Osobno nemam ovo tužno i strašno iskustvo, ali imam vrlo blisku prijateljicu koja je to prošla prije 5 mjeseci. Neke od vas su možda čak i čitale temu. Dok se to njoj nije dogodilo nisam mogla niti približno shvatiti koliko je to strašno i teško iako sam kao žena suosjećala sa tom ogromnom boli. Tek kad se njoj to dogodilo i kad sam iz dana u dan s njom proživljavala to iskustvo, od prvog dana kad su shvatili da s bebom nešto nije uredu do onog zadnjeg, pa i dalje, shvatila sam koliko je to mučno iskustvo. Ono što je dodatno zapeklo i nanjelo još veću bol je upravo to da psihološke pomoći nema, da nažalost, ne svi, ali mnogi liječnici ne znaju pristupiti majci u tim trenucima, da žena leži s babinjačama i trudnicama, da te poslije snađe birokracija i isčitavanje zakona da saznaš koja su ti prava. I na kraju okolina, obitelj i prijatelji koji sami ne znaju kako se ponašati u toj situaciji. Često s prijateljicom razgovaram o tome, jer ona ima potrebu i požalila mi se kako joj ljudi očekuju da više ne tuguje, da je jaka, da je to stvar prošlosti i onda se i ona sama osjeća slabom što ne može prijeći preko toga.
Svakako se treba progovoriti o tome, najviše zbog žena koje su to prošle i bore se same u sebi, a i zbog okoline koja isto ne zna kako se postaviti. Bilo bi super kad bi se mogla cijela emisija posvetiti tome, kada bi se češće moglo pročitati nešto o tome.
Cure bile ste sjajne, jer ste progovorile o tome pa makar nije emitirano sve ono što ste htjele reći, ali je početak.
Sve mame anđela imate jedan veliki virtualni zagrljaj od mene.