ja sam vodu davala na žličicu, ne da se napije jer je žedna, već par kapi da joj dotakne usne, da se upozna sa vodom
htjela sam da mi dijete zavoli vodu i da joj ne bude nepoznata, jer je teško kada dijete bude veće, razboli se, pa mu moraš davati
puno vode da ne dehidrira, a ono se tek upoznaje s njom.

Nikada nam nije bio problem unositi dovoljno vode kada bi to pedijatrica preporučivala, jer smo već prihvatili vodu kao način ugode, a ne prisile.
Sada ima 4 i pol godine, kada je žedna traži samo vodu, industrijski sokovi su joj rijetka želja, naučila je da jedino voda može najbolje ugasiti žeđ.
Ujutro često najprije popije vodu, onda tek ide sve ostalo. Time smo riješili da stolica bude redovita, svaki dan, nekad i dvaput, a također da limfna tekućina bude dovoljno pokretna kako bi imunitet mogao funkcionirati, pa vjerujem da možda i to pridonosi što nije često jače bolesna. Uz ručak često pije vodu, mada sam joj isprva branila, jer inače malo jede, a k tome neki stručnjaci tvrde da voda razrjeđuje probavne enzime i usporava probavu, dok drugi tvrde da je pijenje vode uz obrok korisno. Priklonila sam se ovim drugima nakon što sam promatrala kako jedna i druga opcija utjeću na moje dijete.
Eto, možda su vam to savjeti kad vam mali sisavci budu veći