pa nije čudno, jer dijete nije naviklo. i ti susjedi il dadilja su mu - nepoznati. naravno da će patiti.
a mogu se zamisliti da živim u gradu gdje nema roditelja ni s jedne ni s druge strane, ne radim pa mi je glupo pitati prijatelje da mi pričuvaju dijete, ne ide u vrtić, nemam novaca platit sitericu za svoje povremene gušte, a i teško se nalazi neka koja će uskakat za frizera...vrijeme prolazi, i jako brzo prođe 4 godine, a da dijete nitko nije čuvao osim mame il tate.
i sad moram prevrnut nebo i zemlju da se snađem za roditeljski sastanak i informacije, a znam da će djeca bit ok.
druga je stvar da idem razgovarat o nekom problemu s učiteljicom, to bih se nekako organizirala.
alna roditeljskom i na informacijama, ako nema problema, radi se uglavnom o - tehnikalijama. nabroj ocjene, što uzet na izlet, čitanje kurikuluma za tu školsku godinu (1. sastanak) i kućnog reda i sl.