sa 19, pa sa 23.
prvi put sam bila sama, taman upisala fax, predavanja su krenula kad je T imao dva mjeseca.
imala sam i imam beskrajnu podršku svoje okoline i prijatelje pune razumjevanja - to je bila situacija u kojoj se iskristaliziralo tko je tu da ostane, a tko ne. oni koji su ostali slušaju sada moje probleme i frustracije koje donosi 10,5-godišnjak u predpubertetu, a sami se baćkaju s pelenama ili čak ni ne razmišljaju o djeci.

sa skoro 30 godina imam čitav život pred sobom i velike planove, i ja i mm - on je ove godine upisao fax i uspješno polaže prve ispite.

a ja izgledam kao da mi je 18 i svako malo doživim da se ljudi zbune kad me T zove mama. a meni je baš super.