Zdrav razum versus pritisak drustva

[Zdenka2]

Razumijem tvoj stav, ali se ne bih u potpunosti složila s njim. I meni su cajke i sapunice bezvrijedne, ali nekom drugom možda nisu. Valjda sam zaista relativista, ali mi u ušima uvijek zvoni ona "de gustibus non est disputandum". Pa čak i kad su djeca u pitanju. Iako, ponavljam, iznimno sam sretna što i moja djeca dijele samnom i svojim ocem nesklonost prema tim oblicima zabave.

I slažem se s Beti, kontrolirati ih možeš do nekih godina, a onda se samo možemo nadati da se neće obistiniti ona poznata poslovica o zabranjenom voću.

što ću, volim poslovice.

Ali, ovdje se ne radi o ukusima drugih ljudi - o tome uopće ne razmišljam na pojedinačnoj razini. Razmišljam o tome kakvi su trendovi, otprilike u smjeru naslova ovog topika - treba li se povinovati masovnom ukusu ili vlastitom razumu, odnosno razmišljanju. Kad govorimo o ukusu nema tu osude bilo koga zbog onog što sluša/gleda/čita ili ne. To je svačija privatna, stvar, ali to ne znači da ja ne smijem imati svoje mišljenje o vrijednosti/nevrijednosti tih sadržaja i iznositi to mišljenje.

No za mene se ovdje radi prije svega o odgoju vlastite djece. Puno se toga nudi, a mi biramo i stvaramo vlastite vrijednosti u vlastitom domu i obitelji. Koliko možemo, stvaramo drugačije okruženje za svoju djecu od onoga koje možda prevladava u društvu. Odgoj djece je od samoga početka kombinacija njihova osamostaljivanja i nuđenja određenih vrijednosti. Najpometenija su po mome mišljenju ona djeca kojoj ništa nije ponuđeno, kojima ostaje da sami lutaju u relativizmu koji iz takvog načina odgoja slijedi. Ja idem drugim putem, nudim vrijednosti do kojih držim, a mojoj djeci je prepušteno da o tome i o drugim stvarima koje im se nude izvan kuće razmišljaju, važu i biraju. Oni cijelo vrijeme idu svojim putem, za sada uz roditelje koji im daju smjernice. Kada se budu na raznim razinama odvajali imat će ispred sebe svoj put, a iza sebe sve ono što su dobili od roditelja i ostalih koji sudjeluju u njihovom odgoju.

Bodulica, sigurna sam da nije nimalo slučajno da tvoje djeca dijele s tobom i TM sklonosti prema određenim vrstama zabave. Upravo to je odgoj. Glazba koja ih okružuje, emisije koje se gledaju ne gledaju, ono što se čita, o čemu se razgovara - to čini djetetovu svakodnevicu i odgaja ukus u njemu. Ovakav ili onakav.