na malu.
Npr. može hlaće, može šos, ali točno propisana duljina.
Gornji dio univerzalan.
Pa nek se izražavaju na svim ostalim mjestima OSIM škole. Nisu u internatu. Kad dođu iz škole, nek nose što god žele... Moji dečki tak i tak i sad hodaju u trapericama, jeans košuljama i/ili duksericama. Moglo bi im to komotno bit uniforma.
Tvojima bi, ali možda neki dečko više voli štofane hlače na crtu i prsluk na rombove.
Pa, pol svijeta ima uniforme.
A nisu ni tako loše.
http://www.frenchtoast.com/home.do
Svrha uniforme je u prvom redu izgradnja školskog identiteta, tj. poistovjećivanje djece sa školom. Druga (po mom mišljenju odlična) nuspojava uniforma jest da djeca zaista obraćaju jako malo pažnje odjeći.
Uniforme se ne koriste zbog ukidanja socijalnih razlika, jer su one vidljive iz svih drugih aspekata života. (Od kvalitete i cijene školske torbe preko lokacije i kvalitete stanovanja, godišnjih odmora, provođenja slobodnog vremena i vikenda itd).
Posljednje uređivanje od Sanja : 11.10.2011. at 10:50
Bude prebolio.
Slažem se da ima puno drugih mjesta za izražavanje osobnosti, obleka u školi ne mora biti jedno.
Osobnost se može izraziti i na mnogo kreativnije načine od kombiniranja majice s hlačama.
Meni kute kao zaštita za odjeću uopće nisu bile mrske. Svidjele bi mi se i uniforme - eto cure bi mogle birati ko u Filharmoniji - oš suknju, oš hlače
Meni se ne sviđa i gotovo, i nadam se da nikad neće biti obavezno u našim školama.
Uopće ne mogu zamisliti da moje dijete netko natjera da nosi odjeću kakva joj se ne sviđa, a ono što se obično vidi od uniformi za djevojčice joj se definitivno ne bi sviđalo. I uopće ideja da djevojčice nose šoseke u školu mi je grozna.
Mi smo mrzili kute u školi i dobro se sjećam kako smo ih doživljavali, baš kao ograničenje slobode.
A da ne govorim o praktičnoj strani, uopće mi nije jasno kako to ide sa uniformama, trebalo bi dakle imati pet uniformi, pa onda što je sa godišnjim dobima - sve u svemu nisam za to.
I da im kosu odrežemo svima na istu duljinu,... a mogli bi ih sve u smeđe pofarbat...zašto da budu univerzalni samo u školi. najbolje da propišemo šta treba i po gradu nosit...jer i na cesti se nabacuju klinci svakakvim riječima... ...Isuse...najbolje da curicama i marame stavimo na glavu (kill me...bila sam u Iranu...i nikad se neću oporavit...)
Ljudi, živimo u demokraciji...a vi bi se vraćali na neke bivše sisteme i uniformiranost... grozno. Kućni odgoj i rad s djecom. Usađivanje pravih vrijednosti. A problema će uvijek biti. U svakom društvu.
A ni uniforme neće sakriti da je netko manje inteligentan ili pretio...klinci će uvijek imat koga gnjavit...
Kako je školska uniforma dio nekog bivšeg sistema?
Naravno, a također neće sakriti ni socijalne razlike.
Zato sam već par puta napisala, ali me nitko ne doživljavada je svrha uniforme nešto sasvim drugo.
A što se tiče vraćanja u stare sisteme, pa uniforme se uglavnom nose na Zapadu, zar ne? Kakve veze one imaju s politikom?
Pa moj muž je nosio kutu u školi (69' godište)
Meni bi uniforme bile čist ok, ono malo svog mogu izraziti u starijoj dobi bojom kose, frizurom, nošenjem nekog nakita i sl gluposti...
Samo bojim se da u današnje doba dosta ljudi jedva kupi knjige i neke tenisice, majicu, jaknu u kineskom i na placu, nešto i nasljede tako da bi mi uniforma bila prvo tu problem.
A ovo demokracija/uniforma pa koliko mi se čini više se uniforme nose na zapadu gdje demokracija na daleko višem nivou nego kod nas.
Ne pričam ja o uniformama u PBZ-u...di si fino zriktan ili u ZET-u gdje je jedini cilj da ljudi ne raubaju svoju odjeću, nego firma troši lovu na to.
Ovo po školama mi je sasvim nešto drugo... Stavljanje djece u kalupe...a to mi skroz vuče na komunizam i svakakve druge sisteme....nek me netko razuvjeri....
Whatever...odjavljujem se s ove teme...meni je to koma...
ma kakav komunizam, mene to odmah nekako podsjeti na VB, na one zločeste buling tinejđerice u ultra kratkim uniformama -minicama, i dokoljenkama. zamisli da moraš nositi ovako kratku minicu, a imaš ružne noge npr.
http://reporter.blogs.com/photos/unc...ms_460x316.jpg
nije mi to za naš mediteran, to mi je više za one sa sjevera
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom