tempo života

[rahela]

dakle, kopiram cijeli Anemonin post s teme o "bakama"

I sad bih ja opet pitala: da li vam ima smisla takav ubrzani život?
Bila sam otvorila tu temu negdje jednom na filozofskom, pa nekolicini ljudi nije bilo jasno o kakvoj užurbanosti govorim.
Eto takvoj, večina nas ima cijeli tjedan isplaniran s kompletnim obavezama nakon posla.
Meni je to koma - puno.
Nisam sretna s takvim načinom života.
Prvo posao do 17, a dalje tempo 100 na sat do spavanja.

Na sreću, trenutno je moj život organiziran drugačije (govorim o radnom vremenu), ali MM - ov nije i to opet ne štima, opet nismo svi zajedno.
I dijete je još malo pa nema nekih obaveza. Sad smo uveli ponedjeljkom i petkom sport, ali na sreću u školi preko ceste, tako da nemamo gubitka vremena.
Dva dana za redom se poklopilo da smo se nakon ručka u 16.30 pokupili iz kuće (dijete i ja), uzeli vodu i banane, pokupili susjedu s djetetom i šetali, klafrali, družili se do 20.30. Meni je to život kakav bih htjela. Ok, ne svaki dan, ali da su takvi dani svaki tjedan a ne kad se poklope sve moguće sile i planete.

Malo je izvan teme, može se prebaciti i na drugu temu, ali stvarno me zanima da li ste sretne takvim tempom života, da li mislite da ima mjesta promjenama, da li su vam potrebne promjene?

Možete me i zanemariti

.

i nastavljam dalje
koliko obaveza imaju vaša djeca osim škole/vrtića u smislu slobodnih van školskih aktivnosti
i koliko vremena "potrošite" na razvažanje, čekanje...
što radi drugo dijete koje ne ide na aktivnost (čuva ga drugi roditelj/baka/susjeda...?)