Meni kod većine tih serija i sitcomova upada u oči da manje-više ništa ne rade, a imaju izuzetno visok standard.
Prije par godina sam čitala tekst jednog američkog sociologa koji je analizirao zanimanja likova iz serija i njihov životni stil i došao je do zaključka da je jedino Fraiserov standard u skladu s njegovim zanimanjem i realnim prihodima.
Carrie bi, kao kolumnistica lokalnog časopisa, eventualno mogla iznajmiti sobicu u stanu s dvije-tri cimerice u nekom opskurnom njujorškom kvartu i nema šanse da bi nosila cipele za 500 dolara, ekipa iz Friends također. Ne sjećam se više koje je sve serije analizirao, ali znam da je istaknuo da je upravo u tom nesrazmjeru zarade i napuhanog životnog stila najveća opasnost za mlade gledatelje, kojima postaje normalno da konobarica ili nezaposlena maserka nose dizajnersku odjeću, žive u finoj stambenoj zgradi u centru New Yorka, putuju, izlaze i praktički uvijek imaju vremena.