čokolada je opisala i naš način, jer sam se dobro zamislila kad mi je prešutila neke dosta bitne teme vezano za školu
upitala sam je zbog čega sa mnom o tome ne razgovara i rekla da se jako ružno osjećam što sam školske novitete saznala od drugih mama
pa je ona jednako tako iskreno rekla da ja kad počnem s pitanjima ne znam stati. stoga je odlučila stvari držati za sebe jer joj je tako lakše.

pa sam shvatila da sam naporna i da je tarem ko da je na unakrsnom ispitivanju, a sve od želje da imamo dobru komunikaciju, da znam sve što se dešava u školi, od ocjena do odnosa s učiteljima i dr. djecom.
motiv ispravan, način katastrofalan. zamjenila sam uloge i zamislila kako bih se ja osjećala da me neko tako čim skinem kaput na povratku s posla krene rešetati...


na ovakav novi način postižem i više nego prije, dijete nema osjećaj pritiska, komuniciramo o školskim događajima kad nam paše ali uvijek pustim da ona odluči kad joj je dosta te teme i tu granicu poštujem.

vezano za pjesmice, normalno je bar meni da još ne zna, pa polako, toliko mu je toga novoga u njegovom malom životu...
ja sam u subotu recimo uzela knjigu iz glazbenog i skupa smo čitale i pjevale sve pjesmice, dobro smo se ismijale i zabavile.
kad djetetu priđemo nekim mekšim i zabvnijim putem ( za koji nemamo uvijek inspiracije, vremena ili snage) stvari postanu neopisivo lakše