Jučer sam nakon jedne godine prije Lovre + ove dvije sa njim, krenula na pilates.
Napominjem, da sam uvijek bila potkovana sa kondicijom, bavila sam se plesom, gimnastikom itd itd kojih 25 godina, a od tih inih godina konstatnto sa nekim aerobicima, fitnesima, pilatesima i sl. isl...
Dakle, nakon jednosatnog treninga (dooooooobroooog) ja sam se jedva pospojila...kad sam izašla van, odšarafljeno sam krenula u suprotnom smjeru od svoje kuće...noge sam vukla po asfaltu...hodala sam ko kauboj...ruke su mi obješeno visile....nisam mogla pričati (znam, nevjerovatno) od fizičke iscrpljenosti.....do trećeg kata mi je trebala cijela vječnost i doslovno sam rukama dizala noge...i dočekalo me je oduševljeno čudovište koje samo viče: "Mama, igua!!!" (mama, idemo se igrati!")...
Nakon skrhane noći, hiljadu buđenja uz nove fore prekonoćnih čavrljanja, dojenja na lijevoj strani (hiljadu tijekom noći), ukočenog vrata uslijed nenormalne pozicije, ja sam se jedva ustala danas iz kreveta.
Noge me stvarno nisu bolile, ali leđa!!! Tricepsi (nisam znala niti da ih više imam!!) mi otpadaju...bicepsi...ma katastrofa...
Što to meni treba? Samo sam htjela uništiti šlauf oko trbuha, vratiti pupak u početnu pozciji...željela sam ponovo plivati po ljeti, a ne plutati kao plovak..nositi uske traperice, ali bez šlaufa preko ruba, nositi minice ali tako da se ne bojim talasanja celulita oko koljena...
Znam da mi bezšlaufni trbuh moje dijete nikad neće oprostiti, ali ja moram probati!!!!
Ali opet .......vrijedi li to truda?? Što ako svu tu muku uništi još jedna trudnoća? Kako ću sve to ponoviti?
Dajte me ohrabrite...barem malo!![]()