 |
|||
Bijah već u srednjoj školi kad je počela D., ponedjeljkom nitko nije išao na zbor da ne propusti epizodu, a u muzičkoj školi glavne su face bili trubači koji su u jednom dahu mogli izvesti glavnu temu sa špice. Eto, ne mora svaki utjecaj sapunice biti negativan.
I ja se slažem sa Zdenkom. Važno je što im puni glavu.
Ja sam nedavno sjedila sa starijom ženom i iz poštovanja odgledala dio neke sapunice. Kako to ne gledam, ostala sam frapirana količinom bedastoće, iskvarenosti, debilane. I pomislila kako sam definitivno dobro izabrala to da mi djeca skaču po glavi, ali da TV ne gori i gotovo. Na mladu glavu sve se to može pošteno zalijepit, a nemaju kritički odmak...
ni mi nemamo tv. al da imamo, moja strategija bi bila nesto ovako ko AM. tih serija ima mali milijon, mozes ponekad nesto pogledat i to je to. ne sve, ne svaki dan.
i ja sam kupila djetetu gormite i bakugane. al samo tri komada od jednog i pet od drugog, i to rabljene gormite preko njuskala. ne skupljamo to, al on je miran jer ih ima i ne radimo od toga svjetsko cudo niti zabranjeno voce. i presmijesan kad u parku uvjerava djecu da on ima doma puno bakugana, cak tri!!!
Da, teško se othrvati naletu svega što nude mediji.
Djeca su stalno bombardirana reklamama, letcima, raznim igračkicama, darovima, bonusima, nagradnim igrama ... marketing razvija svoje strategije čiji su cilj baš najmlađi odnosno mladi koji nažalost, ne mogu razabrati što je dobro, a što loše u cijeloj toj šumi ponuđenog - ne tvrdim da ne znaju pravila ili da ne umiju prepoznati krajnje loše, ali suptilno im se nameću mnoge stvari, koje nisu primjere njima, njihovoj dobi.
Dobro znam što znači biti odbačen iz ekipe, zajedno s druge dvije cure, jer nismo željele zapaliti cigaretu.
To nije bila odluka zbog toga što će se mama i tata ljutiti, već moj stav, cigarete su mi se gadile i znala sam za njihovu štetnost. Dakle, bila sam svjesna da je to loše i nisam odustala od svog stava pod cijenu da se družim s dvjema curama, ali i pod cijenu da budem i sama u svemu tome.
Važno je kod djece jačati samopouzdanje i svijest o donošenju nekih odluka, kao i o posljedicama tih (dobrih ili loših) odluka!
Ponosna sam na svoju kći koja prilično ima izražen svoj stav, ali katkada uviđam, po njenoj priči, da i društvo djevojčica s kojima se druži ima svoj utjecaj. Sretna sam da lijepo razgovaramo i imamo dvosmjernu komunikaciju o mnogim pitanjima.
Voljela bih da se to nastavi i ubuduće.
Evo, pratim Nenine i Zdenkine postove, ali i vas ostale na ovoj temi.
Ima zanimljivih reminiscencija - posebno kad se sjetim Dinastije, he, he.
ne mogu izdržati da ne skrenem s teme. gledala sam bar desetak epizoda serije "seks i grad" i ne razumijem što je loše sa seksualnim ponašanjem glavnih junakinja. one imaju spolne odnose kad žele i s kim žele, nikoga ne prisiljavaju na to i nikoga ne ponižavaju ili zlostavljaju u svom seksualnom životu. meni se to čini idilično, a ne pogrešno.
zar "ispravan" seksualni život koji želimo svojim kćerima ne bi trebao biti atakav? zar bi ja tebala eli poželjeti da ima spolne odnose kad želi kupiti haljinu ili da ju muž ne istuče?
Meni kod većine tih serija i sitcomova upada u oči da manje-više ništa ne rade, a imaju izuzetno visok standard.mamitzi prvotno napisa
Prije par godina sam čitala tekst jednog američkog sociologa koji je analizirao zanimanja likova iz serija i njihov životni stil i došao je do zaključka da je jedino Fraiserov standard u skladu s njegovim zanimanjem i realnim prihodima.
Carrie bi, kao kolumnistica lokalnog časopisa, eventualno mogla iznajmiti sobicu u stanu s dvije-tri cimerice u nekom opskurnom njujorškom kvartu i nema šanse da bi nosila cipele za 500 dolara, ekipa iz Friends također. Ne sjećam se više koje je sve serije analizirao, ali znam da je istaknuo da je upravo u tom nesrazmjeru zarade i napuhanog životnog stila najveća opasnost za mlade gledatelje, kojima postaje normalno da konobarica ili nezaposlena maserka nose dizajnersku odjeću, žive u finoj stambenoj zgradi u centru New Yorka, putuju, izlaze i praktički uvijek imaju vremena.
E upravo to sam mislila. Te serije daju jednu totalno nerealnu sliku o zivotu.
Ovih dana mm trazi posao u HR ili vani, svejedno mu je. Pa pratimo sve i svasta. Izmedju ostalog, primjetila sam da je clanak u novinama o konobarenju u Kanadi privukao puno paznje kod mladih. Ima na fejsu zatvorena grupa. Ja se uclanila. I mladi odu raditi - moze se doviti viza na godinu dana. Gotovo nikakve uvjete ne traze.
I onda u Kanadi shvate da onaj obecani minimalac nije lova koju ce dobiti na ruke. To je bruto. Lol pa shvate da u racunicu troskova nisu ukljucili ni jastuk, lonac, zimsku odjecu lol
ljudi te serije uzimaju zdravo za gotovo i stvarno misle da konobarenjem mozes zaraditi za dobar zivot + putovati + ustediti lol
da čovjek ne povjeruje!
svi smo zaključili da djeca ne gledaju seks i grad. ne znam stvarno ni koja bi to dob bila kada bi eventualno mogli početi? ja sam, recimo, imala preko trideset. i serije mi općenito služe za razbibrigu, a ne za poistovjećivanje s glavnim likovima.
ne znam kako (najradije bih stavila onog što rola očima), ali jednostavno znam da ne mogu nositi cipele od 500 dolara. ni ja, ni konobar iz kvarta.
i djeca su mi vrlo svjesna stvarnosti u kojoj žive. toliko, da ne misle da je "amerika" ni u americi.
stvarno ne znam o čemu mi tu pričamo.
ako kao tinejđerica bude htjela gledati sličnu seriju - gledat će je, ni najmanje se ne zanosim da neće jer sam je sličnoga, dok je bila dijete, u potpunosti lišila.
(pregrub je primjer seksa i grada u dječjoj dobi, ali melrose place ili slično u tinejdžerskoj dobi)
a kako je slatko kada maštaju da će jednoga dana postati princeze jer smo im pričali o aurori. ili morske sirene!
meni će biti slatko i ako počnu štedjeti za manolo blahnik cipele. jer se ne bojim da žive u iluziji kako će si ih moći kupiti od svake plaće po jedne.
zar vi stvarno vjerujete da serije kao što su larin izbor, ruža vjetrova, sex i grad itd - mogu utjecati na nečiji karakter?
meni je to totalno smiješno, najozbiljnije.
al ok, svakome svoje.
sanja, ovi tvoji, ne gledaju televiziju, al kolko vidim to im niš ne koristi u formiranju ispravnih životnih stavova, mislim na one koji bacaju špagete po razredu.
Misliš, po blagovaonici? Pa ne jedu u razredu.sanja, ovi tvoji, ne gledaju televiziju, al kolko vidim to im niš ne koristi u formiranju ispravnih životnih stavova, mislim na one koji bacaju špagete po razredu.
I, molim lijepo, ove školske godine uopće nije bilo pritužbi. Odgojiteljica veli da su se jako poboljšali, a i moj pouzdani interni izvor (Fiona) kaže to isto.
Jučer sam ih nenajavljeno zaskočila kad su se vraćali iz kazališta i hodali su lijepo po dvoje, tiho i mirno. Nisam mogla vjerovati da su to ona ista djeca koja su još (ne sva, naravno, nego odabrani primjerci) prije godinu dana bila onako divlja i razularena.
Tako da... Možemo zaboraviti, barem do daljnjega, moje nedavne postove.
Meda, ne znam da li je svugdje tako ili je to samo mikroklima u našem vrtiću i školi. (Ali ne žalim se.)
Karakter ne, a na stavove mogu utjecati. Za mene je glavno to da ne želim da moja djeca pune glavu takvim prizemnim sadržajima.
Meni je glavnije da se moja glava ne puni takvim prizemnim sadržajima. Djeca će sama doći do toga da su prizemni. Gledajući primjer.
Ovo moram potpisati.
I ja sam poskrivećki u nekim ranim pubertetskim godinama gutala vikend ljubavne romane, ali ne primjećujem neki veći negativni utjecaj, osim što i dan danas pamtim uvodnu rečenicu jednog od njih koja je glasila: "Imala je kosu boje šargarepe..."
Svojoj djeci nismo branili baš previše toga, a danas su izraziti individualci i ne primjećujem da se igdje žele pošto-poto uklopiti na uštrb svojih uvjerenja.
Ja sam ta koja je slušala njihove kritike i zgražanja nakon što sam se ove godine bila navukla na praćenje BB-a.
Jeee, i mi smo to radile - moja prijateljica i ja, držalo nas je jedno mjesec dana tijekom ljetnih praznika (naravno, nisu nam dali, pa smo se snalazile... ) Ali uskoro smo shvatile da je to teško žutilo, pa smo okrenule igru - pročitaš prve 2 stranice da upoznaš likove, a onda pogađaš tko će s kim na kraju završiti.Ovo moram potpisati.
I ja sam poskrivećki u nekim ranim pubertetskim godinama gutala vikend ljubavne romane, ali ne primjećujem neki veći negativni utjecaj, osim što i dan danas pamtim uvodnu rečenicu jednog od njih koja je glasila: "Imala je kosu boje šargarepe..."
Svojoj djeci nismo branili baš previše toga, a danas su izraziti individualci i ne primjećujem da se igdje žele pošto-poto uklopiti na uštrb svojih uvjerenja.
Ja sam ta koja je slušala njihove kritike i zgražanja nakon što sam se ove godine bila navukla na praćenje BB-a
Čovjek se opameti... i krene čitati drugu literaturu. Vjerujem da su sapunice i tv općenito kao potpuno pasivni medij daleko štetnija stvar.
Ne slažem se. Moja glava se ne puni nikakvim prizemnim sadržajima, ali taj primjer nije dovoljan. Ne želim da djeca troše vrijeme na gledanje nekog smeća da bi na kraju potrošenog vremena shvatila da je to smeće. Za kćer mislim da bi se na to lako i navukla. Za neke stvari postoji i kraći put - roditelj sam i mogu odrediti i birati što će gledati djeca od 11 i 10 godina. Djeca se ne mogu sama odgojiti, ne u svemu.
Wow, savrseno receno.
Kako bi svijet bio napredan da svaka generacija samo posluša onu prethodnu, a ne da se uči na svojim greškama!
Naravno da ih treba odgajati, svaki dan, cijeli dan, neka im je pozitivan primjer uvijek pred očima, ali isto će učiniti greške, od koje je gubitak vremena pred sapunicom jedna od najmanjih.
Pritisak društva je previše svuda oko nas i previše dostupan, a da bi se baš svemu mogli odhrvati.
Kao, naprimjer jučerašnjoj izjavi N.Ciganovića : "tri su eventa u Zagrebu danas i moram smisliti tri različita autfita". Prestrašno, pregrozno, tko je ostavio TV na tom programu da sam morala čuti, a onda se i okrenuti da to vidim? Koji je to prizemni sadržaj! I kako da umaknem od toga? Na pusti otok?
Kako sačuvati zdrav razum sa takvim medijima i "selebritima"? A još teže dok si dijete koje raste i tek stvara svoje stavove?
ne vjerujem, iako ne gledam te naše jer su mi previše pekmezaste, ali stvarno ne vidim što bi ih tako iskvarilo u tim serijama.
i sad neka mi netko kaže, šta sex i grad ide na tv-u
iiiii mentalist rulz
pa kao i sa junk foodom - nije što nego kad i koliko. Ako pojedeš neko smeće jednom mjesečno kad zapnete u gužvi u dućanima, prometu nikom niš, ali ako se zasitiš tog smeća i navučeš se na te nabrijane okuse i više ne jedeš hranu koja ima neku vrijednost jer ti nije "fina" e onda to više nije zeka pogotovo za dijete u razvoju.Tako i s ovim niskokvalitetnim sadržajima, neukusom i žutilom,, neće ti spržit mozak pogled na sapunjaru, ali ako nemaš formiran ukus, pa ti je špica BB svaki dan, e onda teško da ćeš s 25 odjednom moć odgledat pošten komad u kazalištu ili odslušat koncert klasične glazbe. Hoću reći, ako redovno jedeš zdravo i raznovrsno slobodno žvakni hot dog tu i tamo, ali ponuditi to djetetu kao prvu kašicu jok.
Ajme gdje ste vi, na serijama
Ne dirajte mi Dinastiju, seriju moje mladosti, zbog koje sam brzo hodala/trčala cca 2 km (čiste uzbrdice) da bi stigla na nju s engleskog, koji su nam (sram ih bilo) stavili ponedjeljkom navečer
Za mene i moje tijelo izuzetno korisna serija.
Mi s TV-om nemamo problema, dapače - da bar hoće pogledati koji crtić ujutro.
Ali, jednako kao i cvijeta mislim da neko normalno gledanje televizije ne može utjecati na naš karakter. Pa makar gledali i Ružu vjetrova.
Ajme gdje ste vi, na serijama
Ne dirajte mi Dinastiju, seriju moje mladosti, zbog koje sam brzo hodala/trčala cca 2 km (čiste uzbrdice) da bi stigla na nju s engleskog, koji su nam (sram ih bilo) stavili ponedjeljkom navečer
Za mene i moje tijelo izuzetno korisna serija.
.
sjecam se da smo na novu 'dinastiju' cekali valjda godinu dana i razocarenja kad je konacno i dosla (dallas)
ljubice nikad nisam citala, nije da nisam probala, al sam u to doba citala Lolitu, Mi djeca s kolodvora Zoo i tak, naravno da mi nakon toga nikakav ljubic nije predstavljao izazov. moja baka je samoi
kad je vidla kaj ja citam. tak si i ja sad ne mogu zamislit necakinju koja sad ide u 6.razred da to cita.
ko je ono rekao, cim se pocnem zgrazavatai nad danasnjom mladezi, znaci da sam stara. slazem se
Pa jeste, mene moja često kaže(pazite ovo) : Mama, ti MISLIŠ da znaš šta je moderno, ali ne znaš!
ko je ono rekao, cim se pocnem zgrazavatai nad danasnjom mladezi, znaci da sam stara. slazem se
Pa skoro sam ja izletila iz starki, nije prošlo 50 godina
Ako nije od televizije i medija od čega onda mislite da dolazi recimo to jako seksualizirano (koji termin!) ponašanje kod npr. desetogodišnjih curica kakvo je recimo opisala Nena? Kako dođe do toga, gdje to čuju, i mislite li da je to raširena pojava
Meni su moje nećakinje recimo kao bebe, djeluju mi puno bebastije i naivnije nego što sam ja bila u njihovoj dobi.
Sjetila sam se da sam ljetos Lei kupila neki Hello Kitty časopis koji je izgleda namijenjen toj predpubertetskoj dobi (10-12 godina) i da sam se zapanjila kad sam vidjela koja je tematika tog časopisa - to je kao umanjeni 'ženski' časopis, teme su savjeti o kozmetici, 'modni izlog' - balerinke sa dućanima i cijenama, recepti i tako.
iz svog iskustva bih rekla da nije raširena pojava, ali to nije razlog da ne vjerujem onome tko kaže da mu je iskustvo drugačije.
isto kao i tvoji nećaci, i moja mala je bebasta. samo za primjer: do negdje prije je plazila po podu sa šalom na dupetu jer se igrala psa, a u dobi od preko 8 godina obožava se igrati sa 1,5 god. susjedom. i misli da sve o ljubavi zna ako zna da se sara zaljubila u jakova.
uopće ne strepim od trenutka kada ću joj objašnjavati tko je i što seksi. žalosno je jedino što iz ovoga što čujem bit će to prerano i u priličnookolnostima.
ako ja normalno poljubim muža pred njom, a eto i brat joj zagrli curu i dijete mi zna što je ljubav, ne samo majke prema djetetu i obrnuto, objašnjenje da je netko ili nešto seksi može biti sljedeće: intimna stvar dvoje odraslih ljudi koji se ne moraju voljeti toliko da bi živjeli zajedno i imali djecu, ali su si privlačni. a primjer može biti sljedeći: ako je ljubav biti čist, seksi je staviti parfem koji se sviđa i tvom partneru.
neću joj uskratiti ni fb profil (ako ga žarko bude željela u starijoj dobi) samo zato jer ja mislim da na fb nema ništa pametnoga (to nije moje mišljenje, ali npr.) ili da je fb zlo. pa neka vidi, kad se već vidjeti mora, sliku prijateljice na fb koja s napućenim usnama sjedi na stijeni u kupaćem kostimu i vabi komentare kako je zgodna i seksi. to je nešto što postoji, ali u čemu ne treba sudjelovati niti tome težiti. zna se zašto.
pa tako po pitanju svega ostaloga do čega mi držimo u našoj kući.
kako uopće znati da je ljepše pročitati dobru knjigu, ako nikada nisi pročitao ljubavni roman?
rekla ti mama?
da bi se znao suočiti, moraš znati prepoznati. a ja nemam namjeru štititi dijete do mjere koja će joj više štetiti nego koristiti.
i to sve dok gledam mentalista
ne znam o čemu točno govoriš, ali znam da sam s 8 godina znala što znači lezbijka, da smo pričali o seksu, tko se s kim (mo'š mislit), vrtjela sam medicinsku enciklopediju
u to doba nisam gledala nikakve serije, kad je išla Dinastija imala sam oko 10 godina, Santa Barbare se sjećam - kako su mi svi išli na živce kad su na to trčali, a kasnije sam i sama podlegla onoj Divljoj Ruži... užas, ali kod mene se to gledalo i što si mogao drugo raditi u to vrijeme nego buljiti i sad mi žao tog vremena, to svom djetetu nikada neću priuštiti pa makar morala maknuti TV iz kuće
a ti časopisi, to mi je isto fuj
neku večer upalila Tv zbog dnevnika (možda pogledamo jednom mjesečno, uglavnom čitamo vijesti na teletekstu) i poslije krenuo onaj Stipe u gostima, a mala se zagledala i ja odmah gasi
neki dan MM nešto zabedirao i puštao Bacha, a dijete će - baš mi se sviđa ova pjesma (za to vrijeme smo gulile krumpire za ručak), a inače odljepljuje na Rundeka, Iggy Popa, Tomu Bebića...
meni su ljubavni romani potpuno promijenili život: naučili su me da za sebe mogu birati samo najboljega (o muževima govorim, jer to i jest poanta svakogaod njih - udati se)
tažila sam muža koji je podjednako dobar i u sportu i u kazalištu i u kuhinji i u krevetu i zna popraviti auto.
ok, oni privatni avioni i stričevi u australiji sa 50000 ovaca mi još ne sjedaju.
gdje je to nestalo?
morat ću ozbiljno porazgovarati s mužem.
Moje dijete najradije čita na zahodu i tamo imamo isto jednu policu s dijelom njegovih knjiga.
Moja kći je jednom, kada je imala 9 izjavila:
Ona:Znaš mama, ja neću voziti kada odrastem(ZATO jer sam ja non stop u autu)?
Ja: Pa kako misliš da ćeš ići od tačke A do tačke B?
Ona: JJa ću imati ličnog šofera!
Ja: ?!!
Toliko da serija nema baš nikakv utjecaj.
A Sex i grad je ostavio podeban pečat na generaciju danas 30-godišnjakinja, o načinu šminkanja, oblačenja, i provođenja života. Samo što mi zaboravimo da niti je ovo NY niti ijedna od nas može, nakon ludo provedene noći, sjest napisati nešto inspirativno od 300 riječi i zaraditi svoju platu. A bome, niti kupiti one cool cipelice
Ja u WC-u čitam isključivo Jutarnji, kojeg kupujemo jednom tjedno (petkom, kad izlazi Studio).
Uglavnom ne stignem cijeli pročitati u tih 7 dana, ali uvijek bude pun slika i faca koje dobro djeluju na moju probavu i ubrzavaju mi metabolizam. Jest da uništavaju državu, ali eto - ima i od njih neke koristi.
Pa kad smo kod toga, televizije i sl. - meni je najgore ako mi slučajno ostane uključena televizija na nekom informativnom programu, a takvi prevladavaju u vrijeme kad večeramo i djecu spremamo na spavanje. Svi sex i gradovi i dinastije i ruže vjetrova su ništa u usporedbi sa slikama koje nas, iznenada i bez upozorenja, zaskoče iz nekih bezazlenih vijesti, usred bijela dana.
I za dijete mi se čini puno štetnija ta realnost u informativnim emisijama od nerealnosti u serijama gdje honorarno zaposlene djevojke nose Manolo Blahnik cipele (blago njima).
Slažem se s Pčelicom, puno gore mi je kad kod sveki trešti tv na svaki dnevnik, pa kad na Novoj krenu udarne vijesti.
pa samo ugasiš TV
ništa lakše
x
Više puta obrišem prašinu s TV-a nego što ga gledam. Pitam se čemu mi služi...
MM i ja smo zaključili da po naše živce gledanje više od jedne informativne emisije sedmično nije dobro. Vijesti su totalno deprimirajuće, ne znam kako bih kome pomogla a strah me za našu budućnost. Niti ih gledati niti ne, ali definitivno nam fali priča o lijepim i uspješnim događanjima i ljudima.
Mi uopće ne gledamo informativne emisije, ali tu i tamo se ipak nabasa na njih.
Pa se u autu ponekad čuju one kratke vijesti, a na televiziji valjda jednom u mjesec dana.
Ali i to je dosta mom malom super uhu pa smo tako cijelo ljeto smo objašnjavali što se dogodilo Antoniji Bilić.:/
A prije mjesec dana me iznebuha upitala: Mama, a zašto je Horvatinčić u zatvoru?
Naravno da zna i da je Josipović predsjednik Hrvatske, da nam je vrtić pojeftinio zbog Bandića...
Super uho
e, nije baš tema, al se sjećate knjige družba pere kvržice?
J je sad ima za lektiru, jučer sam ju i ja pročitala, onako da se podsjetim.
uglavnom, J je bio totalno zabrinut, ne kao kad gleda glupave tv crtiće za zabavu, kako tuku djecu, mame, tate, susjedi, učitelji, i kako se međusobno tuku
niš mu nije ostalo iz knjige kao upečatljivo, kao poruka, nit mlin, ni dječja solidarnost, ni kad se male ruke slože, samo mi je rekao - mama, baš sam sretan što se nisam rodio prije puno godina na selu, sa smajlićem :briše_znoj_sa_čela:
a najupečatljivija scena iz knjige mu je kad mama tuče sina koprivom po golim nogama
čak mu je bilo žao i onog divljaka, kolko su ga puta pere i ekipa izmlatili.
a knjiga je onako realistično pisana, kao da gledaš film.
cvijeto, tim si primjerom sve rekla.
bome, lijepo odgojen momak!
(pa i je, šalu na stranu!)
Da, i Leu zabrinu takve stvari u knjigama, razrogači oči i govori: ne mogu vjerovati!
Nedavno smo gledali Koko i duhovi, a tamo Kokovog prijatelja tata potjera od večere jer se kod njih za stolom ne priča.
Odmah smo MM i ja rekli Lei da ćemo sad i mi tako.
Sad joj čitam Uzbunu na Zelenom vrhu, i u toj knjizi je opisan baš ružan odnos prema djetetu, zapravo mi uopće nije lako čitati joj takve stvari.
moj sinek 9g sam od sebe čita najmanje knjigu mjesečno (stavlja kvačice na onaj popis biblioteke vjeverica na zadnjim stranicama LOL), garfielda dnevno plus lektira, i svaku večer pola sata sluša kad tata čita prije spavanja seki (sad je na redu Ivana Brlić Mažuranić redom sve). Kad stigne pogleda raymonda, malcolma u sredini ili neki film koji zajedno odaberemo i naravno da me uopće ne brine što ponekad pogleda bakugane ili tako nešto, sad ne, ali da je gledao bakugane kad je imao 3 godine, sad ne bi čitao knjige u to sam sigurna. Zato se sad uopće ne lecnem kad mu ne dam da gleda nekog Conana kojeg "svi" gledaju, ma daj kad ga čujem kako umire od smjeha na Regoča, zašto da mu neka holivudska debilana već sad uništi tu maštu!
mozda se ni moj petogodisnjak sad ne bi igrao s bebama i oblacio im pelene i vozio u kolicima
Moj treći sin od 3,5 godine uredno pogleda Bakugane subotom ili kad već idu sa starijim bratom, isto tako i Ninje kornjače i ostale crtiće. Uopće ne mislim da će zbog toga zaglupiti, obožava slikovnice, stalno mu čitamo, zna već brdo priča napamet, svaku večer mu pričam priču prije spavanja, igra se u vrtiću i doma sa igračkama, vani u parku na toboganima, u pijesku i što sve ne. To su bezvezni stereotipi. Moj najstariji sin nije pogledao TV prije treće godine jer je bio prvo dijete, muž i ja ne gledamo puno televiziju i jednostavno ga to nije zanimalo. Ostalu dvojicu zanima, ovaj od 9 godina također čita knjige i to ponekad i one krimi knjižice za klince (to je čitao već u prvom razredu), lektiru da ne govorim, a nagledao se crtića u životu ohoho. Mislim da je pametno dozirati boravak pred TV-om i ne dozvoliti da se to svede na nekoliko sati dnevno. To je loše.
Pikula, bas tako. Sve u svoje vrijeme.
Meda, moja baba (80+) je bila obozavateljica sexa i grada lol
i uopce se nije zgrazala nad danasnjom mladezi.
A mene moja baka nedavno pitala, da li se Severina udala, budući da je trudna.
To ti je moć medija u kombinaciji s tradicijom.
Nisam imala srca reči joj da nije.
A jadna, u toliko se vjenčanica naslikavala i sad niš...
a jel se igra s bebama?
Nego, nešto razmišljam o ovoj temi danas i primjećujem da smo sa nekih statusnih simbola otišli u neku drugu krajnost. Doduše, to je isključivo moj subjektivni dojam pa ostavljam otvorenu mogućnost da sam skroz u krivu.
Naime, nekako primjećujem da je ovdje (ne naravno kod svih) prilično deplasirano gledati neke "plitke" serije, slušati recimo cajke umjesto klasike (karikiram
Nije li to neka vrsta duhovnog elitizma? Da li bi bilo u redu nekoga vrijeđati na osnovu toga što eto gleda hr. sapunicu, a nije nikad npr. bio pogledati kazališnu predstavu? Znam da će svatko od nas ovdje osuditi svaki oblik nasilja, ali što bi napravili da vaše dijete kaže nekom drugom djetetu da je prizemno ili plitko zato što ono prati te nekakve sadržaje koje vi svojem eto ne dopuštate?
Evo, npr. ja osobno nikad nisam i nikad ne bih otišla u narodnjački klub slušati cajke i bilo bi mi strašno krivo da moja djeca ne slijede moj primjer, ali ne dajem li im ja onda zapravo poruku da su ovi drugi zapravo lošiji ili manje vrijedni od nas jer im je to omiljeni način zabave? To nikako ne bih htjela.
Eto, ja sam priznala da sam ove godine pratila BB i pritom stavila onaj srameći smajlić. I onda sama sebe pitam zašto bih se pobogu sramila nečega što u životu činim zbog nekog svog gušta, a pritom ne vrijeđam i ne ugrožavam nikog s tim. Ili se sramim reći da ću radije posegnuti za nekom beletristikom nego za knjigom vlastitog mi oca jer su mi njegove knjige uglavnom preteške i nisu mi nešto što se čita na dnevnoj bazi.
I na kraju, da li sve ove navedene suprotnosti isključuju jedne druge? Ne može li dijete pogledati i nekakvu sapunicu, a da pri tome ne zanemari i neke duge vrijednije stvari? I ne, ni sama ne pratim te famozne serije, ali ne vidim naprosto ni jedan razlog da bi mogle nanijeti toliku štetu pogleda li ih dijete jednom u 10 dana(naravno, ako to baš tako jarko želi
Za mene postoje vrijedne i bezvrijedne stvari i tako učim djecu. Učim ih da su sapunice i cajke bezvrijedne a ne ljudi koji ih gledaju. I ne razumijem što bi drugo trebalo? Relativistički odgoj? Anything goes? Kod mene ne.
Razumijem tvoj stav, ali se ne bih u potpunosti složila s njim. I meni su cajke i sapunice bezvrijedne, ali nekom drugom možda nisu. Valjda sam zaista relativista, ali mi u ušima uvijek zvoni ona "de gustibus non est disputandum". Pa čak i kad su djeca u pitanju. Iako, ponavljam, iznimno sam sretna što i moja djeca dijele samnom i svojim ocem nesklonost prema tim oblicima zabave.
I slažem se s Beti, kontrolirati ih možeš do nekih godina, a onda se samo možemo nadati da se neće obistiniti ona poznata poslovica o zabranjenom voću.
što ću, volim poslovice
Ali, ovdje se ne radi o ukusima drugih ljudi - o tome uopće ne razmišljam na pojedinačnoj razini. Razmišljam o tome kakvi su trendovi, otprilike u smjeru naslova ovog topika - treba li se povinovati masovnom ukusu ili vlastitom razumu, odnosno razmišljanju. Kad govorimo o ukusu nema tu osude bilo koga zbog onog što sluša/gleda/čita ili ne. To je svačija privatna, stvar, ali to ne znači da ja ne smijem imati svoje mišljenje o vrijednosti/nevrijednosti tih sadržaja i iznositi to mišljenje.Razumijem tvoj stav, ali se ne bih u potpunosti složila s njim. I meni su cajke i sapunice bezvrijedne, ali nekom drugom možda nisu. Valjda sam zaista relativista, ali mi u ušima uvijek zvoni ona "de gustibus non est disputandum". Pa čak i kad su djeca u pitanju. Iako, ponavljam, iznimno sam sretna što i moja djeca dijele samnom i svojim ocem nesklonost prema tim oblicima zabave.
I slažem se s Beti, kontrolirati ih možeš do nekih godina, a onda se samo možemo nadati da se neće obistiniti ona poznata poslovica o zabranjenom voću.
što ću, volim poslovice
No za mene se ovdje radi prije svega o odgoju vlastite djece. Puno se toga nudi, a mi biramo i stvaramo vlastite vrijednosti u vlastitom domu i obitelji. Koliko možemo, stvaramo drugačije okruženje za svoju djecu od onoga koje možda prevladava u društvu. Odgoj djece je od samoga početka kombinacija njihova osamostaljivanja i nuđenja određenih vrijednosti. Najpometenija su po mome mišljenju ona djeca kojoj ništa nije ponuđeno, kojima ostaje da sami lutaju u relativizmu koji iz takvog načina odgoja slijedi. Ja idem drugim putem, nudim vrijednosti do kojih držim, a mojoj djeci je prepušteno da o tome i o drugim stvarima koje im se nude izvan kuće razmišljaju, važu i biraju. Oni cijelo vrijeme idu svojim putem, za sada uz roditelje koji im daju smjernice. Kada se budu na raznim razinama odvajali imat će ispred sebe svoj put, a iza sebe sve ono što su dobili od roditelja i ostalih koji sudjeluju u njihovom odgoju.
Bodulica, sigurna sam da nije nimalo slučajno da tvoje djeca dijele s tobom i TM sklonosti prema određenim vrstama zabave. Upravo to je odgoj. Glazba koja ih okružuje, emisije koje se gledaju ne gledaju, ono što se čita, o čemu se razgovara - to čini djetetovu svakodnevicu i odgaja ukus u njemu. Ovakav ili onakav.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 15.10.2011. at 11:28
hvala, apri!
Bodulica, pa zasto elitisticki?
Moj tata je izlazio iz prostorije dok sam gledala Gilmorice. Njemu su bile nepodnosljive. Blago receno.
Ja sam se sprdala iz njegovog Chaka norisa (kako se pise?) i kung fu filmova.
Meni je sve sto spada u domenu kruha i igara bezveze u rukavicama tretirati.
Mm gleda filmove koji mene ne zanimaju, a dobar dio njih bih samo po kazni gledala. Njemu moj Poirot i Ponos i predrasude glupo za poluditi.
Mnogima je Starac i more najknjiga, mene fizicki i psihicki iscrpilo. Ali mi nije zao sto sam procitala :mazohist:
zlocin i kazna mi je , na zgrazanje mnogih, zakon knjiga, ali ju nikad ne bih citala malom djetetu. O tome se u temi radi. Da neke stvari nisu primjerene za malu djecu bez obzira koliko nama dobre bile.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom