Nadam se da tema spada ovdje, za početak.

Imam prvoškolku u školi u kojoj i sama radim(u predmetnoj nastavi). Nisam htjela utjecati na izbor učiteljice svom djetetu, u svemu se ponašam samo i isključivo kao mama. Uskoro se vraćam sa porodiljnog na posao i predavat ću strani jezik svom djetetu,koje naravno taj predmet obožava.

Zanima me mišljenje vas mama koje ste bile u istoj ili sličnoj situaciji. Kako ste razdvojile taj odnos mama - učiteljica, kako vas je dijete zvalo na satu,jeste li previše analizirale svoje ponašanje prema djetetu za vrijeme nastave,itd. Sve što kažete mi je dobro došlo.

Drugi problem je naravno učiteljica. Ja sad kroz svoje dijete imam prilike svakodnevno procjenjivati tuđi rad i postupanja s djecom. Nisam sigurna na koji način da se postavim prema kolegici koja je jako rezervirana kao kolegica, zapravo odradi onu dužnu dozu pristojnog komentara,jako je fina i pristojna, ali ja osjećam da je to samo priča.
Primjer sljedeći: Djecu zove po prezimenu( npr. Horvat nije donio 10kn za predstavu), ne uvijek ali uglavnom kad ju naljute i kad je nervozna (što je dosta često jer se radi o zahtjevnom razredu). Meni je taj vojnički stil jako impersonalan i hladan, ajde da se radi o srednjoj školi ili predmetnoj nastavi gdje imate stotine učenika sličnih imena...Znam dobro da iza njega stoji netrpeljivost prema (nekim) učenicima i nervoza, i kao mami muka mi je da dijete provodi pola dana u takvom okružju.

Još jedan primjer: Iz određenog razloga nije donijela 5kn za akciju Crvenog križa. Moju i još jednu učenicu danas ispred cijelog razreda prozvala po prezimenu i rekla da tako ni njima neće niko pomoći kad budu siromašne i u potrebi Na pitanje hoće li njihov razred sudjelovati u nekoj manifestaciji dobije odgovor:Što tebe to briga,o tome ćemo kad dodje vrijeme.
Jesam ja malo luda ili preosjetljiva, jer se radi o omom djetetu, ako mi se čini da je ovakav način ophođenja u razredu prvašića nedopustiv.

Kako biste se postavile prema ovakvim komentarima, da li reagirati,kako se nosite s kolegama koji su učitelji vašoj djeci? Znam da je pitanje nezahvalno, da su svi različiti, da ovisi o brdo faktora i da je posao jako stresan i često i nama odraslima pukne film i reagiramo kako znamo da ne bi trebali,jer smo ipak eto ljudi. ali mišljenja sam da postoji granica svega navedenog do koje naša ljudskost može biti tolerirana, sve iznad toga je čisti promašaj i gubitak samokontrole, koji je u radu s djecom nedopustiv.