Jedan moj student je svojevremeno komentirao da je imao isti mobitel kao ja "ali davno, davno...".
Mene to ama baš nimalo nije uvrijedilo, uopće ne smatram da je bilo zlonamjerno, a bome nisam nikome ni očitala lekciju o životu
Ja sebi IPhone mogu priuštiti (nemam ga jer mi ne prema) za razliku od mnogih koji ga imaju.
Tako da mene sve to nimalo ne frustrira (ma ni najmanje), niti me uopće briga tko vozi bolje auto, ima markiranu odjeću ili skuplji mobitel.
Kao i deaedi, i ja mislim da je članak malo nerealan.
Ja znam da djeca znaju biti nemilosrdna, ali da baš cijeli razred osim jedne učenice ima skupe mobitele, markiranu robu i tatu u odijelu...
I ovo o čemu Ina priča - pa ja ne poznam skoro nikoga tko radi u odijelu.
Pa onda, markirana roba bi bila valjda neka dizajnerska, a ne baš HM, pa bome ni nerealno samoprecijenjeni Diesel (eto, ima moj mali jednu jaknicu koja je na sniženju plaćena stvarno nešto sitno). A nije baš da se u svakodnevnom životu primjeti bitna razlika između HM i no-name majice.
Tako da... slažem se. Ovdje je problem ruganje i udruživanje radi ruganja (ajme kako se izražavam:stiže_južina: ) kao i očiti manjak odgoja (ili je u pitanju prenošenje vlastitih predrasuda na potomstvo).