maria71, kužim te u potpunosti.
I ja bih i dušu i srce i bubreg dala onome koga volim bez obzira tko to bio i koliko godina imao.
Lijepo je to što ti imaš i osjećaš za djeda.
S mojom sveki priča nije ni približna tvojoj (znaš uostalom sve kako je bilo)
Mi smo se spasili kad je otišla u dom i sada i dalje radi probleme i pljuje po nama, ali sada je ona u domeni domskih socijalnih radnica i liječnice pa one rješavaju probleme s njom.
Ja sam raskrstila s njom prije dva mjeseca kad je rekla da sam joj pokrala njene prekrasne, plastične bluze iz 50 tih godina prošlog stoljeća i kad joj je muž rekao da kako može tako o meni govoriti,a ja sam je njegovala i guzicu joj prala, odgovorila je: pa šta? Pa šta ako mi je guzicu prala?
Ok, možda sam ja osjetljiva, a ona dementna i jako sločesta, ali ne može to tako.
Došla je k meni u ranama, zapuštena, nepokretna.
Usred noći sam se dizala i prala ju i mijenjala pelene, a znala je biti zasrana do vrata.
I sad kad je dobro i kad me više ne treba, onda bu po meni pljuvala? E ne bu.
Nikad više, a ja bum si jako dobro promislila kome ću i da li ću uopće više ikada, ikome prati rit.