Ako si to može priuštiti... (ne mislim na tatu)Deaedi prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ako si to može priuštiti... (ne mislim na tatu)
I ako ima igraonica u blizini.
I opet svi gledamo iz svojih cipela.
Meni bi igraonica bila... ne zadnji izbor, nego nešto što uopće ne postoji u našem životu. (Osim za proslave rođendana).
pa nije čudno, jer dijete nije naviklo. i ti susjedi il dadilja su mu - nepoznati. naravno da će patiti.
a mogu se zamisliti da živim u gradu gdje nema roditelja ni s jedne ni s druge strane, ne radim pa mi je glupo pitati prijatelje da mi pričuvaju dijete, ne ide u vrtić, nemam novaca platit sitericu za svoje povremene gušte, a i teško se nalazi neka koja će uskakat za frizera...vrijeme prolazi, i jako brzo prođe 4 godine, a da dijete nitko nije čuvao osim mame il tate.
i sad moram prevrnut nebo i zemlju da se snađem za roditeljski sastanak i informacije, a znam da će djeca bit ok.
druga je stvar da idem razgovarat o nekom problemu s učiteljicom, to bih se nekako organizirala.
alna roditeljskom i na informacijama, ako nema problema, radi se uglavnom o - tehnikalijama. nabroj ocjene, što uzet na izlet, čitanje kurikuluma za tu školsku godinu (1. sastanak) i kućnog reda i sl.
ja nista ne gledam ni iz cipela, ni bez cipela. (e sem ti te cipele, ko da smo u sex&the city) samo hocu reci, da ako zelis da ljudi budu ljubazni prema tebi, budi i ti ljubazan prema njima.
nevezano za to, moram priznati da me sokiralo to da 20 roditelja ne dode na roditeljski sastanak. pa to je samo jednom ili dvaput u polugodistu. i to u 18.30, ne ujutro.
Da, ocito gledam iz skroz drugacije perspektive.
Recimo, nevjerojatno bi mi bilo da tata ne moze preuzeti djecu 4x godisnje na 1h. Pa da ne znam kakav posao radi, evo, ne mogu to shvatiti. A ovdje se izmedju ostalog upravo o tome i radi.
Igraonica je bila samo jedan primjer, od valjda 10tak koji bi bili prihvatljivi, naravno ne i idealni, ali to je i nerealno za ocekivati. No, ukoliko netko ima a priori stav da nesto ne moze, onda se nece niti potruditi naci nacina kako da nesto izvede. Najlakse je reci, ja ne mogu drugacije, ajde sad svi imajte razumijevanja, a ako ga nemate, onda je problem u vama i vi ste nedovoljno empaticni.
pa rekla je da teoretski može ako unaprijed tako dogovore, ali baš taj dan mu je uletilo da nije mogao
Oba dva puta, zaredom, nije mogao, koliko sam shvatila.
ja se ne bih mijesala u to da li tata moze ili ne moze. to je privatna stvar.
ali mi pada na pamet situacija u kojoj bi neka forumasica otvorila topik sa pricom, kako ona nikako ne moze doci na roditeljski/djeciji rodendan/ili nesto slicno, jer svaki dan radi do...7, 8.. ima sto obaveza, napornog sefa, ovo, ono i opcenito, sto da ona sad radi, da li uopce mora ici u tu skolu, te u slicnom tonu.
nekako mi se cini, da bi se diskusija razvijala sasvim drugacije.
inace meni osobno je sasvim ok i simpaticno da su sestre/braca na informacijma, pa i na roditeljskom ako bas ne ide drugacije, ali mislim da je odluka i pravila o tome u rukama uciteljica i profesorica.
i naravno, kad se male ruke sloze, sve se moze, pa u tom smislu mi je logicno da ako pola roditelja ne moze doci bez djece, da se onda zajednica koju cine roditeljii i skola potrudi naci neko rijesenje.
Ja sam mislila da smo se odmaknuli od konkretnog slučaja.
Mogao je biti u pitanju i samohrani rositelj.
Nije stvar u tome da dajemo prijedloge na koji se sve način mogu zbrinuti djeca; mislim da je svaka od nas dovoljno pametna da i sama zna koje su sve mogućnosti, nego kako postupiti ako se sve te mogućnosti izjalove i ako je odlazak s djecom na informacije jedino što možemo.
Bez obzira imamo li i bake, i novac, i čuvalice... Ali, recimo, dogodi se da baš ništa od toga u nekom trenutku nije dostupno.
Svejedno radi li se o jednom ili pet dana godišnje.
Može se dogoditi da jednostavno ne stigneš nekome odvesti dijete iako ih imaš puno koji bi uskočili. Ali ti je najjednostavniji put uzeti dijete iz vrtića na putu s posla i povesti ga sa sobom (jer su kod nas i sastanci i informacije u 16:30, najkasnije u 17)
apri, to je meni sve jasno.
i kao sto rekoh meni je vodenje djece sasvim ok.
medutim neka uciteljica ima pravo da joj to ne bude sasvim ok. ja se mogu s tim ne slagati, mogu imati drugacije misljenje, ali ona ima pravo reci da joj je ugodnije/draze/bolje/ ako roditelj dode bez djece.
i ako sam dobro shvatila prvi post, uciteljica nije rekla ne, nego je pokazala svoje negodovanje.
(to da je pred razredom rekla djetetu to sto je rekla, joj ne sluzi na cast)
a ja sam na ove dvije stranice vidjela malo toga u smislu : kako da postupimo (mozda se moze par roditelja udruziti, pa jedno pricuva vise djece ili nesto slicno), a puno vise toga : grozne li uciteljice.
Primjer, moja susjeda je ove godine vodila kći (5g) na adaptaciju sa još dvoje manje djece (4 i 1 g).
Dobila je vrtić jer maloj strašno treba socijalizacija prije škole (ne samo mala škola).
I naravno da su joj prigovorili zašto vodi mlađu djecu na adaptaciju, al ona stvarno nema kud s njima. Otac naravno ne može uskočiti jer od nečega moraju živjeti.
Rješenja nema osim fleksibilnih ljudi i fleksibilnih pravila.
upravo tako cubana: fleksibilna pravila i fleksibilni ljudi. s naglaskom na mnozini.
kod nas u vrticu su sastanci i info iskljucivo za roditelje, i tete to napomenu ako netko pita mogu li doci djeca.
ali one tjedan dana unaprijed ispitaju roditelje koji dan im pase pa onda nema iznenadenja zasto nitko nije dosao
i meni je to savrseno razumljivo, jer ti nasi sastanci i informacije nisu nikako prikladni za djecu.
ali ono sto me smeta opcenito je taj stav da a prirori moras negdje moras ostavit djecu i ne vodit ih nigdje sa sobom, bez obzira bilo to mjesto prikladno za njih ili ne, i smetala ona ikome ili ne. i to iz dva razloga. prvi je to iskljucivanje djece iz svih životnih situacija pa se onda stvara neko umjetno okruzenje koje nema veze s realnoscu i maltene si kriminalac ako to djetetu ponekad priustis. a drugi je to lezerno pitanje koje maltene iskace iz pastete, sto nemas gdje ostaviti djecu, ko da su djeca neka stvar i tak svejedno kada, gdje i s kime ih ostavljas.
pa nisi ni ti bas konstruktivna bila (u stilu: grozne li dilale). ok, ima malo dramatican ton, al to nista ne mijenja na stvari. dramatika kod uiteljice mi je puno gora. a kod uciteljice je bilo puno vise dramatike od konstruktivnosti. a to je bome njezin posao i njoj je u opisu radnog mjesta da bude prvo konstruktivna.
seni, nisam se ja referirala na tvoj post
nego na neke puno prije
ali, započnem pisati, pa radim još četiri druga posla, pa nastavim, pa opet prekinem...
a nikada ne citiram, pa ostane nejasno
pa kako da budem konstruktivna, kada onda dilala kaze da joj "solimo pamet".
sto je bilo kod uciteljice neznamo ni ti ni ja, jerbo tamo bile nismo.
a sto se tice prijedloga evo:
dogovoriti se s nekim roditeljima iz razreda da dodemo zajedno na informacije, pa dok je jedan roditelj kod uciteljice, drugi ostaje sa svom djecom ispred ucionice, u hodniku, predvorju...
u svemu ovom najgore mi je što se učiteljica otresla na dilalinu najstariju
to je nedopustivo
i da joj nitko nije došao, i da je s pravom ljuta djevojčica nije kriva
a što se tiče teme ja mislim da djeci u pravilu nije mjesto na roditeljskom ni na informacijama
naravno da uvijek postoje izuzeci od pravila
i mislim da bi se to trebalo ranije dogovoriti
kod nas se s učiteljicom komunicira informativkom
na dilalinom mjestu bi napisala u informativku da mi je situacija takva, da ćemo napraviti sve da suprug dođe biti s djecom, ali ukoliko se dogodi da ne uspije da bi došla na roditeljski/informacije s djecom i da me zanima da li bi to bilo u redu
ja ne vjerujem da bi ona rekla ne
tako da mislim da je samo stvar dogovora
a puno ovisi i o djetetu
primjer 1
naši roditeljski su jako dugački
na prvom roditeljskom je bila baka s unukom (mama radi stalno popodne
mali, 5 godina, bio je kao buba
on je siroče bio 2.5 sata tamo miran, nit ga se čulo ni vidjelo
u jednom trenu je zaspao baki u krilu
učiteljice su ga ishvalile
primjer 2
u našem razredu je dječak s 5-6 (stvarno ne znam koliko) braće i sestara
mama dođe po njega s mlađom braćom, boravak još nije gotov, ta djeca ulete unutra
trče po razredu, vrište
mama se smije
učiteljica boravkaška šizi
a žena je divna, krasna, topla, voli djecu
naša djeca pate zbog toga jer ne mogu zadaću završiti do kraja
ponavljam po mom je sve stvar dogovora
i situacije
i djece, jer nisu sva djeca ista
ni roditelji
Zar kod vas nije uobičajeno da školarac čuva mlađe dijete? Znam da je kod mene šest godina razlike, ali bez problema bi stariji pričuvao mlađeg dok sam išla na roditeljski ili inf. Ne vidim razloga zašto ne. A osnovna škola je ionako blizu kuće. Možda jer sam ja u malom mjestu, pa je tu drugačije.
čekaj, da devetogodišnjakinju ostavim samu sa troipolgodišnjakom na dva-tri sata?
ne bih ni na tri minute.
i, osnovna škola nije blizu kuće baš svima.
ni ja ne bih ostavila svog 7godišnjka da čuva 1,5 godišnjakinju ni da odem 5 min do dućana autom
nego ih ko ludača, oboje stavljam u auto, vežem svako u svoju AS, idem do dućana, teglim ih van da bi kupila kruh i mlijeko i opet natrag
a kamoli na 2 sata da ja idem na roditeljski
Ne ostavljam ni sedmogodišnjakinju samu doma, a kamoli da čuva brata od 2,5!!
Meni mama nije blizu, MM je u Švicarskoj svaki tjedan, ali roditeljski je uvijek najavljen tako da stignem angažirati nekoga da ih čuva. Inače su kao priljepci svugdje sa mnom.
Ali ja na roditeljskom želim stvarno čuti ono kaj učiteljica govori a ne trčati po učionici. U srijedu je roditeljski trajao skoro 2,5 sata i stvarno nije bilo šanse da bi malo dijete to izdržalo.
evo, da stanem malo u obranu betimislim da devetogodišnjakinja sasvim solidno može pričuvati 3,5-godišnjaka i da to ne bi trebalo bit baš osmo svjetsko čudo.
možda neke devetogodišnjakinje
i možda neke troipolgodišnjake
nadam se da ćeš jednom imati priliku upoznati moga sina
pa ćeš shvatiti zašto je četvoro odraslih malo da ga (sa)čuva (ako su dvoje od njih - roditelji) LOOOOL
pa nije bas osmo svjetsko cudo i prije je bilo uobicajno, ali ja bih se bojala.
tako je, moj devetogodisnjak bi bez problema pazio mog trogodisnjaka
al avaj, ja nemam ni (jos) devetogodisnjaka ni trogodisnjaka (uopce). sta cu, kad sam toliko nesnalazljiva
inace, meni je apsolutno odbojno ovo danasnje strogo nadgledanje djece do valjda petnejste godine, i imam dojam da su od toga danas djeca sve nesnalazljivija, neodgovornija i napornija, i sebi i drugima.
ma koje strogo nadgledanje
pa valjda svatko od nas poznaje svoje dijete
moja devetogodišnjakinja ne zna sama prijeći cestu
ne zato što je nesposobna ili nesamostalna jer te svoje osobine pokazuje na mnoge druge načine, nego zato što je u oblacima
jeste li vi skrojile gabarite u kojima vam se djeca kreću/ponašaju... pa mislite da to tako treba?
ne razumijem.
onda valjda i ja mogu reći da mi je nevjerojatno da dijete od 4 godine ne čita.
jer je moja čitala.
ali cestu prijeći ne zna.
i šta joj možeš?!
X
cekam cekam...tko ce poceti zbrajati ciji je duzi veci bolji...?)
salim se...
s konkretnih pitanja vidim odzujalo u kupusarenje...
svasta joj mozes
pitanje je da li zelis
ne kazem da bi trebala
koji haiku
ma sigurno zna preći cestu, ali kad ja sama. kad su klinci s roditeljima nesvjesno se oslanjaju na njih i zapravo djeluju ko muhe bez glave.
moj je s 12 čuvao malu od 1 godinu na dva sata. isto je maksimalno smušeno dijete.
ali kad se mala ukenjala uredno ju je presvukao. doduše, stavio je pelenu naopačke, ali nema veze.
pa naravno da zna
ali samo zato što joj je za to potreban mehanizam hodanja (to je usvojila sa godinu dana)
ali ona ne vidi tramvaj koji ide na nju
jer hoda i smišlja pjesmu da joj svaki stih bude u rimi
uostalom, zašto bi morala znati prijeći cestu?
ne znam ni ja napraviti buhtle.
Možeš ju naučiti. Kao što si ju naučila sve.
Kod nas nema tramvaja, ali je Jadranska magistrala. Naučili su, silom prilika. Ili ne bi mogli ići u školu.
Nisam mogla ni slučajno reći da me puste s posla da sina prevedem preko ceste, naravno da ne. A tata bi morao za to uzeti avion u dobrom dijelu godine.
Kao što neki nemaju gdje ostaviti dijete za ići na informacije, ja nisam imala nikoga da ih vodi u i iz škole. Pa se prilagodiš. Kao i svi mi. Pametna su djeca. Mogu oni puno više nego mislimo. I treba im dozvoliti neke odgovornosti.
ovo mogu potpisati od do
tako se i meni čude što moj devetogodišnjak ne ide sam iz škole, a istovremeno oduševljeno pričaju o njegovim pjesmama i koječemu, a ne vide vezu između lirskih komentara "on je u svojem svijetu" i prelaženja neoznačnog raskršća, ulica s nogosotupima punih auta...
ne mogu vjerovati, sad smo pisale istovremeno
Posljednje uređivanje od pikula : 28.10.2011. at 19:52
kod nas svi vode djecu na roditeljski koji nemaju gdje djecu ostaviti. uciteljici ne smeta. a bome i ja svoju povedem kad nemam kud s njima.
Nismo, sad vidim, ali nisam vidjela post prije pisanja
Ma joj naravno da će naučiti preći ulicu, Beti3, ali kasnije i s puno više truda, kao što neki nauče čitati malo kasnije ili množiti i dijeliti. Nismo svi isti. Samo kaj nitko nema trajne posljedice od toga što je množenje savladao na kaju školske godine, a o posljedicama u prometu neću
Naša učiteljica pušta drugu djecu na roditeljski, sjede na tepihu i igraju se (malo mi idu na živce, ali ko mene pita). Zapravo mislim da nisu roditelji ništa ni pitali učiteljicu, nego su samo uveli djecu i to je to. Potrpili smo svi, ali svi su roditelji bili prisutni,a to mi je drago.
Daklem, onako kako se snađeš za lječnika, frizera.. napravi tako i za rod/info. A ako baš nema nikakve opcije, povedi ih uz ispriku. A ovaj događaj zaboravi što prije. Ja bi tako.
Meni su te rasprave jednostavno glupe. Ono tko bi to vodio djecu na roditeljski da ih ima kome ostaviti. Ja svoje dvoje odvedem na informacije ako ne mogu drugačije i nikome se ne ispričavam jer vjerujem u zdravu pamet učiteljice, Nikad mi ništa nije rekla i mislim da je ženi bilo jasno da nisam s dvoje male djece došla do škole jer me jako veseli raditi cirkus. Jednako tako sam, jer nisam imala baka servis na sluzi ni novaca za sitericu s dvoje djece išla i ginekologu u trećoj trudnoći. I ako njemu nije smetalo da dok me pregledava njih dvoje sjedi u sobi do, a da kad me gledao na ultrazvuk stariji brzo dogura mlađeg u kolicima da i oni vide bebu, što bi smetali učiteljici...
I da, kod frizera ne znam kad sam zadnji put bila sama... Obično se onda i oni ošišaju...
Vidim da se odlasci tom famoznom firzeru tako cesto spominju...Pa evo, meni nije pohvalno da se ne ide frizeru, to mi je u rangu kao da se netko pohvali da se ne tusira po 10 dana. OK, karikiram, ali imam dojam da se ne-odlasci kod frizera, kozmeticara, zubara...tretiraju kao nesto s cim se treba hvaliti, pa evo, ja mislim da ipak nije tako.
ja idem i kod frizera, i kod zubara ali s djetetom. usput i nju ošišaju, pogledaju joj zubiće...
ako slučajno uleti netko da je može pričuvati, super, ako ne, ide sa mnom, kao i svugdje. i u tome ne vidim nikakav problem. nikad mi nitko nije prigovorio što dijete vodim sa sobom
i sta sad? pa i da mi se nekad u roditeljevanju dogodilo da se nisam otusirala deset dana, sto s tim? kakve to veze i s cim ima? kao i odlazak ili ne frizeru, ginekologu ili kamo god?
mene je (i jos me) vodila ideja da obavim sto u tom trenu treba obavit. ako je to bilo otic na roditeljski, otisla sam. ako su djeca mogla biti zbrinuta na nacin da ne idu samnom (na roditeljski, kod frizera, kod vulkanizera...), nisu isli sa mnom. ako nisu mogla biti zbrinuta - isli su samnom.
totalno je blesavo da sad nabrajam gdje su sve sa mnom bili. kakve to veze ima? prigodno ili ne, primjereno ili ne, jel nekom to "smrdilo" ili nije... bzvz...
vodila me (i jos me vodi) i ideja da ako negdje idem nesto obavit, mogu to obavit i s njima. ako su te dvije aktivnosti (obavljanje odredjenog "posla" i moja djeca) bile nespojive, nesto se nije odradjivalo. ili nisam isla ili sam se potrudila nac nacin da odem bez njih.
zasto je tako tesko nac to zrno soli? sta smo svi odjednom na neslanoj dijeti?
Posljednje uređivanje od litala : 31.10.2011. at 11:00
Osim toga, zaboravlja se da se neke od nas toliko prirodno lijepe, čiste kože i zdrave kose koja još ne sijedi, da nam kozmetičar ne treba nikada, a frizer jedan do dva puta godišnje radi kvalitetnog šišanja.
Mislim da je baš pohvalno biti lijep i štedljiv.
i ja sam od ovih prilagođenih frizurom za rjeđe pšosjete frizeru, kozmetičaru... ne uključujem redovite preglede zubara i inih, ali brate kozmetičar , noktarica i ostali mi stvarno ne mogu biti u istom košu kao ginekolog, zubar
ukratko, mislim da je učiteljica s početka priče koza, jer izderavat se na dijete je meni neoprostivo... (mogla bih i dužu varijantu, ali nemam vremena)
o svašta...kaj ti misliš da sve žene imaju love za frizere, manikure i ostalo ?
Ovdje, na ovom forumu se stvarno ne funkcionira u realnom svijetu, užas.
Nisi pročitala da sam rekla da karikiram, to ti je namjerno promaklo, zar ne, samo da se možeš naći uvrijeđena?
No, i dalje mislim da u nekakve osnove higijene spada i odlazak frizeru najmanje 1x u 3mj, pa makar i da samo sredi vrhove. Svaka čast onima koje to same rade, no vjerujem da su ipak manjina.
Pa to je pitanje prioriteta. Takvih beauty minimuma možeš danas nanizat koliko hoćeš: stopala, ruke, lice, kosa, celulit...Onda posjeti liječniku koji su zaista važni. Pa rekreacija, koja je ključna za higijenu tijela i duha. Pa još malo vremena za sebe, koje svakome treba da ostane zdrav u glavi. Pa vrijeme za druženje s partnerom i seks, neki nužni minimum za prosperitet braka. Onda vrijeme za održavanje socijalnih kontakata - jer odrasli smo, i potrebno nam je i društvo odraslih, i ne smijemo se zapustiti ni u tom aspektu života. I tako, puno nekih minimuma, a u danu 24 sata.
I onda važeš i biraš, a nešto uvijek pati - nitko nema vremena za sve, makar neki ljudi jesu organiziraniji i sposobniji.
ako se može bilo bi idealno doći bez djeteta, no ako se nema prilike kome ostaviti onda svakako doći s djetetom ili doći u nekom drugom terminu. najgora opcija je uopće ne doći. ne mogu shvatiti roditelje koje vidim jednom godišnje i uopće se ne raspituju o svojoj djeci, a stvarno sam fleksibilna. može kako hoćeš, po dogovoru, na hodniku, ulici, telefonom, nebitno, samo se raspitaj. i onda na kraju ja njih zovem na telefon kad nastanu problemi.
ova učiteljica iz uvodnog posta izgleda ima nekakve stroge kriterije koji su po meni pretjerani. treba imati razumijevanja za ljude, ali isto tako ne treba djecu bez veze navlačiti na roditeljske ako se ima druga opcija.
Nema šanse da bi devetogodišnjaka ostavila samog na sat dva sa trogodišnjom sestrom. Niti u ludilu.
Iako on sam ide u školu autobusom i prelazi cestu. Nekako je u zdanjih godinu dana postao sposoban brinuti se sam o sebi povremeno na sat-dva , ali da bi čuvao trogodišnju sestru, to mi na pamet ne bi nikad palo (posebno ako nisu u drugoj prostoriji nego 5-10 minuta vožnje autom).
Mlađe dijete ide na informacije ako ga nemam kome odraslom ostaviti, sa roditeljskima sam se do sad snalazila (na roditeljski ne bih išla sa njom nego bih se radije ispričala , ako ne mogu organizirati čuvanje).
Posljednje uređivanje od sirius : 31.10.2011. at 13:23
X
Imam nekako dojam da je normalno da s 9 godina svako dijete zna prijeći cestu, čitalo ili ne čitalo s 4 godine.
Ma sve sam pročitala, i ne nisam se ja uvrijedila uopće..već mi nije jasno da ne možeš shvatiti da ima žena koje si ne mogu priuštiti i to šišanje svaka 3mjeseca, pa koštalo ono i 100kn.
Jel takve onda ne vode brigu o svojoj higijeni ?
Redoviti odlazak zubaru i frizeru uistinu nemaju veze jedno s drugim.
Mislim da nije stvar u kriterijima, već do same osobe...pretpostavljam da će malo tko vući dijete na roditeljski, sem ako stvarno nema nikakvu drugu opciju, pa bi mi bilo normalno i da učiteljica ima razumijevanja.
Pa je normalno.
Ali onda moje dijete valjda nije normalno.
Naravno da prijeđe cestu; kako rekoh, zna hodati. Ne nosimo je svaki put kada prelazimo.
Ali nisam sigurna u njezin nepogibeljan prijelaz.
Toliko o prihvaćanju različitosti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom