moja L. je imala dudu i silom prilika ju je morala baciti s nešto manje od dvije godine (blažen bio dan kad ju je morala pozdravit). mali ima 2 god. i 3 mjeseca i dudla prst. kako je krenilo i kakvim guštom on dudla svoj prstić teško ćemo riješit ovaj problem.
i meni ga je simpatično gledat s prstom u ustima, pogotovo što ne dudla palac nego kažiprst, ali kad se promislim kako je već sada zadebljao jedan dio prsta i kako je na strani na kojoj dudla prst već iskrivio zubiće muka mi dođe.
pošto smo prošli i dudu i prst uvijek bi se potpisala za dudu. nje se lakše riješit. prsta baš i nije lako. a ne možeš ga baš ni otkinit.

p.s. znam jednog lika koji je, čekajući da mu počne ceremonija vjenčanja malo onako poskrivečki da ga buduća supruga ne vidi, podudlao prst znači nije ga prošlo dudlanje ni u osnovnoj, a ni u srednjoj školi. a pošto je vjenčanje bilo skoro par dana prije nego je postao tata znači da je i potomka napravio a još je dudlao prsta. i mene je prosto strah......