Odlasci na informacije i roditeljiski - kud sa djecom?

[BusyBee]

Nema šanse da bi devetogodišnjaka ostavila samog na sat dva sa trogodišnjom sestrom. Niti u ludilu.
Iako on sam ide u školu autobusom i prelazi cestu..

Potpis.
Ne bih ni ja svoju desetipolgodisnjakinju ostavila s trogodisnjakom, iako je skroz samostalna, zna si i skuhati, ide sama na treninge, po gradu, u skolu, ... to je jedna dimenzija samostalnosti, cuvanje brata je nesto sasvim drugo.

[pikula]

Moj brat je imao 20 godina kad je pričuvao mojeg sina dok ja skočim u dućan i srušio teglu s cvijećem u jednosobnom stanu tako da se nisi imao kud maknuti od zemlje. On se malo loptao. Moj brat, ne sin. Dakle nije uvijek stvar u godinama. Neki neće biti idealne tete čuvalice dok ne dobiju svoje dijete. Moj brat inače uspješno prelazi cestu već godinama i čita od šeste godine zadovoljavajuće.
I potpis na vertex- štedljive i lijepe nice

[mitovski]

A što je s Obiteljskim zakonom koji kaže da roditelj ne smije dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe?

[Zdenka2]

A što je s Obiteljskim zakonom koji kaže da roditelj ne smije dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe?

Ovo se i ja pitam nakon ovećeg broja postova o samostalnosti/nesamostalnosti djece. Djetetu od 9, pa i više godina ne bih nikada povjerila brigu o malom djetetu, jer ono ne može odgovarati za tu situaciju i ne smije mu se nametati takva odgovornost.

Na roditeljske sastanke idem bez djece, jer to nije njima namijenjeno i ne razgovara se na njima prilagođen način. Neke informacije koje roditelji tamo dobivaju, rasprave o problemima u razredu i sl. djeca doista ne moraju čuti. Kada idem na roditeljski organiziram se s mužem, mamom ili sestrom. Dok su djeca bila premala da ih ostavim kod kuće nisam išla na roditeljski ako ne bih mogla organizirati čuvanje. Sada, kad imaju 11 i 10 godina, ostavim ih same ta dva sata. Ali, jednom sam bila s kćeri na informacijama za sina. Ona je bila predškolka, a on u prvom razredu. Bilo je važno da dođem baš taj dan, a bila sam sama s djecom. Nije mi baš bilo ugodno, jer je maloj bilo dosadno i stalno je zanovijetala da idemo. Ali sam riješila problem i nitko mi nije prigovarao zbog djeteta. Mislim da je najbolje ne ići na roditeljske informacije s djecom, a iznimke uvijek mogu postojati. Valjda je uvijek moguć nekakav dogovor, zar ne?

[sunnyday]

Kao nastavnik koji radi u srednjoj školi prenosim svoje mišljenje i iskustvo: na info mi vrlo često dođu mame s malom dječicom, čak i bebama. Nimalo mi ne smeta jer pretpostavljam da dijete ima kome ostaviti, ostavila bi ga na čuvanju; ako i ima a ne želi i to mi je ok jer su djeca uglavnom dobra, ne zanovijetaju niti te info toliko dugo traju da bi se nešto razglabalo na dugačko i široko. U situacijama kad postoji konkretniji i ozbiljniji problem radi kojeg je nužan roditeljev dolazak, dogovaram to s roditeljima ovisno o tome kad mogu doći, snaći se za čuvanje djece....Kompromis je uvijek moguć, pa neće ni meni ni roditeljima pasti dlaka s glave da se prilagodimo i nađemo na pola puta, zar ne?

[Elly]

Na roditeljske sastanke idem bez djece, jer to nije njima namijenjeno i ne razgovara se na njima prilagođen način.
Mislim da je najbolje ne ići na roditeljske informacije s djecom, a iznimke uvijek mogu postojati. Valjda je uvijek moguć nekakav dogovor, zar ne?

Apsolutno se slazem sa napisanim.
Pogotovo zato sto bih na informacije ili roditeljski sastanak trebala ici upravo sa djetetom u vezi kojeg su informacije/roditeljski sastanak.

Kao sto vec rekoh, ponekad funkcionira to da bude u salonu skole, zajedno sa skolskom pomocnicom.
Ponekad ostane kuci sa tatom - uglavnom je tako za roditeljske sastanke, jer traju duze.
Ponekad ju ostavim kod frendice (ako frendicin muz ide na informacije/sastanak, djeca su nam u istom razredu).
Ako bas nikako ne moze, onda se nas dvije zapisemo za termin jedna iza druge, i onda: pricuvam njenu djecu u parkicu kod skole dok je ona na informacijama; kad zavrsi ona, udjem ja, a ona mi pripazi E.