Za mame nastavnice

[eris]

Mama mi je predavala, oslovljavala sam je sa profesorice. Bila je strožija prilikom ocjenjivanja, čak je znala, prilikom usmenog ocjenjivanja, zamoliti nekog iz razloga, da mi postavi pitanje ili lekciju koju trebm odgovarati. To je, na sreću bolo 1 godinu(mama je predavala logiku), nemam traume, ona je strašno voljela svoj poziv, tako da sam je potpuno podržavala.
Što se tiče izbora učitelja, i ja sam sa prvom kćeri ostavila taj izbor školi, iako sam radila tamo, i dobila je dobrog učitelja. Kći je uvijek žalila što nije imala učiteljicu, pogotovo jer je njen učitelj bio starog kova pred prenziju, ali sam skroz zadovoljna njom kao učenicom, odgovornost, sposobnost da sama uči, istražuje, snalazi se, su super osobine koje je njen učitelj stalno poticao. Možda je bio malo skloniji prema muškima, ali opet, svako ima nešto svoje, tako da ja predlažem da se usmjeriš na ono što ta učiteljica radi dobro, pokušaš promijeniti što ti se ne sviđa kod nje, a i dalje nastaviš sa dosljednim odgojem svoga djeteta.
Lako je odgajati dijete kada ono samo ili uglavnom ovisi o roditeljima. Problemi nastaju onda kada sredina i škola počinju sa sudjelovanjem u njegovu odgoju, naročito ako se on kosi sa roditeljskim. Ne kažu džaba : Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga!