Krađa djece?

[ana.m]

Užas, a ovo s fejsom! Brrrrrrrrrrrrr!

Ja sam bila negdje drugi osnovne, u centru Zagreba, blizu stana igrala sam se, tj. vozikala se po prakiću na bajku.
I preko ograde dolazi neki frajer (da me danas pitaju kako je bio obučen i kako je izgledao, znala bih ga opisati).
U to dvorište gdje je bio on se ulazi s Ilice, dvorište gleda na park od vrtića i škole.
I pita on mene da kako da dođe do škole (trebao je samo produžiti ravno po Ilici, do Krajiške i skrenuti prema školi.
Ja mu objasnim a on mene zamoli da ga pričekam da se ne izgubi. A ja naivno dijete glupo bedasto..pristala!
I dočekam ja njega. Ali se ne sjećam kak je došlo d toga, ja sam bila na biciklu, on je s te druge strane ušao u dvorište vrtića i još me zamolio bi li mu mogla pridržati saalamu koju je imao narezanu u papiru iz dućana i žarulju. Ja opet navina glupača pristala, ali mi je bilo sve neugodnije i čudnije.
I odjednom se frajer krene skidati da se popiša i okrene se tako gol prema meni.
Ni dan danas mi nije jasno kak sam uspjela spustiti te njegove stvari nježno na pod (da se žarulja ne razbije), sjesti na bajk i odjuriti brzinom svjetlosti u Kordunsku (ulica u koju se ulazi oept na lijevo iz Krajiške) kod frendice se sakriti u haustor. Strahota. Bila sam blijeda ko kreč, i nisam od nje izašla jš dugo.
Dođe mi da djecu učim da ne budu ljubazni i da nikako ne pomažu nepoznatim ljudima jer nikad ne znaš kakve su čije namjere.