Ista je i moja curica i čak su i iste dobi...i ja sam zadnja 4 dana u fazi da mislim da bi joj bilo bolje bez mene, totalno sam potonula, taj njezin ljutit plač, cendranje ako ne sjedim s njom na podu i igram se, vrisak iz kolica jer joj je u istima dosadno, ajme meni, totalno sam u nekoj crnoj fazi sebe kao majke...i čak plačem jer neznam gdje griješim...i s time da moja uopće neće dohranu, samo cica, navečer pojede kašicu good night i to je sve, istomi čupažlicu iz ruke, pljuje van sve kaj skuham, a onda ide am-am kao da je gladna, a MM joj u svemu popušta i nemogu na zelenu granu i tako...baš sam sva i jadna i očajna i tužna, a samopouzdanje mi je na velikoj nuli...