to sam ja samo tako. ne ide se psihologu i zbog težih stvari, ali šteta zbog toga. jer stručnjaci bi trebali biti tu da nas usmjere u bolje roditeljstvo bez osude (pogotovo ako osuda nema osnove osim predrasuda i osobnog stava ).
Kao što rekoh nema iskustva sa ovom poliklinikom, ali imam sa poliklinikama ove vrste i ja sam bila osođena kao nekompetentan roditelj zbog činjenice što sam dozvoljavala dijetetu od nepunih šest godina da spava sa nama zbog njegovog straha od mraka i samoće. Najveća činjenica je bila dijetetovo spavanje (njima) , ali to nije bio problem nama , niti urok te potrebe za zajedničkim spavanjem. Dijete je spontano prestalo spavati sa nama nakon par mjeseci od te dijagnostike, a mi smo gubili vrijeme , i tapkali na mjestu ne znajući u čemu je stavrno problem i kao da pomognemao našem dijetetu (u stvarima koje su zapravo bile problem). Srećom da smo nakon par godina našili dječjeg psihologa koji je razumio situaciju i postavio stvari pred nas onako kao jesu zapravo. I hvala mu na tome, jer ja sad znam u čemu je problem i kao da se ponašam prema svom djetetu, a zajedničko spavanje ...taj trn u oku kojeg su na povijesti bolesti napisali sa velikim slovima i sa 6 uskličnika iza, nema veze da dijagnozom i dijagnostikom.





Odgovori s citatom