Ma to su neka moja razmišljanja nakon onih epiteta poput plitkog i prizemnog.
Ovo što ti navodiš bi objasnila onom mojom omiljenom poslovicom iz prethodnog posta.
I naravno da postoje stvari koje nisu primjerene djeci, ali dozvoli mi mali odmak jer ja pišem iz cipela majke odrasle djece.
A i ne sjećam se da su im u to doba bili zabranjeni sadržaji koje smo gore navodili i smatram da nisu negativno utjecali na njihov razvoj i odrastanje.
Naravno, u tuđi odgoj se ne miješam.
A u svezi snimanja, baš neki dan govorim mm kako mi često pofale oni stari, dobri video uređaji na kojih si mogao lijepo programirati snimanje i gledati što i kad te volja. Imali smo mi i dvd snimač, ali nam nikako nije funkcionirao s ovim max tv-om. Sad smo na snimalici.
na prvom, oko 15:30, u nedjelju
Opet nisam čitala sve postove (osim par posljednjih u kojima apsolutno potpisujem Zdenku)
čini se da je ova pojava sasvim normalna u društvu koje odobrava pojave kao što su zločesti komentari u medijima (pisanim, elektronskim...), tko se kako obukao, što je jeftino, što kome pristaje, što ne... kao da je bitno i za onoga tko nosi i za onoga tko čita...
samo emisija Red Carpet ima strašnu gledanost, mnogi se hrane takvim odvratnostima, što onda očekivati od djece
osim toga, koliko se djeci uopće ukazuje na važnost svih zanimanja - od smetlara do pekara, običnih radnika, majstora... mnogi ta zanimanja uzimaju zdravo za gotovo, a djecu tih jadnih potplaćenih radnika nazivaju sirotinjom jer se odjećom i ostalom opremom ne mogu mjeriti s drugima
koliko ljudi živi na dug samo da bi imali pune ormare odjeće, nekoliko cipela po sezoni vjerojatno tako odgajući djecu koja uopće nisu svjesna financijskog stanja niti na njega mogu utjecati - što očekivati od takve djece
samo se nadam da će ova djevojčica iz svega izaći jača bez nekih velikih trauma
Bojim se da naš odgoj neće biti dovoljan, usmjeravanje na prave vrijednosti isto tako. Društvo je na čudnom nivou i kulturološki i sociološki, malo sam zbunjena. Pustiti je da vjeruje da rad, učenje, kultura, osobitost su vrijednosti koje će ti donijeti dobro, bez snalažljivosti, prilagodljivosti, povodljivosti, drzkosti koje su "vrijednosti" novog doba, ne znam koliko je pametno. Puštamo li djecu nespremnu za RL, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu, da su male šanse da bude bolje za nekih 10-tak godina, nego što je sad?!
Snalaženje u svijetu u kojem živimo je apsolutno nužno. Moramo se snalaziti i sa zlom i sa zlima. Tome i učim djecu. Ali, prilagođavati se nečem lošem, povoditi se za time i poticati drskost, to ne. Mir u duši je jamstvo sreće, a ne uklapanje u maticu. Eris, mislim da je ipak mnogo bolji izbor ne bojati se, ostati vjeran sebi, jer ako se pustimo toj struji, voda će nas odnijet.
I ja mislim da je mir u duši i ostati vjeran sebi važnije nego uspjeti u društvu. A usprkos društvu i okolnostima pametan i vrijedan čovjek može sebi osigurati osnovnu egzistenciju bez "snalaženja" i priklanjanja lažnim ljudima i vrijednostima.
Nismo otok i mormo ploviti u moru drugih ljudi ali ne kud nas tko nosi nego sami odrediti smjer i način dolaska.
Znam Zdenka2, danas mi je dan bljak.
Uvijek sam se borila protiv matice, ne bojim se za sebe, snaći ću se ja već, nego me nešto u zadnje vrijeme strah za djecu, a gledanje sapunica ili slušanje narodnjaka su piece of cake, šta vidim da njih očekujem. Često se u posljednje vrijeme sjetim Krleže i Na rubu pameti. Užasno su jake struje oko moga brodića, a kormilari se samo dovikuju....
I mene je strah za djecu. Ali puno se više bojim mogućnosti da ih odnese struja nego da ostanu u manjini koja će ići svojim vlastitim putem.
A kaj ak radiš oboje?Moja mama je uvijek navijala operu za kućanske poslove i ja imam tu naviku, samo više volim klasične balete, a peglam obavezno uz sapunice na egzotičnim jezicima jer me zabavlja slušati i pogađati koliko kužim taj jezik pa ili ako je baš sapunica jeziva onda neke znanstvene emisije o enzimima i kovinama pa kao učim. Inače bih se udarila peglom od dosade u glavu, a pravi film ne mogu pratiti