Ja fakat ne vidim u čemu je ovdje problem!
Žena se požali da joj stručni tim poliklinike koja propagira dojenje amputira zlostavljanje djece dojenjem i onda to preraste u čitavu raspravu o tome želi li, treba li, bude li, ne bude, tko želi, tko ne želi, tko bi trebao, tko ne - dojiti i zašto, kako, zbog čega....
ja ni jednog dana svog života nisam dojila svoje dvoje djece iz kojekakvih (više objektivnih, nego subjektivnih) razloga, ali ne pada mi na pamet prodikovati nekome zato što jest, jer je mogao, jer je bio u drugačijim okolnostima, jer je znao bolje od mene...a još manje se zbog toga osjećati ugroženo, napadnuto, izrugivano.....manje vrijedno....
i ne hvalim se time, nego ističem kao prodojeći primjer nedojeće mame
zato još uvijek ne razumijem u čemu je problem
jel možda postoji kakav argument i opravdanje da dojenje zaista jest zlostavljanje?
ja ga još nisam uspjela čuti
isto tako nisam još nikad čula da je ijednoj majci uspjelo dojiti dijete koje to ne želi
uopće si ne mogu zamisliti te metode prisile...iako su ih meni osobno savjetovali ("ostavite ga gladnog, pa će prihvatiti dojku jer neće imati drugog izbora"), ali meni se bilo valjda lakše izdajati skoro godinu dana jer te metode baš pale kak se netko sjeti