ja se nekako nadam da do djece ne dopiru baš takvi detalji.
moja nema pojma o čemu se priča, ali sam ja neki dan (nakon ovih napisa), razgovarala s njom i ponovo joj objasnila kako se treba ponašati.

istovremeno, s malim čitamo onu neku slikovnicu o tome što dijete treba raditi ako se izgubi i koje je toliko amerikanizirana (ili zapadnjačka, općenito) da uopće nije prikladna. pitam ja sina što bi napravio da se izgubi, a on veli: uzeo bi me policajac i odveo u ured "izgubljeno-nađeno".

kako da ne!