Jako je tužno, ali nekako uvijek na ovakve priče pomislim kako i bolesna djeca trebaju imati mamu i tatu i onda mi je drago vidjeti ili pročitati ovako nešto, kad vidim da su ti roditelji, lavovi iliti zmajevi...onako baš su posebni ljudi, posebne snage.
Neki dan sam razmišljala, kako je od kad se J. rodila, moja sreća uvjetovana njenom srećom i baš sam pomislila kako uvijek za nju zamišljam sretnu budućnost, a može se dogoditi i ono suprotno, ali o tome ne želim razmišljati.