I ja prijavljujem isti problem. Već sam 31 tjedan, a spavam sve manje. Čitavu noć blejim u strop k'o sova. I užasno sam ljubomorna na MD-a koji spava snom pravednika i još pritom ispušta neke zvukove (nije hrkanje) po kojima se točno vidi da uživa u spavanju...Sinoć sam ga zamolila da prestane disati na neko vrijeme . U tri u noći sam počela pjevati Zeko i potočić samo da bih ga probudila jer je meni dosadno. A jadan se ustaje u 6.15. Zločesta sam...Imam i druge taktike. Naime, pravim se da spavam i jadnica, nešto ružno sanjam, pa ga opalim u nogu...I onda me on tješi jer sam "ružno sanjala i u snu se borila s neprijateljem".
Ne mogu više, izludit ću, a što je najgore, preko dana uopće nisam pospana, pa zaista ne znam odkud crpim energiju.