 |
|||
http://www.top4dog.nl/webwinkel/IPS-060--innopet.html
mi smo jos u fazi dok je sebastian bio u staroj skoli kad ga je ucitlejica koju je dobio sto zanemarivala sto zlostavljala toliko pali u paniku da smo razmisljali o kupovini chipa preko kojeg bi ga mogli locirati preko satelita (frendici su u nizozemskoj prije 2 god uspjeli u specijalnoj skoli da im klinac zbrise iz vrtica kroz 3 sigurnosne brave i nasli su ga u kanalu (bio je ziv)
http://www.securitywebshop.nl/track-...hanger%29.html
samo me zanima koja je vjerovatnost da će ti neko ukrasti dijete?
odnosno koja je vjerovatnost da će ga pokupiti auto na križanju?
strah me i jednog i drugog, ali to ne znači da ne prelazimo cestu....
ne živim u vječitom strahu što se može dogoditi, naravno da pazim na dijete i pazit ću, ali živimo, mali trči po parku, skače, pada, nekako mi je draže pet puta viknut PAZI i nemoj to nego hodati za njim i paziti da ne padne, da ne kaže nekom nepoznatom bok...
ne vidim u svakom pedofila, lopova, kradljivca....jednostavno se želim osjećati sigurnom. I nadam se da hoću još duuuugo, duuugo.
a urbane legende je dobro tu i tamo ispričati malo starijim klincima čisto da osjete strah....i nekako imam osjećaj da baš zbog toga i svako malo iskrsnu van
OFF, a Moia, ti mi stvarno nisi baš jasan lik
Xkata.klik prvotno napisa
ja kad baš hoću strahovat za dijete, bojim se prometa, i kasnije kad bude adolescent grupa huligana koji traže koga će prebiti.
A od urbanih legendi još mi je gore ovo što radi npr Slobodna Dalmacija zadnjih mjesec dana, evo danas imaju članak gdje su pobrojali koliko ubojica šeta gradom. A žene u Hrvatskoj daleko više stradavaju od ruke svojih muževa, vanbračnih partnera i drugih članova obitelji, nego od stranaca koji iskaču iz grmlja.
odlicno je to kako dio ljudi imaju potrebu suditi druge prema svojim kriterijia i prema tome kako sami funkcioniraju. to je stvarno fantasticno kako sebe dozivljavaju kao mjernu jedinicu normalnosti i od sebe vazu i mjere sve oko sebe
ako se dobro sjecam tebe i engleski jezik prilicno uznemirava? (ispricavam se ako sam te sa nekim zamijenila)
ne nisi me zamjenila s nekim, a kad smo kod engleskog, oprosti ali eto neki možda ne barataju s njim tako dobro kao ti, ia s obzirom da smo na Hrvatskom forumu bilo bi ljepo barem prema nekolicini nas koji baš ne baratamo stranim jezikom poštovana gospoda objasni što je mislila reći...
a nekako mi se stalno čini da baš ti i moria vučete vodu na svoj mlin, i uporno namečete svima svoje mišljenje, na kojeg imate pravo ali ne znači da su svi drugi idioti i budale koje ne znaju šta pišu.
ako ti smeta moja pojava slobodno me stavi na ignor, neću zbog toga suze liti.
ašto se teme tiče, ma najbolje staviti svima čipove u guzicu i pratiti se preko gps-a, ne dozvoliti djetetu da padne u blato, da zaprlja ruke. Nego ga postaviti da stoji pokraj mene i ne miče se, baš će tako steći samopouzdanje i naučiti se nositi sa svijetom oko sebe.
moje dijete ide u skolu udaljenu 7 km od kuce. sa skolom odradjuje razlicite aktivnosti i vrlo su pokretni, stalno se nekud ide. dok jos nije bio svjestan da se treba zadrzavai uz uciteljicu bili smo na korak od kupovine chipa
ovdje je standard da se djecu odvede u zabavni park, standard je da su skolka dvorista zatvorena ogradom tako da djeca ne mogu otici van, skole imaju sigurnosne duple brave da djeca ne mogu otvoriti sama
(u skolu se krece sa 4 godine bez obzira na to kad je dijete rodjeno. moj je rodjn u 2. mj pa je u skolu krenuo u 2. mjesecu.)
od frendice je klinac uspio zbrisati iz specijalne skole sa duplim bravama i posebnom ogradom. imao je 4 godine i nasli su ga u kanalu udaljenom 500 metara od skole (zivog, vidile su ga neke klinke iz gimnazije pored tog kanala i one su trcale u vodu da ga izvuku, da se cekala policija ne bi danas bio ziv)
kriteriji o sigurnosti su definitivno uvjetovani tempom i nacinom zivota
s ovom tvrdnjom se apsolutno slažem.
stvar je u tome što ja samo ne želim da različiti strahovi prevladfaju i da samo o njima mislim kad sam s djetetom vani ili u igri, znam da mu se svagdje može nešto desiti i da nigdje nije 100% siguran, ali se trudim već danas da mu srodno s njegovom dobi ukažem na stvari koje treba paziti. Sad smo u fazi da učimo da nesmije izletati na cestu, da uvjek mora stati pogledati ljevo desno i onda preći, pustim ga da krene sam, ali naravno da prije toga dobro odmjerim di smo i jel postoji kakva opasna prijetnja.
a dijete od 4 godine u školi, ajme, a kod nas se roditelji bune kad mora krenuti sa nepunih sedam!!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom