Ja sam jedna od bivših ovisnica

Palac sam dudala skoro do 10-e godine, a uz to sam drugom rukom stiskala uho...bilo svoje, bilo od najbliže žrtve. Zapravo, mamine i bakine uši su mi bile najdraže i najmekše, a tata je pak imao prevelike i nekako grube.

"Skidanje" s palca je bilo prilično mukotrpno i dandanas se sjećam tog ljeta i apstinencijskih kriza.

Prvo mi ga je mama lijepila flasterom, ali bi ga se ja u toku noći oslobodila te sam se jutrom ponovno budila cuclajući. Kasnije smo koristile nekakav zavoj gdje mi je doslovno cijela ruka bila zamotana i tek nakon nekih tjedan dana upornog zamatanja sam postala "izliječena"

Posljedice...osim blago izbačenih gornjih zubi i očito neprerasle "oralne" faze koju uspješno sad rješavam kojekakvim zalogajčićima...neznatne.

Djeca su mi tu prošla bolje nego ja. Stariji nije imao zapravo nikakve specijalne tješilice, a mlađa je neko vrijeme bila na dudi varalici. Dudu smo bezbolno izbacili s njezinih 4 god., a zapravo joj je služila uglavnom samo za uspavljivanje.