Zdrav razum versus pritisak drustva

[nana]

Prve starke (roze boje) sam dobila zahvaljujući sestri koja je to ljeto bila u Canadi kod naše familije, bile su mi simpa, no kako nisu još tada bile poznate u Zagrebu, naravno da sam bila faca, hahahahaha.
Tada sam dobila i trapke kao tajce, dole sa cifom, vau obožavala sam ih nositi.
Inače zepe su bile osnovne za nošenje po školi, uske traperice, karirane košulje, ili majce tak svejedno. Nisam nikada patila na marke pa tako ni Tara koja ni ne zna što je markirana roba.......dok je bila malena veći dio sam joj kupovala u H&M (cijena pristupačna, kvaliteta robe dobra), sada je već veća pa kupujemo u raznim dućanima.
Mungosice, mislim da sam ih ja nosila negdje početkom osnovne škole.......

[apricot]

da se vratimo na naslov...

eno, priča se kako je riba klaun pred izumiranjem jer milijuni razmažene djece žele doma imati "Nema"...

ali, nisu djeca kriva. djeca su oduvijek imala želje koje su oim roditelji ostvarivali ili ne.

[Anemona]

da se vratimo na naslov...

eno, priča se kako je riba klaun pred izumiranjem jer milijuni razmažene djece žele doma imati "Nema"...

ali, nisu djeca kriva. djeca su oduvijek imala želje koje su oim roditelji ostvarivali ili ne.

Ok, ovo štima, ali "ne razumijem" konkretan Nemo primjer.
Problem vidim ako moje dijete vrišti na obali, neka mu tata izvadi Nema iz mora, jer ga žeeeeeeeeli!!!!
I na to se mama unervozi, ne zna što bi i natjera tatu da izvadi ribu iz mora.

Ali, ako je ta riba u slobodnoj prodaji u legalnim dućanima s akvarijskom opremom, ne vidim nikakav razlog da se ne kupi baš ta riba. Zašto bi roditelj morao znati da li joj prijeti izumiranje ili ne?

Razumijem da je poanta bila u podcrtanom, ali opet nekako mi nije sjeo primjer.

I ne, nemamo Nema doma.

[pomikaki]

Anemona, dio riba se uzgaja a dio se lovi.
Neke se love ilegalno, ali mislim da se čak neke i ne mogu uzgojiti u zarobljeništvu. Pogotovo ove morske s koraljnih grebena. E sad ne znam za detalje koje se vrste koliko love, ali gledala sam dokumentarac o Rio Negru gdje je velik problem izlova akvarijskih ribica i ostalih životinja. I u crtiću je nemo ulovljen u moru i odnesen u akvarij.

[Angie75]

Istina je što apri kaže. A roditelji djeci ispunjavaju više želja nego ikad jer ih grize savjest što malo vremena provode s njima. Samo što je to sve skupa samo fasada, a sadržaja niotkuda.

[pomikaki]

Istina je što apri kaže. A roditelji djeci ispunjavaju više želja nego ikad jer ih grize savjest što malo vremena provode s njima. Samo što je to sve skupa samo fasada, a sadržaja niotkuda.

ja čak mislim da ni to nije istina.
Ispunjavamo im želje jer možemo i jer nemamo pravih egzistencijalnih briga.

Mene uopće ne grize savjest koliko vremena provedem s djetetom. Ali je volim obradovati i moram se jako truditi da joj ne kupim igračkicu od 15 kn. To je stvarno malo, ali njoj toliko kupuju djedovi i bake, dobila je rabljenih igračaka, pokloni za rođendane, božiće, nove godine, svete nikole... a svijet zatrpan smećem koji se masovno proizvodi u zemljama trećeg svijeta. Ima li to smisla? Onda ponavljam sebi: nemoj kupiti igračku. nemoj kupiti igračku. igrat će se time 5 minuta. nemoj je kupiti.

Potrebna je zbilja snaga volje. A većina ljudi o tome ne razmišlja.

Grižnja savjesti što ne provodimo dovoljno vremena s djecom? Nekad su ljudi davali djecu bogatijoj rodbini i bili su sretni što imaju bar jesti, nije ih pekla savjest.
Kao i s domaćim životinjama, nekad su bile čista potreba a danas su kućni ljubimci, mislimo o njihovim osjećajima.

S jedne je to napredak, ali se treba paziti da se ne ode u ektreme.

[Mima]

ja čak mislim da ni to nije istina.
Ispunjavamo im želje jer možemo i jer nemamo pravih egzistencijalnih briga.

Mene uopće ne grize savjest koliko vremena provedem s djetetom. Ali je volim obradovati i moram se jako truditi da joj ne kupim igračkicu od 15 kn. To je stvarno malo, ali njoj toliko kupuju djedovi i bake, dobila je rabljenih igračaka, pokloni za rođendane, božiće, nove godine, svete nikole... a svijet zatrpan smećem koji se masovno proizvodi u zemljama trećeg svijeta. Ima li to smisla? Onda ponavljam sebi: nemoj kupiti igračku. nemoj kupiti igračku. igrat će se time 5 minuta. nemoj je kupiti.

X potpisujem sto posto.

Moje dijete se TOLIKO veseli svakoj sitnoj igračkici, a ja joj to ruku na srce mogu priuštiti, i onda se stvarno teško oduprijeti. I još, svaki puta kad kažem NE poslije mi je žao. Lea je recimo vidjela nekog plišanog praščića koji pjeva u Lidlu i ja joj ga nikako nisam htjela kupiti, ali ona nije popuštala (inače nije tako uporna) pa smo se dogovorile da će si ona to sama kupiti za 'svoje' novce. Što reći, praščić je postao njena apsolutno najdraža igračka (zapravo, ne smije se govoriti da je praščić igračka).

[Anemona]

Anemona, dio riba se uzgaja a dio se lovi.
Neke se love ilegalno, ali mislim da se čak neke i ne mogu uzgojiti u zarobljeništvu. Pogotovo ove morske s koraljnih grebena. E sad ne znam za detalje koje se vrste koliko love, ali gledala sam dokumentarac o Rio Negru gdje je velik problem izlova akvarijskih ribica i ostalih životinja. I u crtiću je nemo ulovljen u moru i odnesen u akvarij.

Ma sve ok, ali kažem da to prosječan roditelj uopće ne treba znati. Žele ribicu, ok, dijete je odabralo baš tu, opet ok. Svi zadovoljni.

X potpisujem sto posto.

Moje dijete se TOLIKO veseli svakoj sitnoj igračkici, a ja joj to ruku na srce mogu priuštiti, i onda se stvarno teško oduprijeti. I još, svaki puta kad kažem NE poslije mi je žao. Lea je recimo vidjela nekog plišanog praščića koji pjeva u Lidlu i ja joj ga nikako nisam htjela kupiti, ali ona nije popuštala (inače nije tako uporna) pa smo se dogovorile da će si ona to sama kupiti za 'svoje' novce. Što reći, praščić je postao njena apsolutno najdraža igračka (zapravo, ne smije se govoriti da je praščić igračka).

Ovaj dio potpisujem.
Naravno pretjerujem s igračkama, jako, ali ne iz grižnje savjesti, nego jer me to veseli.
Iskreno mogla bih malo zakočiti.

[pomikaki]

Ma sve ok, ali kažem da to prosječan roditelj uopće ne treba znati. Žele ribicu, ok, dijete je odabralo baš tu, opet ok. Svi zadovoljni.

Sad smo ot, ali svaki, pa i prosječan roditelj koji kupuje kućnog ljubimca trebao bi razmišljati malo više o tome i informirati se o životinji koju kupuje.
Ribu klauna ne možeš uzeti samo tako, moraš biti iskusan akvarist da bi je držao. Tako da pretpostavljam da velik dio tih ribica ugiba u roku od par dana. A prodavače to ne zanima. U tome je problem.

Ifigenija, i ja se to često pitam. Budući da nisam odgajatelj, mogu napraviti malo, odnosno odgajati jedino svoju djecu...

[apricot]

pa da nema potražnje, jenjala bi i ponuda.
ne nabavljaju dućani samoinicijativno, valjda ispituju tržište.

inače, potppuno potpisujem pomikaki: samo zamislim gomilu igračaka iz svoje kuće kako se pridružuje još jednoj takvoj gomili iz nečije tuđe kuće... i tako barem puta 50000 samo u Zagrebu...
a svaki dan se proizvedu tone i tone loših igračaka.
koje ne da se ne mopgu nasljeđivati i reciklirati, nego ne uspiju cijele ni sljedeće jutro dočekati.

ali, sreća pa sam ja škrta i ne padne mi na pamet kupovati; ne treba mi snaga volje, meni je to prirodno stanje: kupuje se samo ono što je nužno.

[Ifigenija]

Mene zanima da li bi se moglo što napraviti da se djeci koja su suočena s ovim tipom maltretiranja pomogne... baš razmišljam o tome intenzivno.

[Nena-Jabuka]

Mene zanima da li bi se moglo što napraviti da se djeci koja su suočena s ovim tipom maltretiranja pomogne... baš razmišljam o tome intenzivno.

To ne znam, treba reagirati baš u tom razredu (ja sam svojedbono reagirala na ideju da se organizira izbor za mis među curicama, ukinuli su ga s brzim) .
Ovako, mogu jedino pričati sa svojom djecom.
Ovdje kod forumskih roditelja ima puno vrtićke djece i s njima se još ne može baš tako razgovarati, ali ja sam ove moje dvije školske posjela i ispričala im što se dogodilo u toj priči (istinita ili ne). One su odmah žalile curicu, apsolutna empatija, starija se odmah sjetila kako jedna curica u njezinom razredu također komentira svačiju odjeću, ne u smislu siromaštva, nego si daje za pravo ocijeniti je li netko dovoljno "moderno" obučen ili ne.
Tako je i nju lani jednom prilikom proglasila "nemoderno" obučenom.
Mlađa je prvi razred i još joj to baš nije posve jasno. Zapravo, bilo je čak i pitanja- "zar curica ide u kraljevsku školu?'" (što god to kraljevsko značilo).
U svom obiteljskom mikrokozmosu ne znam šta bih mogla učiniti više osim da odgajam djecu, onoliko "ispravno" koliko mi uspije.

[Sanja]

Curica je EMO, ali dečko s početka priče koliko kužim nije.

[pikula]

Mene zanima da li bi se moglo što napraviti da se djeci koja su suočena s ovim tipom maltretiranja pomogne... baš razmišljam o tome intenzivno.

Sears kaže, ako želite promijeniti svijet odgojite svoju djecu. Meni se to baš sviđa.

[Ifigenija]

Sears kaže, ako želite promijeniti svijet odgojite svoju djecu. Meni se to baš sviđa.

Ima li koja lakša i glamuroznija varijanta? Ovo s odgojem je baš rudarski posao LOL

[pikula]

Ima li koja lakša i glamuroznija varijanta? Ovo s odgojem je baš rudarski posao LOL

možda je zato pola planeta napravilo znanost od izbjegavanja istog

[Peterlin]

Ima li koja lakša i glamuroznija varijanta? Ovo s odgojem je baš rudarski posao LOL

Ima, kako ne...

Djetetu treba osigurati uzore onakvog ponašanja i načina života kakav želimo da usvoji. Daklem, da bi odgojili djecu, prvo moramo odgojiti/promijeniti sebe! Moramo postati baš onakvi kakve želimo klince. Lakše??? Ili teže??? Ja se 100 puta dnevno sjetim ovoga i to baš kad "zabrazdim" tj. kad radim ono što ne bih voljela da oni rade. Napredujem, ali ne ide to ni brzo ni glatko.

S druge strane, fakat je točna ona da ne treba brinuti ako nas klinci ne slušaju. Treba stalno imati na umu da nas cijelo vrijeme promatraju. I to kritički. Ufff, kako mene moji znaju pobrat na red zbog mojih nedosljednosti... I znam da su u pravu. Moram ja poraditi na sebi da bi oni vidjeli kako to ide. Ne odnosi se ovo samo na divotu i krasotu mirnog života. Rješavanje problema je nešto što se isto uči gledanjem drugih - u prvom redu roditelja. Moji su jučer učili ismijavanje političkih gafova. Nisam baš ponosna zbog toga, ali brate mili, ne mogu si uvijek pomoći... Vide klinci i što ne treba. Nadam se samo da će onog dobrog i pozitivnog biti više.

[apricot]

ne znam baš da mi kao pojedinci, ili grupa pojedinaca možemo pomoći.

pomoći može obitelj u odgoju i bildanju samopouzdanja.
ako obitelj ne može, onda je tu stručni tim škole.

a mi svi, kao društvo, trebamo se truditi odgajati djecu da do takvih situacija ni ne dođe.
ali, onda je sve to veliki zahvat.
jako veliki.

[Sanja]

o

ovo je kronološki nemoguće
mungosice se nisu dešavale u istoj vremenskoj zoni za loto patikama i dolomiticama

tazlika je bila naaaaajmanje 5 godina

Baš htjedoh reći, mungosice i lotto tenisice nisu živjele u istoj eri.

Zanimljive su mi te razlike, vrijeme je otprilike tu negdje, a stilovi sasvim drugačiji. Kod nas se zepe nisu nosile uopće (to je možda imalo dvoje-troje djece u cijeloj školi), a kapu a la Saša Lošić u mom je razredu imala jedna jedina cura i svi su joj se čudili. U mom razredu Plavi orkestar nije imao dobru prođu.

eno, priča se kako je riba klaun pred izumiranjem jer milijuni razmažene djece žele doma imati "Nema"...

ali, nisu djeca kriva. djeca su oduvijek imala želje koje su oim roditelji ostvarivali ili ne.

Slično sam čitala o akvarijskim kornjačama (onima skroz malima, manjima od dlana) koje su ljudi počeli masovno kupovati nakon što su Ninja kornjače postale popularne. Kad su klinci shvatili da us kornjače zapravo vrlo dosadni (i vrlo zahtjevni) ljubimci, mnoge su se našle u wc-školjkama.

pomoći može obitelj u odgoju i bildanju samopouzdanja.
ako obitelj ne može, onda je tu stručni tim škole.

Preventivno, rekla bih, svaki roditelj može probati odgojiti svoje dijete da bude tolerantno prema različitostima (eh, ali da bi se to postiglo, najprije odrasli moraju osvijestiti svoje vlastite netolerancije i poraditi na njima) i kroz vrtićki i školski program, naravno.

A nakon što se takvo nešto dogodi... Nemam pojma. Vjerojatno je to već posao za stručnjake.

[Sanja]

Evo još priča... Zaista me zanima je li riječ o pukom medijskom iskorištavanju tema na koje je javnost osjetljiva ili će medijska pažnja ipak rezultirati nekakvom promjenom.

http://www.jutarnji.hr/bullying--ana...im-dan/980074/

[Mima]

pa sad, to možda ide uz Emo pokret

[klu.]

Sanja, iluzorno je ikada i uopće i pomišljati na dokidanje socijalnih razlika i uniforme to sigurno ne mogu učiniti. Međutim, mogu umanjiti, po mom mišljenju znatno, upravo to socijalno raslojavanje u zatvorenoj sredini kao što je škola. Slažem se za njihov aspekt poticanja pripadnosti određenoj instituciji (u ovom slučaju školi) i ne mislim da je to nužno loše. Zapravo,mislim da samo ojačava nešto što većina učenika ovako i onako osjeća i ima potrebu osjećati. Pripadnost je veoma snažan poriv, naročito u doba adolescencije.

Ne vidim zašto bi se školske uniforme smatrale ograničavajućim faktorom u izražavanju osobnosti. Zapravo, vidim, ali smatram da za to uvijek ostaje slobodan prostor "privatnog" vremena i da je gore navedeno smanjivanje socijalnih razlika važnije od ovakvog izražavanja. Ruku na srce, pod tim "izražavanjem" zapravo se u najvećem broju slučajeva protura upravo snobizam i markiranje, kao odjeće, tako i ljudi koji je (ne) nose.


Što se tiče izgleda, majkomoja, nismo više u '70tima, pa da se furaju ultraružne kute... Današnje školske uniforme su itekako fora, zgodne, i ne propisuju šoseke za cure (a kamoli minice, oslobodi Bože!), a crta-hlače za dečke.


I, još jedan argument za, kolikogod slabašan: ideja uniforme u školama bi, po nekom mom razmišljanju, trebala biti povezana i s ugovorom Ministarstva s našom tekstilnom industrijom, pa da se postigne neka ok cijena, koju bi roditelji mogli podnijeti, a što bi pomoglo i industriji. Eto, dv'je muhe... )

[Anemona]

Sanja, iluzorno je ikada i uopće i pomišljati na dokidanje socijalnih razlika i uniforme to sigurno ne mogu učiniti. Međutim, mogu umanjiti, po mom mišljenju znatno, upravo to socijalno raslojavanje u zatvorenoj sredini kao što je škola. Slažem se za njihov aspekt poticanja pripadnosti određenoj instituciji (u ovom slučaju školi) i ne mislim da je to nužno loše. Zapravo,mislim da samo ojačava nešto što većina učenika ovako i onako osjeća i ima potrebu osjećati. Pripadnost je veoma snažan poriv, naročito u doba adolescencije.

Ne vidim zašto bi se školske uniforme smatrale ograničavajućim faktorom u izražavanju osobnosti. Zapravo, vidim, ali smatram da za to uvijek ostaje slobodan prostor "privatnog" vremena i da je gore navedeno smanjivanje socijalnih razlika važnije od ovakvog izražavanja. Ruku na srce, pod tim "izražavanjem" zapravo se u najvećem broju slučajeva protura upravo snobizam i markiranje, kao odjeće, tako i ljudi koji je (ne) nose.


Što se tiče izgleda, majkomoja, nismo više u '70tima, pa da se furaju ultraružne kute... Današnje školske uniforme su itekako fora, zgodne, i ne propisuju šoseke za cure (a kamoli minice, oslobodi Bože!), a crta-hlače za dečke.


I, još jedan argument za, kolikogod slabašan: ideja uniforme u školama bi, po nekom mom razmišljanju, trebala biti povezana i s ugovorom Ministarstva s našom tekstilnom industrijom, pa da se postigne neka ok cijena, koju bi roditelji mogli podnijeti, a što bi pomoglo i industriji. Eto, dv'je muhe... )

Evo lijepi sažetak vezan za uniforme.
A količina uniforma ne bi trebala biti 5 komada za svaku sezonu kao što je netko napisao (ukupno 10).
Bile bi dovoljne 2 ljetne i 2 zimske s više komada košulja.

[meda]

meni je cudno da se bas nista ne moze napraviti u okviru razreda. ta djeca to rade za vrijeme dok su u skoli, mozda i za vrijeme nastave, ne mogu vjerovati da ucitelji, razrednici, svi nastavnici, pedagozi, psiholozi ne mogu bas nikako na to utjecati.

izvan skole nek radi tko što hoce, ali u skoli ne, skola je odgovorna za to sto se dogada s djetetom pod njenim krovom.

[Mima]

Ne znam što reći o maltretiranju preko Facebooka osim: Facebook je zlo!

U romanu "Accidental" koji je napisala Ally Smith dečko sudjeluje u takvoj školskoj nepodopštini - naprave fotomontažu neke cure na golo tijelo, a cura se nakon toga ubije.

A pogledajte ovo:

http://www.jutarnji.hr/ravnatelju-skole-psovale-u-lice--a-na-sefa-kantine-pljunule-----kurvo--dobit-ces-batine---viknula-je-jedna--zatim-je-njih-nekoliko-krenulo/979805/

Zašto u ovom članku ne piše da je netko pozvao policiju !?

[Sanja]

Zašto u ovom članku ne piše da je netko pozvao policiju !?

To sam se i ja pitala kad sam pročitala članak.

Što se tiče FB-a, ja ga ne koristim, ali ne mislim da je on zlo. On je samo dodatni medij... Problem je u tome što je zlostavljanje uživo "prolazno" (neka ružna riječ može biti istog trena zaboravljena, ljudi se mogu ispričati onima koje uvrijede, mogu sve raspraviti), dok je u pisanoj formi svaka riječ trajna i dobiva na značenju. Pa kad još dodaš mogućnost da se i drugi pridruže... Obična primjedba može metastazirati u nešto sasvim čudovišno. No, ne mislim da je za to kriv FB, to je samo platforma koja olakšava komunikaciju, i dobru i lošu.

[apricot]

mene samo zanima što će sada ta jadna "Ana"
pa ta više ne može slobodno gradom hodati

strašno

[klu.]

Emo pokret? Oni nisu agresivci. Nisu mi baš simpatični, ali agresija je, koliko znam, suprotna njihovim osnovnim uvjerenjima.

Na početnu temu: ja radim u školi i iz iskustva znam da ovakve priče nikada nisu crno-bijele. Ne poričem bullying, i sama se borim protiv njega svim silama, ali ne vjerujem Jutarnjem i stilu novinarstva koji se njeguje kod njih, pa se usuđujem reći da iza ove priče, bombastične i privlačne za čitatelje, tek slijedi prava priča, sa svim nijansama sive...

Što se tiče ovih nasilnica iz dvorišta Preloga, mislim da ste već sve rekle; tomu je kumovao neodgoj, odnosno, odsutstvo roditelja. Škola i njezini stručni timovi kod nas, nažalost, nemaju jurisdikciju potrebnu za prave pomake, a ni ne vjerujem u prave pomake bez suradnje s roditeljima. Roditelji i obitelj su prvi, uvijek bili i bit će. Sve dolazi iz obitelji.

I, da, ja sam apsolutno za školske uniforme. Bilo bi to rasterećenje kućnoga budžeta, a u školi uklanjanje jednog poticaja na bullying. Može li se pokrenuti neka inicijativa?

[Sanja]

Škola i njezini stručni timovi kod nas, nažalost, nemaju jurisdikciju potrebnu za prave pomake, a ni ne vjerujem u prave pomake bez suradnje s roditeljima. Roditelji i obitelj su prvi, uvijek bili i bit će. Sve dolazi iz obitelji.

Drago mi je što si, kao netko tko radi u školi, ovo napisala. Kad sam ja napisala to isto (iz svoje roditeljske perspektive) na topicu o školama, svi su tvrdili da roditelji nisu važni.

I, da, ja sam apsolutno za školske uniforme. Bilo bi to rasterećenje kućnoga budžeta, a u školi uklanjanje jednog poticaja na bullying. Može li se pokrenuti neka inicijativa?

Nemaju ti uniforme pretjerane veze s time, vjeruj mi (govorim iz prve ruke). Uniforme imaju sasvim drugu svrhu.

[Mima]

I, da, ja sam apsolutno za školske uniforme. Bilo bi to rasterećenje kućnoga budžeta, a u školi uklanjanje jednog poticaja na bullying. Može li se pokrenuti neka inicijativa?

Ajde baš me zanima koliko je ljudi za školske uniforme, meni je to grozna ideja.

[Anemona]

Ajde baš me zanima koliko je ljudi za školske uniforme, meni je to grozna ideja.

Zašto? Meni je super ideja i u školama i u tvrtkama.

[meda]

Ajde baš me zanima koliko je ljudi za školske uniforme, meni je to grozna ideja.

i meni. to je prilicno povrsna i neucinkovita mjera. al nista novo, vecina ih je takvih u nasem skolstvu, ma cijelo drustvo nam je takvo

[Mima]

Ana je Emo a uz Emo ide weltschmertz

[apricot]

Ana je Emo a uz Emo ide weltschmertz

za ovu drugu anu ne piše da je emo
ova iz preloga

[Mima]

za ovu drugu anu ne piše da je emo
ova iz preloga

OK, ja sam govorila za prvu

[Cubana]

I meni.

[Anemona]

Opet pitam zašto?

[Mima]

Pa ne znam, generalno mi se ne sviđa ideja da svi jednako izgledaju, a osim toga nejasna mi je izvedba - koliko bi tih uniformi djeca trebala imati i kako bi one izgledale, tj. tko bi odlučio kako bi izgledale. Jer npr. ono što se obično vidi, da su djevojčice u nekakvim šosekima je meni prestrašno.

[apricot]

ja sam podvojena
u jednu ruku bi mi bilo super da ne moram razmišljati što će mi dijete nositi, pa se ne i barem po tome razlikovali jedni od drugih...
a u drugu... pa ne možemo djecu ukalupljivati, oni se moraju moći izraziti I kroz odjeću

[Peterlin]

ja sam podvojena
u jednu ruku bi mi bilo super da ne moram razmišljati što će mi dijete nositi, pa se ne i barem po tome razlikovali jedni od drugih...
a u drugu... pa ne možemo djecu ukalupljivati, oni se moraju moći izraziti I kroz odjeću

Pa nek se izražavaju na svim ostalim mjestima OSIM škole. Nisu u internatu. Kad dođu iz škole, nek nose što god žele... Moji dečki tak i tak i sad hodaju u trapericama, jeans košuljama i/ili duksericama. Moglo bi im to komotno bit uniforma.

[Anemona]

Što se tiče kako bi izgledale, ja bih dala malu slobodu. Naglasak na malu.
Npr. može hlaće, može šos, ali točno propisana duljina.
Gornji dio univerzalan.

[Mima]

Tvojima bi, ali možda neki dečko više voli štofane hlače na crtu i prsluk na rombove.

[Anemona]

Tvojima bi, ali možda neki dečko više voli štofane hlače na crtu i prsluk na rombove.

Bude prebolio.
Slažem se da ima puno drugih mjesta za izražavanje osobnosti, obleka u školi ne mora biti jedno.

[Peterlin]

Tvojima bi, ali možda neki dečko više voli štofane hlače na crtu i prsluk na rombove.

Pa i ja volim tajice i hlače za yogu, pa ne idem u njima na posao. To i drugu neprimerenu odjeću nosim izvan radnog mjesta. Na poslu imam kutu (sva sreća) i ne moram je uvijek imati (što je opet dobro - ljeti bi krepali od vrućine u tome). Kad sam bila na radnom mjestu gdje se tražilo da dolazim u suknji, bilo mi je , ali sam išla u suknji.

No, isto tako nije mi drago ni da su mobiteli sredstvo špinčenja po školi (a to je bio topic). U našoj su na satu zabranjeni. I nisu jednom oduzeti, tako da roditelj mora ići po njih.

Dalje, osnovna tema je bio onaj članak o jadnoj sirotici koja ima stari mobitel. U školi u koju idu moja djeca puno ih nema nikakav mobitel, nema ni odjeću primjerenu, čak se dogodilo da je klinac pojeo tuđi ručak ili mliječni obrok (a obroci su na broj) jer je bio gladan i to mu je sva hrana za taj dan. TO je pravi horor, a ima toga... Kakav crni mobitel... Moji klinci ih ne bi ni dan danas imali da se baka nije morala isprsiti (i stoje im doma jer nisu putnici, škola im je blizu). Za djecu koja putuju mogu razumjeti da im treba mobitel, ali pitam se, recimo, zašto su ukinuli tel.govornicu u predvorju naše škole??? I tako dalje...

[Nena-Jabuka]

... čak se dogodilo da je klinac pojeo tuđi ručak ili mliječni obrok (a obroci su na broj) jer je bio gladan i to mu je sva hrana za taj dan. TO je pravi horor, a ima toga...

To je pravi horror . No, i moja jede tuđe obroke (koji joj pašu, primjerice, knedle sa šljivama) i tada pomno prati je li netko odbio pojesti svoj obrok jer mu se ne sviđa pa da ona užica još.
Ne zato što je sirota, nego jer je proždrljiva, pardon, reći ćemo - gurman.

A da u zemlji s takvom odjećom i s takvim mobitelima (neka ih, eto im tamo, sa srećom) još ima GLADNE djece, da još ima gladne, to je strahota.

[Cubana]

Pa, pol svijeta ima uniforme.
A nisu ni tako loše.
http://www.frenchtoast.com/home.do

[Sanja]

Svrha uniforme je u prvom redu izgradnja školskog identiteta, tj. poistovjećivanje djece sa školom. Druga (po mom mišljenju odlična) nuspojava uniforma jest da djeca zaista obraćaju jako malo pažnje odjeći.

Uniforme se ne koriste zbog ukidanja socijalnih razlika, jer su one vidljive iz svih drugih aspekata života. (Od kvalitete i cijene školske torbe preko lokacije i kvalitete stanovanja, godišnjih odmora, provođenja slobodnog vremena i vikenda itd).

[Sanja]

Osobnost se može izraziti i na mnogo kreativnije načine od kombiniranja majice s hlačama.

[čokolada]

Meni kute kao zaštita za odjeću uopće nisu bile mrske. Svidjele bi mi se i uniforme - eto cure bi mogle birati ko u Filharmoniji - oš suknju, oš hlače .

[Mima]

Meni se ne sviđa i gotovo, i nadam se da nikad neće biti obavezno u našim školama.
Uopće ne mogu zamisliti da moje dijete netko natjera da nosi odjeću kakva joj se ne sviđa, a ono što se obično vidi od uniformi za djevojčice joj se definitivno ne bi sviđalo. I uopće ideja da djevojčice nose šoseke u školu mi je grozna.
Mi smo mrzili kute u školi i dobro se sjećam kako smo ih doživljavali, baš kao ograničenje slobode.

A da ne govorim o praktičnoj strani, uopće mi nije jasno kako to ide sa uniformama, trebalo bi dakle imati pet uniformi, pa onda što je sa godišnjim dobima - sve u svemu nisam za to.