Radi se o poliklinici za zaštitu zdravlja djece, zar ne? I ta je mama došla tamo službeno, trebala je njihovu pomoć, savjet, stručno mišljenje... u vezi zdravlja djeteta. Oni nisu zadirali u ničiji privatan život, njima je zdravlje djece posao.
I one rade svoj posao kako smatraju da trebaju. Dalje je na pacijentima ( ili su tamo stranke?) da prihvate ili ne savjet koji su dobili.

Kada s nekim razgovaram pa i jedan na jedan, naravno da iznosimo oboje svoje mišljenje. Inače to nije razgovor. I nitko nije rekao da se jedno s drugim moramo slagati u mišljenjima.

Zašto nečije mišljenje nije važno? To znači da se automatski ponižava ona osoba koja nema mišljenje identično vašemu. Ili se mora slijediti zacrtani put i "nema puta naokolo"?

Malo više širokogrudnosti uvijek dobro dođe.