seni, nisam mislila na normiranje (iako u školi da, tu mislim da je u redu imati neke propise o oblačenju) nego na to da je to za mene pitanje odgoja. Nije nešto na što ću gledati bezbrižno, nego ću mislit da mi se cura upušta u nešto za što nije spremna, i da bi je njeno neiskustvo moglo koštati neugodnosti koje njoj ne padaju na pamet. Ne vjerujem da ću zabranjivati, ali razgovarati otvoreno hoću - ne samo u smislu da se svatko smije oblačiti kako hoće i da mu nitko nema pravo ništa zbog toga napraviti, nego i o nijansama iz stvarnog života.