čitam i razmišljam koliki je to presing kad ljudi čak i lažu kako bi druge skinuli s grbe. i sama, nažalost, razumijem kako je to iako nikada nisam lagala, ali sam se zato masu puta osjetila posramljeno i neugodno. i na kraju sam bila sama na sebe ljuta zbog tih osjećaja jer sam znala da sam u pravu.
oko vode mi je najgore bilo kad mi je došla rođakinja i pumpala moju mamu kako je dijete žedno, a onda je ona pumpala mene. izludila sam tih tjedan dana!
nažalost, nije stalo samo na vodi. da mi je nickle za svaki put kad su mi rekli "a što je ne bi malo vodali za ruke - neće joj ništa biti", bila bi milijarder. nisam im dala, a sada se svima hvale kako je N. sve sama naučila i kako tek sad vide razliku od djece koju se vodalo. valjda im je bilo nepojmljivo da dijete to samo može.
a ono što me potaknulo da nešto i napišem ovdje (zapravo, da se bar negdje ispušem) je današnji događaj s vlastitom sestrom (koja je, btw, jedna od onih "a što je ne bi vodali", a danas, očekujući svoje 4. dijete, govori da ni sama to neće dopuštati s tim djetetom jer je shvatila u čemu je stvar). spustila sam se s curkom do sestre, a tamo nam je bila i susjeda s 3-godišnjom kćerkicom i nešto su pričale o doručku. i tako susjeda kaže kako njena kćer i dalje za doručak pije bocu čokolina i pita mene što moja jede. ja kažem da je jutros doručkovala zobene pahuljice s grožđicama na što se moja sestra nadoveže izrazito podrugljivim tonom kako ja N. ne dam niti čokolino niti voćne jogurte. susjeda me blijedo pogleda i pita zašto, a ja se osjetim ko Pale sam na svijetu (znam, glupo!) i kažem da mislim da je sve to puno šećera i svakakvih aditiva i da ne znam zašto bih joj to davala kad mi odlično sve jede, mazne više voća dnevno nego ja u mjesec dana (sramotno za mene), a i obožava čisti jogurt u koji joj i sama mogu staviti voće. na sve to moja sestra ponosno obznani kako će joj ona poskriveči davati to što ja ne dajem! ovaj mi je put stvarno pukao film pa sam samo rekla da onda ni neće biti sama s njom na što me ona praktički istjerala iz stana. osjećala sam se kao zadnji idiot
i sad si još mislim - pa meni ne bi palo na pamet da susjedi npr. tupim kako nije dobro što kćerki daje čokolino - njezin izbor, što ja imam s tim... nit je zbog toga drugačije gledam, nit joj sudim ili tračam o tome okolo. dapače, super mi je ženska, znam je cijeli život i baš volim. to mi apsolutno ništa ne znači i uopće niti pada na pamet. a s druge sam strane apsolutno sigurna da se o nama priča i trača na taj način (možda i ne ta susjeda, ali sestra i neke joj prijateljice sigurno). i WTF?! zar ljudi nemaju pametnijeg posla ili u čokolinu, voćnim jogurtima i vodi prije 6 mjeseci postoje neki turbosupermegaekstra važni i neophodni sastojci za koje ja ne znam??!!

ljudi, sorry na OT - baš sam se morala ispuhati...